Ustavni sud je obustavio primjenu Obiteljskog zakona do daljnjega, odnosno dok Ustavni sud konačno ne odluči o prijedlogu da se taj zakon proglasi protivnim Ustavu RH. Dok ne bude donesena konačna odluka privremeno se prekida primjena zakona, donesenog u lipnju prošle godine, tako da će se sada primjenjivati stari Obiteljski zakon iz 2003.
No, dok je upućenoj javnosti i struci laknulo zbog zaustavljanja štetnog zakona, ostaju vrlo realni troškovi donošenja, ali i četiri mjeseca vrlo skupe implementacije novog zakona koja je podrazumjevala i otvaranje dvaju novih Centara: Centar za posebno skrbništvo i Centar za obiteljsku medijaciju. Investirano je jako puno novca u provedbu zakona koji je bio na snazi tek 4 mjeseca. Hoće li itko odgovarati?
Ministricu Opačić odluka Ustavnog suda nije navela na preispitivanje ispravnosti vlastitih postupaka, već pokušava krivnju prebaciti na Ustavni sud.
“Ovo je presedan jer se prvi put suspendira cijeli Zakon, a ne samo neke odredbe. Time je stvorena pravna nesigurnost u ovom osjetljivom području obiteljsko-pravne zaštite; što s ljudima koji su razvedeni u međuvremenu, s djecom koja su posvojena u protekla tri mjeseca? Zahtjev za ocjenu ustavnosti predani su ljetos, a odluka donesena danas. U međuvremenu su izabrani medijatori, pravni zastupnici, doneseni su pravilnici”, rekla je ministrica Milanka Opačić za Večernji list.
Podsjetimo, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić izjavila je u rujnu 2014. kako su novim Obiteljskim zakonom napravljeni veliki pomaci, a da se zakon fokusira na zaštitu djece koja su najviše traumatizirana u postupcima razvoda braka. Dodala je kako će promjene u novom obiteljskom zakonu omogućiti lakše djelovanje stručnim institucijama, posebice u odnosu prema visokokonfliktnim osobama.
Nasuprot tome Ustavni sud je upravo kao jedan od razloga rušenja ovog zakona naveo najbolji interes djeteta i načelo pravne sigurnosti.
„Veseli nas da su u ovom slučaju daljnje neprimjene Obiteljskog zakona spomenuti najbolji interesi djeteta kao jedno od mjerila, te načelo pravne sigurnosti koje evidentno izostaje u tom uratku koji je potpredsjednica Vlade, gospođa Opačić, tako zdušno promovirala“ komentirao je voditelj pravnoga tima U ime obitelji odvjetnik Krešimir Planinić.
Ministrica protiv struke, znanstvenika i nevladinog sektora
Da je Obiteljski zakon protivan Ustavu upozoravala je struka, ali i nevladine udruge, a ocjenu ustavnosti zatražilo je 18 različitih predlagatelja, među kojima i Udruga “U ime obitelji”.
“Zakon od 555 članaka, teško je razumljiv građanima, a on se, za razliku od drugih zakona, tiče svakog hrvatskog građanina”, rekla je prilikom rasprave na Okruglom stolu organiziranom u Hrvatskom saboru članica inicijative „U ime obitelji“ dr. Željka Markić.
“Ovaj prijedlog zakona ne osigurava mehanizme za prevenciju razvoda niti mjere i sredstva za učinkovitu zaštitu djece u slučaju razvoda”, naglasila je dr. Markić. Zakon, isto tako, ne osigurava da država ulaže dovoljna financijska sredstva za pružanje pomoći i roditeljima i djeci kojima je to potrebno.
“Sud je suspendirao kontroverzni zakon kako ne bi bilo daljnje štete. Prije podnošenja zahtjeva mi smo nudile suradnju, ali zakon je izradila radna skupina bez ijednog člana Odvjetničke komore”, kaže Ljubica Matijević Vrsaljko, jedna iz grupe odvjetnica koje su s udrugom B.a.B.e. podnijele zahtjev za ocjenu ustavnosti dodavši: “Novi Obiteljski zakon dovest će do veće viktimizacije žena, stručno je dvojben, nomotehnički neuredan, a njime nisu zadovoljne ženske, muške ni feminističke udruge, pa ni mnoge udruge roditelja”
Od samog početka ukazivalo se na činjenicu da već imamo veoma dobar Obiteljski zakon iz 2003-će godine, da je taj zakon u primjeni tek 10 godina i da je tek sada stvorena sudska praksa koja je veoma bitna za sigurnost građana. Nedostatke tog dobrog zakona treba ublažiti izmjenama i dopunama, a ne kreiranjem novog zakon. Upozoravale su i da se u Hrvatskoj se zakoni prečesto mijenjaju, što stvara pravnu nesigurnost i građanima i stručnjacima; da treba vremena i godina da bi se zakon razvio i saživio. Također, činjenica je da se radi o izuzetno skupom novom Obiteljskom zakonu, odnosno o skupim institutima koji se uvode, dijelom zbog činjenice da je zakon pisan kao da je Hrvatska visoko razvijena zemlja s visoko razvijenom socijalnom zaštitom.
Prof. dr. sc. Dubravkom Hrabar, predstojnicom Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu isticala je da zakon pišu nekompetentne osobe i da Ministarstvo socijalne politike i mladih, na čelu s ministricom Opačić te forsiraju donošenje zakona, bez obzira što su svi ostali govori da je to nepotrebno i da treba Obiteljski zakon iz 2003. godine samo popraviti u nekim pojedinostima.
“Svjedoci smo – ne vladavine prava, već prevlasti moći, političke moći, osobnih probitaka, častohleplja, dominacije neznanja, nepoznavanja struke”, rekla je te dodala kako je u zakonu mnoštvo spornih stvari, od kojih je najlošije uređen institut ostvarivanja roditeljske skrbi: “Pri čemu bih apostrofirala odredbu koja omogućuje roditeljsku skrb i osobama koje nisu roditelji, pa čak i pravnim osobama, te plan o roditeljskoj skrbi koji je neprovediv i moguće šikanira drugog roditelja”.
“Smatram da ovaj zakon potiče diskriminaciju djece, ne štiti ih u potpunosti. U konačnome tekstu zakona ‘otkrivene su karte’ ideološkog tipa, pa tako primjerice dijete više nema pravo na slobodu savjesti. Kad to povežete sa zdravstvenim odgojem, tj. spolnim odgojem koji je sporan mnogima, vidimo da dijete, premda mu to jamči Konvencija o pravima djeteta, nema pravo izjaviti da ne želi pohađati nastavu iz spolnoga odgoja koji se kosi s njegovom savješću”, istaknula je Hrabar.
Tekst se nastavlja ispod oglasa