Svečanom komemoracijom i svetom misom u utorak, 12. siječnja, ispred glavnog ulaza Zgrade tri fakulteta na Kampusu, Sveučilište u Splitu oprostilo se od svojih tragično preminulih studenata Marije Pavković, Mirele Rezo i Stipe Romića, čiji su životi zauvijek okončani u nepojmljivoj tragediji, koja se u novogodišnjoj noći dogodila u mjestu Tribistovo, pokraj Posušja.
– U ovoj tužnoj prigodi uz studente splitskog sveučilišta prisjećamo se i preostalih pet studenata sa Sveučilišta u Mostaru koji su zajedno s njima tragično preminuli: Žane Pavković, Stipe Pavkovića, Ivana Miličevića, Stjepana Jukića i Mie Soldo. U boli i tuzi, ali s vjerom u vječni život izražavamo duboku sućut obitelji preminulih studenata čiji su životi i snovi nažalost prerano ugašeni. Ovdje su studirali i živjeli s nama i nažalost prerano nas napustili. Stoga je dostojno i časno s njima se javno oprostiti – uvodno je istaknuo dr. don Mihael Prović, studentski kapelan i povjerenik za mlade.
Rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Dragan Ljutić, izrazio je sućut roditeljima, obiteljima, prijateljima tragično preminulih mladih ljudi koji su došli u naš grad primiti znanje.
– Ispred njih je bila prekrasna mogućnost života, mogućnost rasta, razvoja i napretka. Zato sada tugujemo za mladim životima, tugujemo za neostvarenim mogućnostima. Nećemo ih nikada zaboraviti – kazao je rektor Ljutić.
– Izgubili smo osmero mladih života na početku njihovih putova, osmero djece koja su tek počela sanjati svoje snove. Kao znanstvenici svjesni smo da se takve tragedije događaju gotovo svakodnevno svuda po svijetu, da su splet nekih nesretnih okolnosti. Kao vjernici utješeni smo vjerom da je svih osam sada na nekom ljepšem i boljem mjestu i da licem u lice gledaju svoga Stvoritelja. Ali kao ljudi imamo pravo tugovati, imamo pravo plakati i pitati se zašto se to trebalo dogoditi. Ciceron je u jednoj od svojih izreka rekao: „I kratak životni vijek je dovoljno dug za pošten i častan život.“ Upravo to se odnosi na naših osam studenata. Njihovi prijatelji opraštali su se od njih uistinu dirljivim i nježnim mislima, a riječi koje su najčešće upotrebljavali bile su ‘dobri, pošteni, neiskvareni, ponos svojih obitelji i zavičaja’. Dakle, teško je u ovim trenucima više od toga bilo što reći, ali dodao bih još samo da su svih osmero djeca naše šire akademske zajednice Sveučilišta u Mostaru i Sveučilišta u Splitu, a među njima je bila i studentica PMF-a, Mirela Rezo. Ona je bila studentica prve godine preddiplomskog studija Biologije i njezini prijatelji i kolege, studenti prve godine Biologije, napisali su o njoj prekrasne rečenice, vrlo nježne misli, ja ću pročitati samo jednu od tih rečenica: „Izvanredan, vjeran prijatelj, osoba s pravim ljudskim vrijednostima, vječiti optimist s prekrasnim osmijehom koji uvijek daje nadu“. Ovih naših osam zvjezdica na nebu je zasjalo prekrasnim svjetlom, obasjalo ovu zemlju, obogatilo sve nas i onda su prešle u neku drugu stvarnost. Ne možemo reći da su iščezli, oni će biti tu, u našim mislima, molitvama i srcima – rekao je prof. dr. sc. Nikola Koceić-Bilan, dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
– Teško je, zapravo nemoguće, u ovom trenutku pronaći riječi koje bi mogle dati ikakav smisao ovoj nezapamćenoj tragediji ili koje bi pružile makar i najmanje zrno utjehe obiteljima i svima onima koji su ih poznavali i voljeli. Vijest o njihovoj smrti sve nas je strahovito potresla s jedne strane zato što smo u njima prepoznali vlastitu djecu, braću, sestre i rodbinu i prijatelje, a s druge strane zato što nas je još jednom podsjetila koliko je zapravo život krhak. O Mariji i Stipi ne mogu vam puno toga osobno kazati zato što ih u ovom kratkom vremenu kojeg su proveli studirajući na našem Fakultetu nisam imao priliku bolje upoznati. Međutim, mogu zaključiti kako se radilo o dvoje mladih ljudi koji se nisu bojali uhvatiti u koštac sa životnim izazovima budući da su se u ovim teškim životnim uvjetima u kojima živimo proteklih godinu dana spremno odlučili upustiti u avanturu studiranja daleko od svog doma i svojih najmilijih. Oboma je pri upisu na fakultet FESB bio prvi izbor i voljeli bismo da smo im mogli pružiti pomoć i potporu u ostvarivanju njihovih životnih snova koje okrutnom igrom sudbine nikad neće dosanjati – ustvrdio je prof. dr. sc. Srdjan Podrug, dekan Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje.
U ime Studentskog centra sućut je izrazio Marijan Bašić, voditelj domova.
– Na početku svog studentskog života, upoznavanju svih njegovih ljepota sve je stalo nepravedno. Mnogo pitanja se svima nama nameće po glavi zašto baš oni. No, pravog odgovora nema. Nema ga danas, niti će ga sutra biti. Preostaje nam samo da sklopimo ruke na iskrenu molitvu i pomolimo se za obitelj preminulih da im Bog pomogne da izdrže ovu patnju. Budimo svi zajedno dio molitvene obitelji s njihovim najbližima, neutješnim roditeljima, braćom i sestrama. Dragi studenti, prijatelji našega Stipe, Marine i Mirele vjerujem da svatko od nas ima uspomenu i zgodu po kojoj će ih pamtiti. To je vaše i naše bogatstvo koje nikada neće izblijediti. Oni su sada na boljem mjestu gdje će nad svima nama bdjeti. Stoga budimo zahvalni da smo bili dio njihova života. Neki oni budu naši anđeli, a mi se ne ustručavajmo zazvati ih. I za kraj, budimo još malo bolji ljudi, poštujmo svoje roditelje, braću, sestre, kolege s fakulteta i profesore – kazao je Bašić.
Od svojih kolega oprostio se i Mateo Marušić, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Splitu.
– Kada spomenemo Novu godinu pomislimo na novogodišnje odluke, pomislimo na pokušaje da budemo bolji, na želje da rastemo i napredujemo. Ova prevelika tragedija dočekala nas je u novogodišnjoj noći, naši Marija, Mirela i Stipe, uz ostalih petero mladih, nisu imali prigodu ostvariti svoje odluke, svoje prilike i snove. Ali ostaju vječni primjer nama da živimo i dišemo u ljubavi, da svaki dan budemo bolja osoba od one koja smo jučer bili. Troje anđela s našeg Sveučilišta koji su dijelili brige s kojima smo se veselili i dijelili predavaonice, čiji su koraci koračali Kampusom, sada koračaju nebeskim dvorima. Bog je imao drukčiji plan za naše kolege kao i za preminule studente sa Sveučilišta u Mostaru: Stjepana, Žane, Stipe, Ivana i Mije koje spominjemo sada u našim molitvama. Nadam se da nas sada gledaju s osmijehom na licima i u milosti Njegovog prisustva. Bol ima snagu koja nas popravlja, ona nas čini boljima, ona nas osvješćuje da rastemo u dobroti i budemo jedni drugima na radost i blagost – zaključio je Marušić