Prije svitanja 13.10.1991. Turbo vod u Slavonskoj ulici, budan i čeka. Čeka radosnu vijest da su naši probili obruč oko Vukovara koji nas je već počeo snažno gušiti. Sretni smo što ćemo vidjeti naše dečke iz ostatka Hrvatske koje smo toliko željno čekali. Trebao nam je svega: od granata, municije, lijekova i hrane, a nadasve spremnih momaka koji nam jer svaki dan nas je sve manje i manje. Večer prije Robert Zadro dolazi iz zapovjedništva od Blage i donosi nam radosnu vijest. Ujutro naši kreću probiti obruč i ako Bog da popodne su kod nas. Robp je znao i da ujutro kreću njegovi iz ATJ Lučko u pokušaj proboja i silno je se veselio susretu s njima.
Koliko se sjećam, mislim da nismo niti spavali tu noć jer smo bili u stanju pripravnosti da priskočimo ujutro s naše strane ako zatreba. Tu noć Robo nam priča o dečkima iz Lučkog, poznaje ih sve u glavu. Proveo je godinu dana s njima, dijelili su i dobro i loše. Prošao je s njima Pakrac , Plitvice i još par akcije te ih poznaje u dušu. Toliko ih opisuje u detalje da nam se čini da ih i mi sve poznajemo. Neki od nas su upoznali Božu Bjondu. On je isto bio iz ATJ Lučko te je došao sa Robom u 7. mjesecu u Vukovar braniti grad skupa s nama. Nažalost taj prekrasni kršni Ličan iz Slunja gine u Borovu naselju 25.08.1991. među prvima. Ako su svi kao Božo onda ne sumnjamo u proboj, to je bio zaključak te večeri dok nervozno čekamo svitanje toga dana D za nas iz Vukovara.
Počinje svitati i svjetlost polako rastjeruje mrak. Jedna motorola nam je upaljena ako nas Blago pozove da idemo pomoć a drugom motorolom mijenjamo kanale i pokušavamo ući uđemo u frekvenciju naših iz Nuštra. U daljini se čuje zvuk granata, ali ne dugo. Počinju se čuti i mitraljezi i jurišne puške. Nervoza vlada među nama, iščekivanje kida živce. Sa izvidnice dobivamo informaciju da su se par tenkova i transportera počeli premještati s Orlovače u Trpinju, znači prebacuju snage, dobar znak. Ujutro su nas poklopili sa svim mogućim kalibrima naši dragi susjedi, dobar je to znak za nas koji pratimo proboj. Znači sigurno naši napreduju pa ovi udaraju po nama da im ne možemo pomoć. Uspjevamo na trenutke preko motorole čuti naše iz Nuštra , ali nismo uspjeli doznati gdje su udarili, kojim smjerom i kako im ide. Robert Zadro i Mile Mlinarić odlaze u zapovjedništvo da vide je li Blago Zadro zna kako se razvija situacija. Čujemo preko motorole kratko Dedakovića koji iz Vinkovaca zapovijeda probojem, ljut je i psuje. Spominje tenkove ali gubimo signal i ne čujemo što se dalje događa. Robo i Mile se vraćaju oko podne iz zapovjedništva i kažu da nema ništa od proboja i da naši nisu uspjeli. Nema tuge niti očaja , niti kuknjave niti plača, idemo dalje braniti i ne dopustiti im da zauzmu grad, a naši će sigurno ponovno pokušati i uspjeti doći do nas. Više je Robo bio zabrinut za svoje iz Lučkog nego što mu je bilo žao propalog pokušaja. Bio je svjestan da među njegovim specijalcima ima i mrtvih i ranjenih jer to je uvijek tako kada napad ne uspije. Rat ide dalje, svom svojom žestinom, samo 3 dana nakon pokušaja proboja silovit napad na nas u Borovu naselju. Bili su ljuti što su naši htjeli probiti obruč pa su što brže pokušali zauzeti grad. Nažalost toga kobnog 16.10.1991. godine gine nam Blago Zadro i pripadnik Turbo voda Zvonko Mlinarić Špeki, dvojica u sat vremena. Ponovno težak udarac za nas ali nema odustajanja, ponos, prkos i inat su na najvećoj razini. Dobivamo tu bitku 16.10., skupo smo ju platili ali nada postoji i dalje da ćemo uspjeti obraniti grad. Krvavo se borimo još mjesec dana sa puno jačim neprijateljem i nažalost 19.11.1991. godine grad pada u ruke agresora. Nastaje klaonica , preostali preživjeli pripadnici Turbo voda prolaze kalvariju kao i ostali branitelji Vukovara i civili.
Poginuli pripadnici Turbo voda poslije pada grada Vukovara:
Vjekoslav Jugec (1972.)– izdvojen iz kolone smrti i ubijen na Trpinjskoj cesti u kući broj 33 gdje je ubijeno još sedmero ljudi.
Tomislav Šestan(1970.) – završava u Borovu selu , gubi mu se svaki trag. Majka mu i danas traži kosti.
Mile Mlinarić (1966.) – ranjenik , odveden na Ovčaru te je ubijen zajedno sa dvjesto šezdeset jednim ranjenikom.
Poginuli pripadnici Turbo voda prije pada grada Vukovara:
Zvonko Mlinarić –Špeki(1965.)- ubijen prilikom izvlačenja mrtvog Blage Zadre.
Antun Šimić-Baćo(1966.)- poginuo u borbama u Bosanskoj ulici.
Robert Zadro(1969.)- poginuo na Kupresu 1992.godine.
Trojica pripadnika Turbo voda izlaze u proboju, a ostalih deset pripadnika proživljava pakao srpskih koncentracijskih logora.
Toga 13.10.1991. godine svi pripadnici Turbo voda silno su vjerovali u Hrvatsku. U njen pokušaj da pomogne opkoljenom Vukovaru, a kad nije uspjelo istim žarom smo je voljeli. Možda i više nego prije, bar je pokušala, probala nam pomoći. Tada je bila slaba i nije uspjela probiti blokadu. Razumjeli smo. Borili smo se krvavo za nju. Neka, i trebali smo. Tek se stvarala i bila je mlada. Što danas, ima 27 godina, nije više mlada. Što je ona napravila za svoje stvoritelje? Pustimo nas žive, mi smo ipak živi. Što je napravila za one kojih nema? Jel’ ona istim žarom traži njih s kakvim su žarom oni nju branili? Jel’ ona njih voli istom ljubavlju kakvom su oni voljeli nju? Oni su umirali s njezinim imenom na usnama, a ona sada šuti. Ona ih je zaboravila. Sjeti se jednom godišnje ali samo naučenim frazama. Mislim da se Ona njih stidi. Tko će se baviti prošlošću, to nas vuče nazad. Tako pričaju političari, dali su im zajedničko ime, NESTALI. Oni imaju svoja imena, svoje majke i očeve, braću i sestre, djecu. I nisu nestali nego pobijeni bez suda i suđenja! Tko je kriv? Jel’ itko suđen uopće? Koja to mora biti visina kazne za klanje toliko ljudi, silovanih žena,za srušeni grad ? E to ne znamo jer Ona nije napravila skoro ništa, a i to što je napravila bolje da nije. Jer i to je šlampavo napravila. Što sada? Treba li i dalje okretati glavu? Praviti se da nisu niti postojali? Smije li gradonačelnik napaćenog grada pozvati na prosvjed 13.10.2018. g? Treba i mora! Morali su to napraviti puno prije njegovi prethodnici.
* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
** Stipo Mlinarić bio je jedan od 18-orice branitelja, pripadnika Turbo voda koje je okupio Blago Zadro, a koji su bili uključeni u obranu Vukovara. Zapovjednik voda bio je Blagin sin Robert Zadro, a zamjenik Mile Mlinarić. Turbo vod je bio smješten s desne strane Trpinjske ceste u Slavonskoj ulici. Vod je s Blagom Zadrom odlazio na ispomoć po cijelom Vukovaru i Borovu naselju. Turbo vod prati Blagu i do njegove pogibije u Kupskoj ulici 16. 10. 1991., gdje pogiba i prvi pripadnik Turbo voda, Zvonko Mlinarić, pokušavajući izvući mrtvo tijelo Blage Zadre. Turbo vod djeluje do samog pada grada gdje se zadnji povlači u kombinat Borovo. Neki pripadnici odlaze u proboj dok neki odlaze u logor. Šest ih je poginulo: Mile Mlinarić, Zvonko Mlinarić, Antun Baćo Šimić, Vjekoslav Jugec, Tomislav Šestan, Robert Zadro.
Tekst se nastavlja ispod oglasa