Suđenje u Münchenu: Milanoviću ne odgovara izricanje presude nasljednicima Udbe prije izbora

Foto: Fah; Fotomontaža: Narod.hr

Na Višem zemaljskom sudu u Münchenu 19. srpnja došlo je do novog zapleta. Na suđenju osumnjičenima za sudioništvo u okrutnom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. u Wolfratshausenu pokraj Münchena, bivšim šefovima tajnih službi Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, odmah na početku uslijedio je prekid, točnije stanka.

Umjesto iznošenja završnog govora zastupnika optužbe, tužitelja Lienharda Weissa, obrana, tj. Anto Nobilo, zatražio je izuzeće cijelog sudskog vijeća, sačinjenog od petorice sudaca pod predsjedanjem dr. Manfreda Daustera.

> Preokret na suđenju u Münchenu: Branitelj optužio sud za pristranost i tražio izuzeće sudaca

Uslijedio je pravni postupak oko zahtjeva za izuzećem sudskog vijeća koje postupak vodi od 2014. Zahtjev je oko 16 sati na koncu odbijen kao neutemeljen i sudac Dauster želio je nastaviti s postupkom, međutim opet se javila Perkovićeva obrana tvrdeći da je Perković umoran i da ima bol u leđima. Sudac Dauster pozvao je liječnika, pa se rasprava otegla do kasnih poslijepodnevnih sati.

Onda je ročište prekinuto te se nastavlja sljedeći tjedan u utorak.

“Suština cijele priče nije u pristranosti sudaca, već se svodi na kupovanje vremena, odnosno Perkovićeva obrana na sve načine želi spriječiti da se završi dokazni postupak i da krenu završni govori stranaka jer to znači da će presuda biti donesena odmah nakon tih završnih govora. Njima to očigledno iz nekih razloga ne odgovara”, ocjenjuje Siniša Pavlović, odvjetnik Gisele Đureković, u razgovoru za Narod.hr.

> Siniša Pavlović: Perkovićeva obrana želi spriječiti da se završi dokazni postupak

Postoji sumnja da će Mustač i Perković pokušati na sve načine odgoditi donošenje presude prije parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, o čemu su već pisali i njemački mediji.

> Njemački mediji: Zašto presuda Perkoviću i Mustaču ne smije biti izrečena prije izbora?

U postupku bivšim šefovima tajnih službi, tužiteljstvo je prezentiralo mnogobrojne dokumente. Računalo se da će presuda biti izrečena krajem srpnja ili početkom kolovoza. To bi značilo usred izborne kampanje u Hrvatskoj, i pred izbore koji su raspisani za 11. rujna.

Predizborna koalicija koju okuplja Zoran Milanović oko Socijaldemokratske partije dobila je naziv Narodna koalicija. Kada bi SDP uistinu bio europska socijaldemokratska stranka, njegova se izborna koalicija nikada ne bi mogla nazvati narodnom koalicijom. Jer narodnjaštvo stoji u europskom političkom spektru upravo nasuprot socijaldemokraciji, smatra Višnja Starešina.

> Višnja Starešina: Udbaši svih stranaka, ujedinite se!

Zašto je Zoran Milanović odlučio na izbore ići s imenom – Narodna koalicija?

Milanović vjeruje da s najširom koalicijom koja naizgled pokriva baš cijeli politički spektar osim krajnje desnice, uz pridjev “narodna”, može osigurati izbornu pobjedu. Tako je još prije početka Drugoga svjetskog rata Komunistička partija Hrvatske osnovala Narodnu frontu kako bi si pokušala napraviti širu političku platformu za djelovanje, podsjeća Starešina.

Partijska pravednost sastojala se u tome da Partija u ime naroda otima ljudima njihovo privatno vlasništvo i proglasi ga narodnim, dakle stavi sebi na raspolaganje, prethodno proglasivši vlasnike pljačkašima i narodnim neprijateljima.

“Ali Milanović je odveć inteligentan da ne bi znao kako na tom efektu šoka lažnim predstavljanjem ne može graditi izbornu kampanju. On naprosto politički nije narodnjak iliti pučanin u suvremenom europskom smislu te riječi”, procjenjuje kolumnistica Slobodne Dalmacije.

Milanovićeva Partija nikada se nije odrekla svojeg totalitarnog naslijeđa i cijelo je vrijeme brižno čuvala i pročišćavala arhive iz tog razdoblja. Vlada sa Zoranom Milanovićem na čelu, bila je ta koja se na sve načine trudila spriječiti sudski proces u Münchenu.

Donošenjem zakona poznatog pod nazivom Lex Perković pokušali su 2013. onemogućiti izručenje Perkovića i Mustača Njemačkoj, dovodeći Hrvatsku pod sankcije Europske komisije. HDZ je s druge strane vidio u tome procesu priliku suočavanja s komunističkom prošlošću. Samo u Njemačkoj od kraja 60-ih do kraja 80-ih godina u Saveznoj Republici Njemačkoj ubijeno je oko 30 hrvatskih političkih emigranata, ali ni jedan slučaj nije bio razriješen.

Zoran Milanović dovoljno je obrazovan da zna kako će ga asocijacije na Narodnu frontu pratiti u kampanji, kako koalicijsko okupljanje velike koncentracije suspektnih ratnih profitera ili čak osuđenih kriminalaca među političarima neće proći neprimijećeno.

> Poželjni SDP-ovi partneri – pravomoćno osudene osobe

Narod.hr nastoji objektivno informirati javnost o svim važnim temama iz Hrvatske i svijeta i onim temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima. Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati vas o najvažnijim događajima potrebna nam je Vaša pomoć. Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Narodna fronta bio je savez demokratskih stranaka protiv uspostave fašističkoga režima 1930-ih godina u razdoblju agresivne politike fašističke Italije i nacističke Njemačke. U Hrvatskoj su tu politiku zagovarali lijevi intelektualci, a priključio joj se i dio HSS-a. Nakon okončanja Drugoga svjetskog rata kroz Narodnu su frontu Komunistička partija i njezine tajne službe provodile partijsku vladavinu i ideološko-političko preoblikovanje društva.

Možda je odgovoru o pravim razlozima za ovu Milanovićevu ofenzivu najbliži navedeni njemački Süddeutsche Zeitung koji je iznio tezu kako Milanovićeva partija nastoji pod svaku cijenu osvojiti vlast, prije izricanja presude udbaškim dužnosnicima Perkoviću i Mustaču. “Možda zato ‘briselac’ Milanović mora krenuti u juriš okupljanjem narodne fronte pod neformalnim geslom ‘udbaši iz svih stranaka, ujedinite se’. Nasljednik narodne vlasti treba spriječiti da u Hrvatsku uđe münchenski virus spoznaje o tome kako je narodna vlast krala i ubijala. Preduvjeti za završni juriš su već stvoreni. Süddeutsche Zeitung je u Hrvatskoj zaustavljen. Baš kao nekoć Reuters u Jugoslaviji,” zaključuje Višnja Starešina.

Zašto je ubijen Stjepan Đureković?

Stjepan Đureković, koji je prije bijega u Njemačku radio kao direktor marketinga u INA-i, zbog saznanja o kriminalu u INA-i koje je imao i koje je objavio u nekoliko novinskih članaka objavljenih u emigraciji, ali i u jednom od svojih romana “Crveni menadžeri“, postao je opasan svjedok koji je mogao ugroziti meteorsku karijeru Mike Špiljka baš u trenutku kada je Špiljak trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva SFRJ.

Prema optužbi, motiv Đurekovićeva ubojstva krije se upravo u tome da je Đureković bio potencijalno opasan svjedok protiv Špiljka i nekih drugih osoba koje su navodno bile umiješane u kriminalne radnje u INA-i, a koje je policija tada istraživala.

Upravo je zaštita Vanjke Špiljka, sina narodnog heroja i visokog jugoslavenskog komunističkog dužnosnika Mike Špiljka, i prikrivanje njegove umiješanosti u kriminal u INA-Commercu, kao i umiješanost Aleksandra Miše Broza, sina Josipa Broza Tita i Milana Ujevića, sina narodnog heroja Mate Ujevića, prema navodima iz presude Krunosavu Pratesu, bila je ključni razlog za davanje naredbe za ubojstvo Stjepana Đurekovića.

> Kako je Vanja Špiljak postao moćan i bogat?

Crveni menadžeri

“Kada smo kod Đurekovića i procesa protiv Perkovića i Mustača, fascinantna je jedna stvar”, ocjenjuje Ivica Šola. “Ni tijekom afere zvane Lex Perković koju je kreirao Tedeschijev prijatelj Zoran Milanović, ni nakon svih ovih godina suđenja, nitko se nije sjetio u RH tiskati knjigu zbog koje je Đureković, među inim, dobio sjekiru u glavu. Dapače, tražio sam je po knjižnicama, po antikvarijatima…, tek prošli tjedan uspio sam doći do nje gotovo ‘ilegalnim’ putem, kao da tražim Rushdijeve ‘Sotonske stihove’ po Teheranu. I ta činjenica govori mnogo…”, upozorava Šola.

Knjiga je objavljena nemalo prije nego što je Đureković ubijen. Naslov joj je “Crveni menadžeri”. U njoj Đureković na “romansirani” način govori isto ono što je Vedranu Kukavici u HRT-ovoj emisiji pod nazivom “Javna stvar”, rekao slovenski znanstvenik dr. Rado Pezdir na temelju dokumenata.

> (VIDEO) Istraživanje slovenskog znanstvenika: Kako je hrvatska Udba (današnji tajkuni) stjecala prve milijune

Udba je imala vani oko 400 fiktivnih poduzeća uz pomoć kojih je izvukla milijarde, opljačkala SR Hrvatsku, bavila se švercom duhana, opijata… “Svatko onaj koji govori o ‘mračnim Tuđmanovim devedesetima’, o ‘kriminalnoj (hercegovačkoj) pretvorbi i privatizaciji’ ne zna što govori, niti kako su nastali mnogi aktualni tajkuni”, upozorava Ivica Šola.

Nekome sjekira pala u med, nekome na čelo

U prilogu emisije “Javna stvar” spominje se obitelj Tedeschi, Vanja Špiljak, Vojko Santrić, također i INA, Velebit, šverc cigareta i heroina za Udbu, offshore tvrtke pod pokroviteljstvom Komunističke partije i Udbe.

> Podravka uskoro u vlasništvu Milanovićeva prijatelja Emila Tedeschija?

“No nakon što je intervjuirao slovenskog znanstvenika Radu Pezdira o sprezi starih komunističkih struktura, Udbe i cjelokupne kleptokracije bivše države, Kukavica je dobio opomenu pred otkaz, a sljedeća emisija skinuta je “zbog nedostatka profesionalnih standarda.” Pezdir je posebno apostrofirao obitelj Tedeschi, na temelju dokumenata, da bi ga Emil Tedeschi odmah nazvao filofašistom”, podsjeća Šola.

> Šola: Do Đurekovićevih “Crvenih menadžera” i danas je gotovo nemoguće doći

“Bio ja filofašist, filokomunist ili filopapagaj – evo tebi dokumenti koji dokazuju da govorim istinu – pa položi račun hrvatskoj javnosti!”, uzvratio je na Tedeschijeve optužbe dr. Rado Pezdir.

Hrvatski poduzetnik, drugi najbogatiji Hrvat, vlasnik Atlantic Tradea Emil Tedeschi tvrdi da njegov otac i on 1998. godine nisu osnovali nijednu tvrtku. “Ovo nije prvi put da mi se pokušava oblatiti i da se koristi ime moga oca”, dodajući “Ovaj dio do devedesete godine ne znam kome koristi, ali vjerojatno se zna da ja svjetonazorski pripadam liberalnom odgoju, i da ne mogu podržavati nazadne filofašističke stavove niti reinkarnaciju nečega što je nazadno”, ustvrdio je Tedeschi.

> Dr. Pezdir: Tedeschi je bio aktivan u tvrtci osumnjičenoj za pranje novca za Savez komunista

Slovenski znanstvenik dr. Rado Pezdir ponovio je da su dva dokumenta koja je pronašao u slovenskom arhivu, orginalni i vjerodostojni te dokazuju sve ono što je u Bujici rekao o Emilu Tedeschiju. “Dokumenti naprosto demantiraju njegove riječi, kada on govori da je njegov otac ušao u posao s Rothemom. Iz prvog se dokumenta vidi da je Svetozar Tedeschi u Rothemu bio menadžer, a sam Emil Tedeschi njegov zaposlenik”, ističe dr. Pezdir.

“Privrednim kriminalom u bivšoj Jugoslaviji bez sankcija su se mogli baviti samo oni koji su bili dio državnog posla. Dokumente koji sam otkrio analizirao je Denis Poljak, odličan analitičar na polju ekonomije. Ako preračunamo u današnje novce, oni su ‘Sljeme’ tada oštetili za gotovo 250.000 eura, što nije toliko malo da se Emil Tedeschi ne bi sjetio!”, upozorava dr. Pezdir.

“Sve je isto kao i onda: nekome sjekira pala u med, nekome na čelo. Onima, poput moga oca, kojem nije pala ni u med, niti na čelo, otišao je trbuhom za kruhom van da nas prehrani. Danas se događa isto, mladež bježi van, jer u ovom dogovornom kapitalizmu gdje su karte podijeljene još za bivšeg sustava, a zlatna komunistička mladež i starež vedri i oblači na svim razinama, Hrvati se masovno opet iseljavaju.

Đurekovićeva krv koju je prolila Udba postaje tako simbol hrvatskog prokletstva, sveopćeg propadanja i osiromašivanja.

Zato “Kukavice” ne smiju stati!”, zaključuje Ivica Šola.

Izvor: narod.hr