Godina dana je prošla od velikih poplava koje su pogodile Hrvatsku i susjedne zemlje. Poplavljena područja se i dan danas oporavljaju od posljedica strahota. Teško da će donacije nadomjestiti obiteljske fotografije, molitvenike, knjige, suvenire sa putovanja i ostale uspomene, ali život nosi svoje, pa tako i nove uspomene.
U srcima stanovnika pogođenih mjesta će zauvijek ostati urezana dobročinstava dobrih ljudi koji su im pomogli kada im je pomoć bila najpotrebnija. Među dobrotvorima su se našli i studenti iz Zagreba koji žive u studentskom domu Stjepan Radić (Sava) koji su na poseban način pomogli poplavljenim mjestima.
Organizirali su se u inicijativu “Studentski val pomoći” koja je od prvog dana poplava bila na terenu, ali i koja je organizirala prijevoz velikih količina donacija u trenutku kad su one bile najpotrebnije. Cijelu ovu priču i sjećanje na taj projekt su mladi studenti uobličili u rad u čast i zahvalnost svim kolegama generacije 2013./2014. za što su dobili i Posebnu Rektorovu nagradu koja im je dodijeljena u akademskoj godini 2014./2015.
Svečanost dodjele Rektorove i Posebne Rektorove nagrade za akademsku godinu 2014./2015. održala se 18. lipnja 2015. na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu u dvorani Auditorium Maximum. Tijekom svečanosti rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Damir Boras dodijelio je 115 Rektorovih nagrada za najbolje studentske radove i 25 Posebnih Rektorovih nagrada za iznimna studentska ostvarenja.
Njihov rad vam donosimo u cijelosti:
“Studentski val pomoći” naziv je studentske inicijative za pomoć poplavljenim područjima na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Akcija se održavala u studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu i formalno je trajala osam dana, od 18. do 25. svibnja 2014. godine. Međutim tijek aktivnosti i pomoć u izvanrednim situacijama nakon smirivanja i povlačenja vode trajala je i narednih nekoliko mjeseci.
Naziv “Studentski val pomoći” u sebi nosi jedan poseban značaj. Naime, studenti su ovom inicijativom pokazali koliko je važna njihova uloga u društvu kao budućih akademika koji su svojim vještinama intervenirali u datom trenutku i značajno pomogli dok se institucije nisu formalno uključile, ali i s druge strane koliko je vrijedan njihov mladenački entuzijazam, empatičnost, snaga i snalažljivost, te zdrave vrijednosti koje nose u sebi.
U prilog tome ide i video kojeg su studenti snimili. Video prikazuje studentsku snalažljivost u neadekvatnim uvjetima, ali i veliko srce studenata koji su na sve moguće načine željeli pomoći potrebitima:
VIDEO inicijative “Studentski val pomoći”
Pojam vala je bio oksimoron spram dvaju pojmova – stvarnosti i simboličnog interakcionizma. Naime, poplave, odnosno vodeni valovi koji su pogodili i nanijeli štetu poplavljenim područjima na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine izazvale su strah i bojazan kod stanovnika, međutim nakon toga je uslijedio val dobrote, ljubavi i podrške koju su pružili svi sugrađani Lijepe Naše, ali i šire što je simbolički prikazano kroz zrake sunca prikazane na logu inicijative.
Pomoć studenata bila je od iznimne važnosti i za nadležne institucije jer su studenti prvi došli na teren kako bi pomogli ljudima koji su bili pogođeni poplavama. Nekolicina studenata je ostala na terenu do kraja naše studentske inicijative, te po povratku ispričala utiske i dojmove prilikom pomaganja stradalima.
Ta pozicija dolaska prvih na teren omogućila je i ostalim nadležnim institucijama informacije o stanju na terenu i potrebama pojedinih područja. U suradnji s Hrvatskim Caritasom i Caritasom Vrhbosanske biskupije, te Vojne i Specijalne policije studenti su bili značajni posrednici i informatori o stanju na terenu.
Inicijativa je započela formacijom Facebook grupe “Humanitarna pomoć Bosni i Hercegovini” (https://www.facebook.com/groups/736451549738858/– naziv grupe se odnosio samo na BiH jer je najprije susjedna država bila pogođena poplavama, a kasnije i Hrvatska te je akcija proširena i pomoć se slala i za BiH i za Slavoniju) te se u noći sa subote na nedjelju organizirala u konkretnu pomoć.
Inicijalna ideja je bila jednodnevna aktivnost, međutim slijedom studentskog angažmana i suradnje s državnim institucijama aktivnost se produljila i na kraju trajala osam dana. Uspjehu akcije su doprinijeli i mediji koji su podijelili informacije sa sugrađanima, tako da su i sami studenti bili iznenađeni odazivom i podrškom sugrađana.
Studenti su u suradnji sa Studentskim centrom i upravom doma otvorili plesnu dvoranu u studentskom domu Stjepan Radić koja je poslužila za prijem donirane robe, te dvoranu Pauk koja je bila skladište i odvozni terminal odakle su se kamioni i volonteri upućivali na teren i direktno pomagali poplavljenim područjima. Specifičnost ove aktivnosti je što su se studenti sami organizirali, uspostavili kontakt s nadležnim institucijama, uspostavili kontakt s prijevoznicima koji su besplatno nudili prijevoz robe, te benzinskim crpkama gdje su točili gorivo i u konačnici formacija volontera koji su pripremljene pakete nosili stradalim obiteljima.
Atmosfera je u dvorani Pauk bila u duhu mladih! – POGLEDAJTE VIDEO!
Studenti su se sredinom tjedna i formalno organizirali preko Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu tako da su i gotovo svi fakulteti Sveučilišta u Zagrebu bili uključeni u ovu organizaciju. Osmodnevnu aktivnost koordinirala je nekolicina studenata, dok su ostali studenti značajno doprinijeli svojim fizičkim radom. U skladištu se radilo i više od 18 sati dnevno, a sve aktivnosti su bile regulirane pravilima za prijem i otpremu donirane robe.
Paketi su se uredno pakirali prema uputama institucija za krizne situacije, ali i usklađivale s potrebama s terena. Studenti koji su se nalazili na terenu sve informacije ažurno su slali logističkom timu koji se nalazio u dvorani Pauk. Posebno obilježje i specifičnost koju su studenti pružili su poruke podrške stradalim stanovnicima koje su se pisale i lijepile na svaki donirani proizvod. Plod toga su dirljive reakcije čak i nakon nekoliko mjeseci kada su ih stanovnici stradali u poplavama nalazili.
U projektu su se nastojali zabilježiti svi studenti koji su sudjelovali, posebno oni koji su svojim radom fizički doprinijeli, tako da je zadnji dan akcije organizirana prezentacijska večer i svečana dodjela zahvalnica studentima i nadležnim osobama iz Sveučilišta u Zagrebu i Studentskog centra koji su omogućili i pomogli u realizaciji ove inicijative. U inicijativi je aktivno sudjelovalo oko 400 studenata.
Teško je procijeniti količinu robe koja je otpremljena na teren. Procjenjuje se da je svaki dan cca. 5 kamiona i šleper robe odvozio sa Save u Županju, Cernu, Otok, Vinkovce, Tuzlu, Maglaj, Doboj, Orašje, Domaljevac, Banjaluku, Odžak.
Tijekom osam dana trajanja akcije skupljali su se i novci te je ukupno u osam dana prikupljeno 42 400 kuna, 85 eura i 20CHF. Ti novci su dva mjeseca po službenom završetku akcije utrošeni u 50 novih bicikala koja su donirana djeci u Gunji te u novih 50 frižidera koji su donirani stanovnicima općine Domaljevac.
Video i poziv koji je obilježio inicijativu najbolje prikazuje požrtvovnost studenata kako bi potakli sugrađane da doniraju:
Ova inicijativa ima jedan poseban značaj kojeg su studenti spoznali po završetku inicijative: pomažući stradalima u poplavi, studenti su pomogli samima sebi. Iskustvo sudjelovanja i pomaganja polučilo je novim socijalnim vještinama, novim životnim iskustvima, prijateljima, osjećajem pripadanja, vrijednosti, poštovanja sebe i drugih, suosjećanja i spremnosti na žrtvu za druge.
Iskustvo su neki studenti podijelili putem društvenih mreža i u izviješćima koje su pisali za studentske novine.
“Tridesetak studenata skakutalo je oko mene izvikujući imena namirnica, slažući odjeću i obiteljske pakete. Na početku mi nije bilo svejedno sudjelovati u aktivnosti u kojoj nikog ne poznam, ali sam pristala sudjelovati. I tako je krenula moja volonterska avantura, ona koja mi je donijela divne ljude u život, uvjerila me uistinu da složene ruke mogu sve, ispunjavala me idućih 5 dana, otvorila mi oči za patnju koja nije bila moja osobna i naučila me da nije bitan dubok džep, već veliko srce…
Skladište se punilo i praznilo, logistika je obavljala savršen posao, broj volontera je rastao, a naša volja, trud i ljubav usporedno s njima. Vijesti su bile tužne i loše, poplave su pogađale sve više i više mjesta, ljudi su u minuti gubili ono za što su radili cijeli svoj život, životinje su umirale na mukama, a optimizam tonuo. No, u Pauku nije bilo mjesta ružnim mislima. Međusobno smo se poticali i ohrabrivali, a u pauzama se upoznavali, družili, smijali i zaljubljivali. Ono što je nemoguće riječima dočarati je upravo zajedništvo koje je vladalo među nama – bez ijedne ružne riječi ili zlonamjerne kritike, ubrzo sam shvatila da je pedesetak ljudi stvorilo prijateljstva čiji je temelj svima bio jednak – pomozimo onima kojima pomoć treba.”
Student koji je bio intenzivno uključen u komunikaciji sa medijima na svom Facebook profilu napisao je poticajnu poruku i presjek dana uz sliku dvoje djece koji su sa svojom mamom donijeli pelene za djecu koja su živjela u poplavljenim područjima: “Mama, vidi, ja pomažem!”
Ovo dvoje klinaca izgovorili su tako ponosno ove riječi, vjerojatno i ne znajući koliko zapravo pomažu. Pomažu, da, ne samo s onim što su donijeli, već pomažu i nama sa svojom pojavom i osmijesima koji bi i najumornijim nogama, najtežim rukama i očima dali snage da jednostavno guraju dalje, nose, pakiraju, slažu i trude se. Hvala vam klinci, hvala vam što dajete svima energiju za dalje.
Još jedan dan je iza nas. Danas je otišao prvi kamion i dva kombija puna do vrha, a istovremeno je danas usudio bih se reći prikupljeno i više nego prvog dana, jer rijeke dobrih ljudi i dalje pristižu. Znam i vjerojatno ne mogu niti zamisliti koliko je posljednjih dana teško mojoj Slavoniji, da moja je, jednako kao što je i moja Dalmacija, ali i našim susjedima.
Znam da će neki od vas ovo pročitati i vjerujte mi da tamo negdje stotinama kilometara dalje pedesetak mladih ljudi neumorno daje sve od sebe kako bi vam prijeko potrebna pomoć stigla. Svaku konzervu, svaku kašicu i svaku boce vode koja nam prođe kroz ruke ne gledamo više kao nešto materijalno već kao izvor života. Neka svaka kap prikupljene vode ugasi nečiju žeđ, svaki komad hrane neka napuni prazne stomake, svaka suha majica neka ogrne gola tijela.
Hvala vam klinci, hvala vam što dajete svima energiju za dalje. Kroz neko vrijeme cijela ova priča će utihnuti u medijima, tako to ide, ali nemojte posustati, nitko od nas. Oni nas trebaju, danas, sutra i vjerojatno još dugo. Mnogi su ostali bez svega.
Zamislite samo kako bi vam bilo da vam voda, vatra ili bilo što u jednom trenutku odnese sve što ste imali. Da nemate više niti jedne slike s vašom mamom, nemate slike s vjenčanja, s vašom obitelji, da nemate uspomena. Jednostavno, da život kojega ste imali nestane u samo jednom trenutku.
Srce mi je veliko kao kuća posljednja dva dana jer neizmjerno sam ponosan na cijelu zemlju. Ponosan sam na svakog volontera koji se priključio od jutra do mraka, svakog volontera koji je došao barem na par sati, ponosan sam i na onog bogatog tipa u mećki koji ju je napunio do vrha, ponosan sam i na onu bakicu što je u jednu kesicu spakirala koliko je mogla. Ma ponosan sam ponajviše jer vam srca kucaju kao jedno i u svoje 23 godine života nisam doživio ovakvu količinu ljubavi. Jednostavno, jedni druge tako hranimo i guramo zajedno prema naprijed, a da se praktički mnogi nikada u životu nismo niti sreli.
Smiješno je danas bilo u dvorani, zastali smo svi na trenutak i viknuli, već dva dana radimo skupa, a nemamo pojma jedni o drugima, nismo se niti upoznali. Rodila su se nova, neočekivana prijateljstva i vjerujte mi, po onome što sam vidio, rodit će se i nove ljubavi. Sutra od 7:30 nastavljamo dalje. Pomažite. Dođite. Vidite. Priključite nam se. Oni nas trebaju!
Student koji je bio intenzivno uključen u logistiku inicijativu je opisao riječima: “Na desetke kombija i kamiona punih pomoći, ali i iskrenih želja koje su bile daleko od ograničenja nacionalne pripadnosti, daleko od mržnje i zavisti, daleko od svega lošeg. Možda bi bilo dobro cijelu akciju preimenovati u LJUBAV (šalim se, ne dam SVP). Ljudi su se nesebično izdavali, a svaki se dan vraćali s još više energije iako je prosjek spavanja bio maksimalno pet i pol sati. Zbilja nevjerojatno.
I sada kada je akcija službeno završila, iako još traju isporuke, što od svega toga ponijeti? Pa moja je ideja sljedeća: Dragi prijatelju, ono što učiniš drugome uvijek se stostruko vrati. Davanje, iako fizički umara, dušu nevjerojatno ispunja, ljude povezuje i njihove ideje izbacuje na svjetlo dana. Nikada nemojte odustati od ideje biti pošten i dobar i misliti na drugoga. Uzmite si u plan da često stavljate druge ispred sebe jer to je odličan način da i sebe pogledate te ispravno izgradite.”