Optuženik za ratne zločine u Hrvatskoj Dragan Vasiljković, poznat kao “Kapetan Dragan”, sutra će biti izručen Hrvatskoj pošto mu je australski Vrhovni sud odbacio žalbu, objavili smo na našem portalu tu vrlo važnu vijest.
Vasiljković, jedan od vođa srpskih paravojnih snaga u Hrvatskoj, optužen za ratne zločine, mučenje i ubijanje ratnih zarobljenika, te napade na civile tijekom 1991. i 1992., trenutačno se nalazi u zatvoru Parklea.
Rođen u Beogradu, odrastao kao kriminalac u Australiji
Dragan Vasiljković rođen je 12. prosinca 1954. godine u Beogradu. Rano je ostao bez oca Živorada koji je poginuo u prometnoj nesreći, a majka ga je napustila kad je imao tri godine i odselila se u Australiju s dvoje djece iz drugog braka. Dio života proveo je u “domu”, a dio kod udomitelja, obitelji Dragutina Filipovića. Pogodilo ga je, kako je kasnije priznao srbijanskim medijima, to što ga je majka napustila, međutim s 13 godina otišao je za njom u Australiju, tada pod imenom Daniel Snedden.
Kao maloljetnik, dva puta je završio na sudu. Prvo je optužen da je kao maloljetnik krao i potom preprodavao ukradenu robu, a kasnije je optužen za svodništvo i tjeranje žena na prostituciju, što donekle objašnjava optužbe za silovanje s kojima se ovaj zločinac suočava zadnjih deset godina. Nakon toga, sud mu je odredio odlazak u vojsku, gdje se pridružio Australskoj rezervnoj vojsci i tu je prošao dosta dobru obuku čini se. Nema zapisao o ikakvim pohvalama, visokim činovima ili bilo čemu, s čime ga povezuju srbijanski mediji.
Kao vojni instruktor, bolje rečeno plaćenik, bio je u Africi i Južnoj Americi. Zanimljivo kako srbijanski izvori “prodaju” priču o tome da je “Kapetan Dragan” ljude u Africi uočio jedriti, dok internacionalni mediji navode kako je i na tim kontinentima navodno trgovao oružjem. Nakon svih tih poslova, uspio je kupiti jahtu, za kojom je patio još dok je kao dijete prao podove na skupim jedrilicama u Melbourneu.
Povratak u Srbiju i osnivanje paravojne skupine Knindži
Nakon svega toga, kad je izbio Domovinski rat, Dragan Vasiljković, Daniel Snedden ili “Kapetan Dragan”, kako želite, vratio se u Srbiju ne bi li “pomogao” u obrani zemlje, što je i sam nekoliko puta potvrdio. No prije toga, 1988. okušao se u par poslovnih pothvata, koji su naravno propali (pokušao je izgraditi/otvoriti marinu za jahte i osnovati avionsku tvrtku).
Godine 1990. vratio se ponovo u Srbiju, gdje se povezao sa Sašom Medakovićem, Milanom Martićem i Frankom Simatovićem, koji je na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku, bio je ključna osoba za osnivanje i naoružavanje srpskih paravojnih postrojbi u Hrvatskoj, a i šire. “Frenki” je također haški optuženik.
Vasiljković je zajedno sa Simatovićem preuzeo vođenje tada novoosnovane specijalne jedinice “Crvene beretke”. Jedinica je do propasti tzv. Republike Srpske Krajine djelovala pod imenom “Knindže”, što je osmislio sam “Kapetan Dragan” posjećujući grad Knin i nindža ratnike. Kasnije je jedinica ostala u cijelosti stacionirana u Srbiji, kao “Jedinica za specijalne operacije”.
Povratak u Australiju, potjera i pritvaranje
Nakon što je 2003. godine bio svjedok tužiteljstva u postupku protiv Slobodana Miloševića u Haagu, 2004. godine vratio se u Australiju, gdje nastavlja živjeti pod nekadašnjim pseudonimom Daniel Snadden. Povodom zahtjeva Republike Hrvatske za izručenjem “Kapetan Dragan” uhićen je 2006. godine u Perthu dok je radio kao golf instruktor.
U pritvoru u Australiji ostao je sve do odluke kojim je 2009. godine Federalni sud odbio zahtjev Hrvatske. Australski vrhovni sud u ožujku 2010. godine poništio je tu odluku Federalnog suda; Vasiljković nakon toga bježi ali je nakon 43 dana potjere ipak uhvaćen. Dragan Vasiljković nastavio se i dalje pravnim sredstvima opirati izručenju, a uvelike mu je pomagala Srpska zajednica u Australiji, koja je neko vrijeme skupljala novac za obranu Vasiljkovića i njegove odvjetnike.
Ostao je bez novaca, potpore Vlade Srbije i odvjetnika
Nakon silno potrošenih dolara (rekli bismo uzaludno op.a.), Vasiljkovića su napustili skoro svi. Njegov prijatelj Vojislav Ilić potvrdio je to za tamošnje medije: “Predstavnici srpske zajednice prestali su da dolaze kod Kapetana Dragana. Posjećuju ga samo supruga Nada, brat Kića, djeca, poslanik vladike Irineja, episkopa Mitropolije australsko-novozelandske.”
Ostao je bez novaca, pa su ga svi napustili, kako je to moguće kad se javno hvalio kako je zaradio i po 20 milijuna maraka, kako posjeduje jahtu, avion i još puno toga.
Australija je potrošila prema procjenama dnevnika The Australian oko 2 milijuna dolara poreznih obveznika na “Kapetana Dragana”. Vrhovni sud odbacio je i posljednju mogućnost žalbe i Dragan Vasiljković dolazi u Hrvatsku, sutra, u četvrtak, nakon skoro deset godina čekanja da ga se izvede pred lice pravde, za sva zlodjela i ratne zločine koje je počinio.
Mučitelj, zlostavljač i krvnik zarobljenika
Splitsko tužiteljstvo sumnjiči ga da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije, odnosno da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.
Sumnja se i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na policijsku postaju u Glini te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje, navodi Slobodna Dalmacija.
Tijekom tog napada su, prema sumnjama tužiteljstva, oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, pljačkana njihova imovina,te ubijeni i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar.
Naknadno je šibensko Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku podnijelo zahtjev za proširenje istrage zbog sumnje da je odgovoran za ratni zločin protiv zarobljenika i civila od sredine 1991. i početkom 1992. na području Knina.
Istraga protiv Vasiljkovića vođena je u Šibeniku, ali je rješenjem Vrhovnog suda od rujna 2010. određeno da se postupak premjesti u Split, jedno od ukupno četiri sudska sjedišta na kojima se prema Zakonu o kaznenom postupku procesuiraju ratni zločini.
Tekst se nastavlja ispod oglasa