Histerija vezana uz ujedinjene na desnici tako je bila medijski posložena da nigdje nismo mogli čuti niti jedan jedini argument zbog kojih primjerice „Neovisni za Hrvatsku“ odbijaju ujedinjenje. Taj medijski embargo na informacije prozvanih i optuženih Hasanbegovića i Brune Esih stvorio je od njih nedvosmislene medijske krivce čime je ukupna podvala bila zaokružena. No, sada se javio Tomislav Jonjić u Hrvatskom tjedniku, a slušao sam ga i na tribini u Zaprešiću i držim da bi bilo pristojno podijeliti te informacije i složiti puzzle za odgovor na pitanje koje mnoge muči: zbog čega „Neovisni“ ne žele na zajedničku listu?
Dakle, Jonjić tvrdi da je Ruža Tomašić kojoj su sada puna usta ujedinjena, zapravo razbijala HSP, te ističe: „Baš je ona osnovala HSP Ante Starčevića, da bi opet ona, nakon toga razbijala isti taj HSP Ante Starčevića, a onda se na kraju odrekla pravaštva i osnovala konzervativnu stranku!“. Po Jonjiću, Ruža (i konzervativna stranka) „je bila i ostala u službi HDZ-a“.
Ova informacija se u hrvatskom medijskom prostoru nije imala gdje previše čuti, niti pročitati do ovih Jonjićevih riječi.
No, to nije sve.
Tomislav Jonjić nas podsjeća daje „Ruža Tomašić na lokalnim izborima 2017 poduprla Bandićevu suradnicu Sandru Švaljek, a ne recimo Brunu Esih“ dok je „sada u Iloku izašla na izbore s Beljakovim HSS-om“. I o ovoj statistici svi mediji koji zagovaraju ujedinjenje uredno šute.
Jonjić dakle sugerira da je Ruža Tomašić jedna od razbijačica HSP-a i pravaštva i da je upravo sarkastično da sad ona zaziva ujedinjenje pravaša! Osim toga, on nedvosmisleno Ružu Tomašić prikazuje kao posve nepouzdanu osobu koja može i sa Sandrom Švaljek i s Beljakovim HSS-om, ali i s Hasanbegovićem! No, tko je prava Ruža Tomašić to se ne može razaznati. Uglavnom, sad je jasno zbog čega Hasanbegović ne želi to ujedinjenje. Pogotovo je jasno zbog čega ne želi na tim temeljima raditi planove za parlamentarne izbore!
S druge strane, Jonjić izrijekom ističe da je „današnji HRAST upravo pod Ilčićevim vodstvom, a za račun HDZ-a, razbio izvornu zamisao HRAST-a, a sličnu je ulogu odigrao u razbijanju Saveza za Hrvatsku“, te dodaje: “ Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović su napustili saborski klub HDZ-a u proljeće 2017, nakon što je Plenković skovao savez s Vrdoljakom, Pupovcem i sličnima. Nasuprot tome tzv. suverenistička družina, je još dugo ostala na Plenkovićevim jaslama, skupa s komesarom Miloradom i HNS-ovim parazitima“. Po Jonjićevim riječima, netko tko sebe naziva suverenističkom strankom, tako si nešto nije mogao dopustiti.
Dakle, u trenutku kada Hasanbegović napušta HDZ revoltiran činjenicom da se ide u koaliciju s Pupovcem i Vrdoljakom, Ilčić postaje savjetnikom nove ministrice kulture, koja je na to mjesto došla tako da je s tog mjesta protjeran upravo-Hasanbegović! Dakle, Ruža će u trenutku kada se Bruna Esih bori u Zagrebu, svoj glas dati njenoj protivnici Sandri Švaljek, a Ilčić će postati savjetnik ministrice koja je s tog mjesta istjerala Hasanbegovića. Postavlja se logično pitanje: na kojoj političkoj platformi je onda moguće ujedinjenje na desnici? Još gore: postoje li iz dosadašnjeg držanja ovih aktera minimalna naznaka suvislih jamstva da netko neće izdati već kod prvog ozbiljnijeg pritiska?
Treći argument koji isto tako do sada nije bio javno dostupan , pokazuje već sada ideološku neujednačenost koja onemogućava čak i sastavljanje zajedničkog programa. Naime, ujedinjene desnice u smislu ujedinjenja Konzervativne stranke, Neovisnih za Hrvatsku i primjerice Marijane Petir nemoguća je iz još jednog razloga. Ruža Tomašić je u europskom parlamentu u klubu konzervativaca, Marijana Petir je kod pučana zajedno s HDZ-om, ali i Vučićem, a Neovisni za Hrvatsku dobiju li mandat išli bi isključivo u grupaciju europskih stranaka „Europe of nations and Freedom – Europa naroda i sloboda“, što znači da se te tri grupacije čak i da idu zajedno, čak i da osvoje jedan ili čak i dva mandata jednostavno ne mogu dogovoriti kojoj bi grupaciji ti zastupnici pristupili. Po Jonjiću, „konzervativci (gdje je Ruža Tomašić) su jedan od stupova ovakve Europske Unije, dok je grupacija „Europa naroda i loboda“ kojoj smo mi najbliži, sklona da se ovakva Unija raspusti, odnosno da ne postoji u današnjem obliku“.
Ne ulazeći u to tko je ovdje u pravu, kristalno je jasno da s ovakvim opterećenjima, lošim iskustvima i priličnoj programskoj raznolikosti, jedna lista na desnici nije bila moguća. Osim toga, po svim anketama u ovom trenutku na desnici najbolje stoje upravo Neovisni za Hrvatsku i oni očekuju da će birači na desnici prepoznati njihovu autentičnost i da će cijeniti činjenicu da gafova poput onih koje ima njihova konkurencija na desnici, oni nemaju!
Da su išli na zajedničku listu desnice, tko može jamčiti da se neki spavač HDZ-a, sakriven u redovima njihovih partnera, ne bi u ključnom trenutku aktivirao? Kako vjerovati nakon iskustava koja Jonjić donosi, da se tako nešto sasvim sigurno neće dogoditi? Tko bi rekao da će Ruža Tomašić dati potporu Sandri Švaljek, umjesto Bruni Esih? Pa se ipak dogodilo! Tko bi vjerovao da će Ilčić avanzirati u trenutku kada Plenković sklapa koaliciju s Pupovcem i Vrdoljakom? Pa se dogodilo! Gdje su jamstva da se ovakve scene neće ponoviti?
U svakom slučaju sad smo napokon dobili argumente zbog čega na desnici nemamo jednu zajedničku listu. Jonjićevi argumenti djeluju logično: Ruža Tomašić je dajući glas Sandri Švaljek pokazala da se za ozbiljne političke borbe na nju ne može ozbiljno računati,( a napravila je to na istim izborima kada se Bruna Esih lavovski borila!), jer nema jamstava da neće ponoviti neki takav izlet. Činjenica pak da je Ilčić pristao biti čak i savjetnikom, iz pravaške perspektive, ideološki krajnje suspektnoj aktualnoj ministrici kulture, u potpunosti ga difamira u očima Neovisnih za Hrvatsku i oni jednostavno likovima s takvim biografijama- ne vjeruju.
Neovisni za Hrvatsku zapravo očekuju da će birači na desnici prepoznati njihovu autentičnost i činjenicu da nemaju ovakvih difamirajućih gafova.
U svakom slučaj, u ovi će izbori na desnici napraviti reda jer će jasno pokazati koga će narod vidjeti kao predvodnika desnice na idućim, upravo povijesno važnim parlamentarnim izborima.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa