Mnogo toga u Hrvatskoj ima što je dobro. Prije svega, još uvijek nismo posve “zaraženi” zapadnjačkim načinom života. I to je jedan od razloga zašto se nisam sa obitelji vratio u Australiju, gdje sam rođen, kaže nam je Tomislav Poljak, koordinator udruge ‘U ime obitelji’ za Splitsko-dalmatinsku županiju.
Tomislav je oženjen i otac desetero djece. Po zanimanju je stolar i voditelj je Gašpine mlinice u Solinu, u čiji je rad uključena cijela obitelj. Uz naporan rad u Gašpinoj mlinici te brigu za svoju više članu obitelj nalazi vrijeme i za društveni angažman kroz udrugu ‘U ime obitelji’.
Otac ste desetero djece. Kako je danas podizati djecu u Hrvatskoj?
Mislim da je desetero djece teško podizati bilo gdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Ne mislim samo na probleme financijske prirode, nego prije svega na odnos društva prema obiteljima sa više djece. Često se mojoj supruzi i meni događa na nam slučajno ili namjerno postavljaju i neugodna, da ne kažem vulgarna pitanja glede našeg braka i djece. I to ne samo ” na ulici” nego i u državnim institucijama koje bi trebale skrbiti o dobrobiti svih građana.
Rođeni ste u u Australiji?
Rođen sam u Australiji, ali smo se vratili 1971. godine. Iako je moj otac imao problema nakon povratka jer je emigrirao 1956., nikada nije pomišljao ponovno otići.
Ja sam nakon služenja vojnog roka u JNA 1986 otišao u New Zealand i tamo radio godinu dana.
Zašto ste se odlučili vratiti?
Odlučio sam se vratiti jer nisam zaboravio da su me roditelji učili da je Hrvatska moja domovina. To i ja učim svoju djecu
Što su za vas glavni problemi u Hrvatskoj, što bi trebalo mijenjati?
Nažalost problema ima mnogo, počevši od porodiljnih naknada, dječjeg doplatka za djecu, udžbenika za školu… Mogao bih nabrajati unedogled. Trenutno su četvero moje djece studenti, ostali su u srednjim i osnovnoj školi.
Što je u Hrvatskoj dobro, što bi trebalo čuvati?
Mnogo toga u Hrvatskoj ima što je dobro. Prije svega, još uvijek nismo posve “zaraženi” zapadnjačkim načinom života. I to je jedan od razloga zašto se nisam sa obitelji vratio u Australiju, gdje sam rođen. U Australiji bih samo dolaskom imao toliku novčanu pomoć države da bih sa obitelji mogao voditi normalan život. Ipak, nadam se da se i kod nas situacija može promijeniti nabolje.
Član ste građanske inicijative “U ime obitelji”. Zašto ste odabrali sudjelovati u njihovim aktivnostima?
Sudjelovao sam u prvom građanskom referendumu, kao i u sakupljanju potpisa prošle godine za promjenu izbornog sustava, jer još uvijek vjerujem da se situacija u Hrvatskoj može popraviti. Napadi koje udruga UIO i ja osobno doživljavamo posljednjih dana još više me učvršćuju u tom uvjerenju
Što kaže vaša supruga na vaš društveni angažman?
Nastojim, koliko je moguće, da moje djelovanje kroz udrugu UIO ne bude razlog mog izbivanja od kuće. Znam da moja supruga zbog toga mora podnijeti i jedan dio posla u kući koji bi trebao biti moj dio, ali za sada još “guramo”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
