Lijevo-liberalno profiliran sudac Goran Selanec koji je za srpske Novosti govorio o „krhkosti prava“ u uvjetima globalnih kriza i potrebi da se pravni sustav promatra kroz širi politički i društveni kontekst trenutačno je glavni predmet spora odnosno političke igre između vladajućeg HDZ-a i oporbe oko izbora ustavnih sudaca. Njegov intervju za Novosti, u kojem upozorava da bez mira nema ni temeljnih prava, jasno pokazuje svjetonazor u kojem pravo nije samo skup normi nego i refleks društvenih i političkih okolnosti. Upravo taj pristup dio javnosti vidi kao moderan, dok ga drugi smatraju udaljavanjem od temeljne uloge ustavnog suca. Podsjećamo na to tko je Goran Selanec, što će nam otkriti zašto Možemo i SDP inzistiraju na njegovom reizboru, dok se HDZ samo načelno protivi.
> Oporba napustila sjednicu Odbora za Ustav: Ipak izglasani kandidati za suce Ustavnog suda
Upravo zbog gore navedenog, Selanec danas nije samo kandidat za novi mandat, nego simbol jedne šire političke i pravne rasprave koja blokira izbor sudaca. Sud trenutačno radi u krnjem sastavu, a dogovor između vlasti i oporbe nije postignut. HDZ i oporba, predvođena SDP-om i Možemo, ne mogu se usuglasiti oko paketa kandidata, pri čemu je Selanec postao jedna od ključnih točaka prijepora. Ili je u pitanju samo predstava za javnost?
Prošli tjedan saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav prihvatio je tri imena o kojima će glasati na plenarnoj sjednici Sabora i na njoj su: Željko Pajalić, Mladen Sučević i Goran Selanec. O njima će se raspravljati na plenarnoj sjednici u srijedu.
Selanec i istospolna usvajanja
No današnji spor teško je razumjeti bez pogleda unatrag. Kada je Selanec 2017. izabran za ustavnog suca, učinjeno je to upravo kroz politički kompromis koji je uključivao i HDZ i SDP. Već tada je bio percipiran kao kandidat bliži lijevom centru, s naglašenim interesom za ljudska prava, ravnopravnost i europsko pravo. Drugim riječima, njegov svjetonazor nije se bitno promijenio.
Tijekom mandata Selanec je dodatno profilirao svoje stavove kroz konkretne odluke i javne istupe. Posebno su odjeknule odluke vezane uz društveno osjetljiva pitanja.
U slučaju udomljavanja djece, Ustavni sud Republike Hrvatske otvorio je prostor da i istospolni parovi sudjeluju u sustavu udomiteljstva, iako zakon to nije izričito predviđao. Selanec je uz sutkinju Lovorku Kušan napisao izdvojeno podupiruće mišljenje, čime je jasno dao do znanja da smatra kako se zakonske odredbe trebaju tumačiti na način koji omogućuje jednak pristup bez obzira na životno partnerstvo. Kritičari su tu odluku doživjeli kao primjer sudskog aktivizma i zadiranja u ovlasti zakonodavca.
> Kako su glasovali ustavni suci, izabrani dogovorom HDZ-a i SDP-a, u slučaju udomljavanja djece od homoseksualnih parova?
Feministički aktivizam
Njegovi javni istupi dodatno su učvrstili takvu percepciju. Nakon jednog teškog zločina, Selanec je upozorio na širi društveni kontekst nasilja nad ženama, sugerirajući da društvo snosi dio odgovornosti jer tolerira takve obrasce ponašanja. Takva interpretacija izazvala je oštre reakcije dijela javnosti.
Željka Markić iz udruge U ime obitelji prozvala ga je da individualnu krivnju pretvara u kolektivnu te postavila pitanje postoji li uopće država u Europskoj uniji koju ne bi kritizirao kroz prizmu „seksističke brutalizacije društva“? U toj kritici sadržana je šira zamjerka: da Selanec pravo tumači kroz unaprijed zadani ideološki okvir.
“Postoji li za Selaneca neka dražva u EU u kojoj “društvo” i njegova “seksistička brutalizacija društvenog položaja žena” nije odgovorna za ovakve okrutne zločine? Da znamo u koga se trebamo ugledati”, istaknula predsjednica udruge U ime Obitelji Dr. Željka Markić, komentirajući Facebook objavu suca Ustavnog suda koji je tragediju šesterostrukoa ubojstva iskoristio za skupljanje političkih bodova.
> Dr. Željka Markić odgovorila sucu Ustavnog suda koji je šesterostruko ubojstvo iskoristio za skupljanje političkih bodova
Slučaj Milanović
Dodatne kontroverze izazvalo je njegovo ponašanje i u politički osjetljivim slučajevima. Kada je Zoran Milanović najavio kandidaturu na parlamentarnim izborima, većina sudaca Ustavnog suda zaključila je da time krši Ustav. Selanec nije podržao tu odluku – napustio je sjednicu prije glasovanja, čime se svrstao među suce koje dio javnosti percipira bližima političkom krugu SDP-a.
Sve to objašnjava zašto je danas upravo njegovo ime postalo linija razdvajanja više nego u slučaju drugih sudaca. On je primjer suca koji prelazi granicu između tumačenja prava i njegovog oblikovanja prema vlastitim vrijednosnim uvjerenjima.
Također, HDZ se ideološki danas previše ne razlikuje od Selanca. Naime, vladajući gotovo ništa ne čine po pitanju prodora LGBT ideologije u škole, financiraju i omogućavaju institucionalizaciju tog radikalnog pokreta te su dopustili uvođenje ideološkog termina “femicid” u hrvatsko zakonodavstvo.
Izbor ustavnih sudaca sve se više pretvara u političku utakmicu, iako je de facto to uvijek i bio, manje ili više u datom trenutku. Sam Selanec već je ranije bio izabran u Ustavni sud i to, kao i uvijek, na temelju konsenzusa HDZ-a i SDP-a.
Ovaj slučaj u konačnici otvara pitanje kakav ustavni sud Hrvatska želi: sud koji strogo čuva tekst Ustava ili sud koji aktivno sudjeluje u oblikovanju društvenih promjena. U tom izboru ne odlučuje se samo o jednom sucu, nego o smjeru u kojem će se razvijati odnos između prava, politike i društva u cjelini.