Zagrepčani i nakon otvaranja kafića izbjegavanju centar grada, a potresom uništene zgrade i ulice iz dana u dan se saniraju te pokušavaju raskrčiti. Potres je ujedinio i solidarizirao mnoge, no kod nekih je samo pojačao stare nesuglasice.
U nekim oštećenim zgradama suvlasnici su se dodatno udaljili pa bi se, kada započne obnova, mogao očekivati velik broj sudskih procesa. Jedan primjer dolazi iz Preradovićeve ulice, iz trokatnice s dva stubišta, čiji su se suvlasnici oštro podijelili u vezi načina i troškova obnove svoje zgrade.
S jedne strane je predstavnik suvlasnika, koji je započeo sanaciju vrijednu 1,7 milijuna kuna. On drži oko 37 posto udjela, a skupa s još nekoliko stanara što ga podržavaju ima većinu od 65 posto.
S druge strane je skupina suvlasnika čije je interese u javnom prostoru artikulirao Marko Godeč, a koji se preko Facebook grupe “Potres u Zagrebu – svi mi u centru” zapitao može li se kretati u tako opsežne radove bez suglasnosti svih suvlasnika zgrade. Godeč se pritom požalio na “predstavnika suvlasnika koji je na brzinu organizirao sastanak, prvi nakon valjda 10 godina, kako bi prezentirao način sanacije dvaju zabatnih zidova zgrade. Nije izložen plan financiranja sanacije, donio je samo jednu ponudu, koja je sa 360.000 kuna nakon samo tjedan dana skočila na 1,7 milijuna kuna za sanaciju dvaju zidova veličine 6 x 15 metara i sve to bez ijedne navedene stavke! Na sastanku je tražio da potpišemo suglasnost za sanaciju, iako od dokumentacije (projekt sanacije, troškovnik) nije donio ništa.
Napravljen je statički elaborat, ali statičar u neke stanove nije niti ušao. Nas nekoliko odbilo je potpisati jer smatramo da se na takav način ne smije raditi – ajmo odmah delati, a papire budemo poslije riješili. A kad mu pošaljem mail, ne odgovara mi na pitanja”, požalio se Godeč. Predstavnik suvlasnika pak tvrdi da zidovi ugrožavaju živote i želi provesti hitnu sanaciju, za što mu nije potreban pristanak svih suvlasnika, već samo njih 51 posto. Marko Godeč vratio se u zgradu čiji su dijelovi u potresu jako loše prošli. U međuvremenu, na fasadu je ipak postavljena skela.
“Da, radovi su počeli, a mi koji smo nadglasani ovdje smo svedeni na vazale. Na sastanku je nas petero ili šestero bilo protiv tako skupe obnove. A ostali susjedi šute, očito se slažu da bude onako kako je samozvani trust mozgova odlučio. Slažem se da zabat treba popraviti, kako ne bi pao na ljude koji ispod njega žive. Ali taj samozvani trust nam je našao najskuplje rješenje, presvlačenje zidova lamelama od prešanih karbonskih vlakana, što doslovce nitko drugi u Zagrebu još nije napravio! Sad nam je Frane Šare, sin i opunomoćenik predstavnika suvlasnika i inicijator ovakve obnove, doveo sudskog vještaka ne bi li dokazao da je sanacija zgrade hitna, zaboravljajući da mišljenje vještaka nikoga ne obvezuje. Ponašamo se kao pijani milijarderi, a ja zbilja ne znam kako ćemo platiti taj kredit od 1,7 milijuna kuna – po mojoj računici, pričuva će nam narasti za barem tri ili četiri puta. A Frane već priča o pet milijuna kuna za kompletnu obnovu”, rekao je za Poslovni dnevnik.
Projektant sanacije objekta je inženjer Igor Hranilović, koji ovu zgradu već promovira kao “prvu cjelovitu sanaciju u Zagrebu nakon potresa”.
Treba li za ovakav projekt imati potpise svih suvlasnika? Šare tvrdi da ne, po njemu je ovdje riječ o hitnoj sanaciji i zato nije nužno skupiti 100 posto potpisa. Dodaje kako ima i elaborat i troškovnik.
Statičko ojačanje zidova prešanim karbonskim vlaknima bit će pilot model za obnovu svih zgrada u centru Zagreba, tvrdi Frane Šare.
Na pitanje zašto nije skupio više ponuda za obnovu zgrade, Šare tvrdi: “imali smo tri ponude, ali ova je bila najbolja. Uostalom, moja će obitelj na kraju, sukladno udjelu u vlasništvu, kroz pričuvu morati platiti 37 posto svih radova od tih 1,7 milijuna kuna troška. Znate, ja nisam dovoljno bogat da kupujem jeftino. Naša zgrada nema betonski serklaž, pa ju planiramo statički utvrditi materijalom kakvim se i mostovi obavijaju”. A problema ima još – primjerice, u podrumu izbija voda.
Stanarka napominje kako je po članku 41. Zakona o vlasništvu za izvanredne poslove koji premašuju okvir redovitoga upravljanja, kao što su primjerice veći popravci, potrebna suglasnost svih suvlasnika, a tako piše i u njihovom međuvlasničkom ugovoru.
Tekst se nastavlja ispod oglasa