U svibnju 1942. u Prijedor ulaze postrojbe Titovih partizana, a time počinje ubijanje po ovom gradu. U nepunih mjesec dana okupacije, partizanski je režim ubio 229 građana Prijedora, a sveukupno je u gradu i okolici ubijeno preko 400 civila, i to na način da su uhićeni i pritvoreni u zatvoru policijske postaje u Prijedoru. Potom su zatvorenici pojedinačno izvođeni pred partizanski revolucionarni sud i redom osuđeni na smrt. Partizani su “osuđenike” strijeljali kod sela Čirkin-polje-Pašinac, zvano Glavica, tri kilometra od Prijedora prema planini Kozari, i bacili u četiri iskopane masovne grobnice.
Iste godine su partizani zauzeli Derventu i ubili 30 zarobljenih pripadnika ustaške posade i sveukupno likvidirali 300 civila i građama Dervente, a prilikom povlačenja su Titove snage zapalile Derventu koja je, prema izjavama svjedoka, sličila groblju.
U siječnju 1943. Titovi partizani, nakon što su partizani iz “udarne” XIII proleterske brigade “Rade Končar” zauzeli mjesto Sošice na planini Žumberak, između Karlovca i Zagreba, na smrt su osudili i strijeljali 218 zarobljenih vojnika oružanih snaga NDH. O izvršenim egzekucijama je zapovjedništvo brigade obavijestilo svog vrhovnog komandanta, Josipa Broza Tita. Jedan od trojice potpisnika depeše bio je i politički komesar Vladimir Bakarić, poslijeratni visoki funkcioner KPJ i Socijalističke Republike Hrvatske.
I na kraju, da ne preskočimo 1944. godinu, navest ćemo i za tu ratnu godinu jedan primjer ratnog zločina za koji je odgovoran komunistički maršal i trostruki “narodni heroj” Josip Broz.
Prvi partizanski juriš na grad Travnik u srednjoj Bosni izveli su partizani 15. studenog 1943. godine, 6. lička brigada i Bosanski korpus, sveukupno 10 tisuća partizana nasuprot 2500 vojnika NDH u 6. domobranskoj konjičkoj pukovniji, zagrebačkoj pukovniji, travničkoj bojni i kupreškoj bojni. Napad je počeo ispaljivanjem 1000 granata na grad iz 26 topova i talijanskih tenkova koje su talijanski fašisti nakon kapitulacije Italije prepustili komunistima. Juriš nije uspio.
No, dana 4. siječnja 1944. Tito je od zapadnih anglo-američkih saveznika zatražio zračnu podršku, koju je i dobio: u zračnom napadu američkog ratnog zrakoplovstva bačeno je na grad Travnik 500 zračnih bombi koje su ubile 120 civila Travnika. Tijekom 1944., Travnik se nalazio pod partizanskom blokadom, sve do 19. listopada 1944. kada su partizani izvršili novi juriš na Travnik, ovaj puta u jačini divizija. Travnik je osvojen 22. listopada.
Dan nakon pobjede uslijedila je partizanska osveta: Narodno-oslobodilačka vojska Jugoslavije, kako su partizani nakon AVNOJ-a od 29. studenoga 1943. godine preimenovali svoje oružane formacije, poubijala je 70 ranjenika iz travničke bolnice, među njima nekoliko civila i dvije časne sestre. Sve zarobljene ustaše (vojnike) partizani su skinuli do gola i zaklali. Partizani su ubili i šest učenika nadbiskupske gimnazije u Travniku, a 24. listopada 1944. titovi partizani ubili su oko 800 građana Travnika i nešto zarobljenih vojnika koje su zatvorili u gradsko sklonište i minirali.
Ovo su samo pojedinačni primjeri da je lepeza Titovih zločina počela davno prije 1945. i strašnih križnih putova koji su bili najveća tragedija našeg naroda u povijesti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa