Što očekivati od nove američke veleposlanice u Hrvatskoj, Nathalie Rayes?

Nathalie Rayes, uzdanica proabortivne organizacije Planned Parenthood, prije se doima kao karijerni aktivist nego političar.

U četvrtak 24. siječnja predsjednik Zoran Milanović primio je vjerodajnice nove američke veleposlanice u Hrvatskoj, Nathalie Rayes.

Progresivna političarka

Ova pripadnica američkih demokrata ima zanimljive političke poglede i karijeru ne baš tipičnu za diplomata, a nešto od toga, čak i oni koji o njoj još uvijek ništa ne znaju, mogli su naslutiti iz njezine kratke izjave nakon primopredaje vjerodajnica:

“Ovdje sam kako bih dodatno produbila bliske odnose između naših zemalja. Radujem se suradnji s Hrvatskom na osiguravanju europske i regionalne sigurnosti, unapređenju energetske diversifikacije i korištenja obnovljivih izvora energije, zalaganju za poduzetništvo, ulaganju u gospodarski razvoj i širenju veza među ljudima”

Ako se doima kako je “energetska diversifikacija i korištenje obnovljivih izvora energije” nešto što bi pri stupanju na diplomatsku dužnost domaći promatrač očekivao od diplomata iz neke futurističke Hrvatske u kojoj su na vlasti Možemo, onda taj utisak nije potpuno pogrešan.

Nathalie Rayes je, sudeći po njezinom životopisu, prije karijerni aktivist nego karijerni diplomat.

Aktivizam za prava manjina

Podsjetimo, gđu Rayes je početkom svibnja prošle godine predsjednik Joe Biden nominirao za dužnost veleposlanice u Republici Hrvatskoj, a prisegu je pred potpredsjednicom Kamalom Harris položila 10. siječnja ove godine.

Njezin životopis je kod nas, u osnovnim crtama, donekle već poznat.

Karijeru u vladi započela je kao zamjenica na terenu, a kasnije kao viša savjetnica člana Gradskog vijeća Los Angelesa Mikea Feuera. Prije toga, međutim, težište njezine karijere bio je zapravo aktivizam i u tom smislu se stječe utisak kako je Rayes upravo onaj tip pripadnika američkih demokrata kakvog uobičajeno Amerikanci nazivaju “radikalom”.

Naime, prvo što upada u oči je da Rayes svoj politički image i profesionalni profil snažno veže za vlastiti manjinski identitet – ona među najvećim dostignućima svoje karijere ističe aktivizam povezan s latinoameričkom manjinom u SAD-u, čija je pripadnica. Njezini roditelji doselili su u Ameriku iz Venecuele 1984 godine, a ona, prema vlastitom svjedočenju, tada nije znala ni riječi engleskog jezika.

Cijela politička karijera koju je sagradila kao da se referira na te rane početke u SAD-u – sjedila je, među ostalim, u upravnom odboru Hispanic Federation, Hispanas Organized for Political Equality (HOPE). Bila je predsjednica Latino Victory Project-a, a Huffington Post ju je 2015. godine uvrstio među “40 Latina mlađih od 40 godina u vanjskoj politici”.

Planned Parenthood se ponosi svojom članicom

Ova nam laskava titula otkriva još nešto o aktivizmu, ali i političkom svjetonazoru veleposlanice Rayes – njezin manjinski aktivizam snažno je kvalificiran time što u prvi plan stavlja žene. Naravno, ako na čas skinemo ideološke naočale, i sagledamo to kao običnu činjenicu, nema ničeg neobičnog da aktivistica za manjinska prava težište baca na pripadnice vlastitog spola. Međutim, ako pogledamo kako taj aktivizam hvali jedna druga organizacija, u čijem je upravnom odboru Nathalie Rayes sjedila, recimo kako njezin aktivizam za dobrobit latinoameričkih žena ima sasvim jasne ideološke dimenzije, radikalne vrste.

Naime, 2021. godine vodeća američka pro-abortivna organizacija Planned Parenthood objavila je priopćenje za tisak naslovljeno: “Nathalie Rayes imenovana jednom od najmoćnijih Latina u magazinu People en Español”.

Zbog čega su u Planned Parenthood bili toliko ponosni na Rayes da su izdali specijalno priopćenje samo zbog toga što ju je poznati magazin u svom izdanju na španjolskom počastio takvom titulom? Odgovor nalazimo odmah, u samom uvodniku:

“People en Español objavio je da je predsjednica i izvršna direktorica Latino Victory Project, te članica upravnog odbora Akcijskog fonda Planned Parenthood, imenovana jednom od 25 najmoćnijih Latina u Sjedinjenim državama.”

Aktivizam za pristup pobačaju i kontracepciji

Ne treba požuriti s pretpostavkom da je  novopečena veleposlanica naprosto sjedila u jednom od financijskih odbora organizacije koju se katkad naziva “industrijom pobačaja”, jer joj je to bio samo nužan korak u karijeri. Čini se, nasuprot tomu, da je tu posrijedi dosljednost i kontinuitet političkih uvjerenja. Naime iz priopćenja doznajemo kako je “Nathalie lider s više od 20 godina iskustva u vodstvu, lokalnoj vlasti i nacionalnoj politici”, ali i da je “njezin rad (…) usredotočen na probleme latinoameričke zajednice, uključujući pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju.”

Čini se otud kako politički svjetonazor Nathalie Rayes obuhvaća i prepliće cjelokupno trojstvo onoga što se danas naziva “progresivizmom” – zelenu, identitetsku i spolnu/rodnu politiku, gdje ova posljednja, po svemu sudeći, igra stožernu ulogu.

Naime, riječima Alexis McGill Johnson, predsjednice i izvršne direktorice Akcijskog fonda Planned Parenthood:

“Nathalie se posvetila osnaživanju (…) lidera iz latinoameričkih zajednica i otvaranju vrata drugim Latinama. Njezina je prisutnost u upravnom odboru Akcijskog fonda Planned Parenthood pomogla, (…) razviti naš rad na španjolskom jeziku i u službi latinoameričke zajednice.”

Ne možemo na ovom mjestu ulaziti u detalje, ali ako znamo kako u rječniku Planned Parenthood “pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju” stoji za lakši pristup pobačaju i kontracepciji, te njihovom aktivnom zagovaranju, daje se naslutiti što je točno uključivao rad na osnaživanju i služenju latinoameričkoj manjini nove američke veleposlanice.

Što očekivati?

Ne zaboravimo još i to da Planned Parenthood djeluje i izvan granica SAD-a i to ponajprije u nerazvijenim državama Afrike i upravo Latinske Amerike, gdje je stožerna ideja u politici ove organizacije – ona o smanjenju populacije – nalazi svoju prvu crtu bojišnice.

U svakom slučaju, doima se kako će Nathalie Rayes u Hrvatskoj blagonaklone sugovornike naći ponajprije u političkom okruženju onih stranaka i grupa koje u većem ili manjem intenzitetu zagovaraju politiku održivog razvoja, identitetsku politiku lijevog predznaka, odnosno politiku koja se gradi na interesima manjina, kao i politike spolnih i rodnih manjina LGBTIQ usmjerenja.

Koliko će, van službenih dužnosti, naći simpatija u javnosti koja je još uvijek razmjerno u opoziciji prema ovim idejama, vrijeme će pokazati. No teško da po tom pitanju ima mjesta optimizmu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa