Hrvatske sveučilišne novine Universitas od 25. ožujka 2019. objavile su vijest da je Matični odbor za polja filozofije i teologije oduzeo znanstveno zvanje višega znanstvenoga suradnika Tomislavu Janoviću, docentu zaposlenom na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (str. 1 i 3). Vijest je odjeknula kao senzacija, jer u akademskoj zajednici gotovo da nije zapamćen takav slučaj. No postoji i snažniji razlog za senzaciju: filozof Tomislav Janović, kojemu je odlukom Matičnoga odbora oduzeto zvanje zbog znanstvene prijevare u javnost je poznat kao beskompromisni borac za znanstvenu čestitost. U toj ulozi podnio je niz prijava u kojima je kolege optuživao i u javnosti prozivao za različite etičke prijestupe. Neke od tih optužbi, kao u slučaju ministra Pave Barišića, mjesecima su bile korištene kao gorivo za vođenje bjesomučnih medijskih kampanja. Na kraju se ispostavilo da su te optužbe bile lažne, da bi se istodobno otkrilo da su podnositelji optužbi varali „na veliko“. U tim masivnim etičkim denuncijacijama Tomislav Janović nije djelovao samostalno, nego u sklopu skupine koja je u medijskom prostoru djelovala kao “specijalni odred moralne policije”. Stoga ovaj fenomen zaslužuje dublju analizu.
Masovno etičko procesuiranje neistomišljenika
Profesionalni zagrebački filozofi: Tomislav Bracanović, Pavel Gregorić, Tomislav Janović i Davor Pećnjak prebacili su znanstvenu i stručnu raspravu o filozofskim idejama i znanstvenim postavkama, koja bi se trebala odvijati na znanstvenim i stručnim skupovima i u znanstvenim časopisima i knjigama, na etičke instancije i namjesto znanstvenoga diskursa učestali su zadnje desetljeće moralno ozloglašavati kolege. Pitanje je koliko su pri tom ostali znanstvenici prometnuvši temeljnu djelatnost u tužibabnu upornim prijavljivanjem kolega za etička nedjela. Samo u jednom danu, 9. veljače 2011., Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju podnijeli su četiri prijave protiv pet kolega filozofa u osam uloga, i razaslali ih na ukupno 69 (od toga 27 različitih) adresa. Područno znanstveno vijeće za humanističke znanosti s akademkinjom Milenom Žic Fuchs na čelu raspravljalo je o tom neviđenom valu prijava protiv neistomišljenika za neetično ponašanje, znanstveno krivotvorenje, plagiranje članaka i knjiga te je na sjednici 15. ožujka 2011. utvrdilo kako „nevjerojatna najezda napada na cijeli niz osoba iz znanstvene zajednice, točnije iz znanstvenoga polja filozofije, predstavlja zlouporabu etičkih tijela u znanosti i visokom obrazovanju te posebno Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju Republike Hrvatske te da se takvim postupcima izigrava sama svrha postojanja etičkih tijela“. A Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju zaključio je 25. siječnja 2017. da su razašiljanjem prijava na druge institucije, tijela i pravne osobe njezini podnositelji prekršili Etički kodeks i stvarali neprijateljsko radno, nastavno i akademsko okruženje uznemiravanjem.
Sikofanti
Odbacujući optužbu za plagiranje, jedan od okrivljenih, Pavo Barišić, u podnesku od 24. veljače 2011. upućenom Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju istaknuo je: „Slična je praksa poznata u povijesti od antičkih vremena do novijih totalitarnih režima koji su se iskazali u uklanjanju neistomišljenika i ideološkim čistkama. Izrazom ‘sikofanti‘ nazivali su stari Grci denuncijante koji su prvotno prijavljivali zabranjeni izvoz smokava, a kasnije prokazivali i druge stvari. Zbog primamljive imovinske koristi koju su dobivali ‘sikofanti’ od dosuđene kompenzacije djelatnost se jako proširila i potaknula pojedince da se ‘profesionalno’ bave tim unosnim poslom. Poteškoća je u djelovanju ‘sikofanata’ to što oni iznose mnoštvo optužaba, a da ih ne dokazuju. Jedna je stranka slavnoga govornika Lisije zaključila da u tome postoje i elementi ucjene: ‘Njihova je praksa da iznesu optužbe čak i protiv onih koji nisu učinili ništa pogrešno. Jer od takvih oni mogu izvući najviše koristi.’ Međutim, razboriti su Grci uveli i stroge kazne za one koji su neosnovanim tužbama zloupotrebljavali ovo pravno sredstvo – razmjerno šteti koju su prouzročili zajednici ili pojedincima. Napominjem da su isti potpisnici slične objede i denuncijacije sa svrhom sramoćenja i nanošenja štete časti i ugledu osoba uputili i protiv drugih znanstvenika. Očito je posrijedi organizirana kampanja difamiranja znanstvenika posredstvom etičkih instancija. Smatram da je takvo postupanje neetično. Neosnovanim optužbama šteti se časti i ugledu osoba čime se vrijeđa njihovo dostojanstvo te se prikriva i zasjenjuje one koji doista postupaju neetično. U javnoj komunikaciji uvriježio se pojam spin doktori za one koji namjerno šire dezinformacije i glasine, potičući rasprave o lažnim dvojbama kako bi se prikrio pravi razlog propagandne kampanje. Prepustio bih cijenjenom Odboru za etiku da utvrdi što, zapravo, ova organizirana kampanja difamiranja znanstvenika zasjenjuje i prikriva.“
Preludij za učinak bumeranga
Odbor za etiku to nije uspio otkriti, ali jesu Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Većina onih koji su se u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću posebno intenzivno bavili sikofantskom ili kverulantnom djelatnošću u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja bila je zaposlena na toj instituciji. U siječnju 2017. Znanstveno-nastavno vijeće zaključilo je da valja preispitati cijeli slučaj, a tim se pozabavilo temeljem poticaja Ante Čovića iz kolovoza 2018.
Tijekom 2013. godine Tomislav Janović na Hrvatskim je studijima pokrenuo postupak izbora u znanstveno zvanje višega znanstvenoga suradnika i znanstveno-nastavnoga zvanja izvanrednoga profesora, a Davor Pećnjak u znanstveno-nastavnoga zvanje redovitoga profesora. Za sve te izbore tijekom 2013. godine Pećnjak i Janović predavali su na CD-u „znanstvenu knjigu u digitalnom ispisu“ (na CD-u), pod naslovom „Prema dualizmu“, nakladnika Zagreb: Ibis-grafika, 2014. Na CD-u je bio PDF knjižnoga bloka od 182 stranice, od kojih 89 praznih stanica (49 % svih stranica).
U prvi mah znanstvena prijevara im je uspjela jer su stručna povjerenstva utvrđivala da je riječ o izvornom i vrijednom znanstvenom djelu, a Znanstveno vijeće Instituta za filozofiju 15. svibnja 2013., Znanstveno-nastavno vijeće Hrvatskih studija 3. prosinca 2013., 21. siječnja 2014. i 11. veljače 2014. i Matični odbor za polja filozofije i teologije 11. srpnja 2013. i 16. siječnja 2014. to prihvaćali i promicali Tomislava Janovića i Davora Pećnjaka u viša zvanja.
Afera tamagochi
Međutim, knjiga „Prema dualizmu“ nikad nije izašla iz tiska, a četiri godine kasnije, u veljači 2017. objavljena je knjiga „Prema dualizmu: Ogledi iz filozofije uma“ u kojoj je manje od petine teksta rukopisa iz 2013. – dakle nije riječ o istom djelu. Zbog nepostojanja knjige na temelju koje su provedena ta napredovanja, u siječnju 2017. u medijima, a u veljači 2017. i u Hrvatskom saboru izbila je „afera tamagochi“. Tamagochi je virtualna igra i njezin je glavni lik – mala izvanzemaljska vrsta koja je položila jaje na Zemlju kako bi vidjela kakav je ovdje život, a na igraču je da podigne jaje u odraslo biće. Stvorenje prolazi kroz nekoliko stupnjeva rasta i razvija se ovisno o brizi koju mu igrač pruža.
Sudionici udruženoga akademskoga pothvata napredovanja Janovića i Pećnjaka tijekom vremena različito su deklarirali godinu izdanja knjige, kao i opseg teksta „Prema dualizmu“: 119 stranica (19.3.2013.), 150 stranica (8.11.2013.), 182 stranice (22.11.2013.), oko 130 stranica (29.11.2013.), 214 stranica (11.2016.), a knjiga, koja je na kraju tiskana, iako s drugim sadržajem, ima XII + 210 stranica. Verzija „knjige“ predana u natječaj 2013. godine obuhvaća tekst na stranicama 5–87 PDF-a.
U Dnevniku Nove TV 13. siječnja 2017. Pećnjakova i Janovićeva knjiga nazvana je ‘tamagotchi-izdanjem’, jer je iz godine u godinu rasla i mijenjala se, premda je, navodno, bila dovršena još 2013. godine. Tomislav Janović je u sustavu Hrvatske znanstvene bibliografije virtualno „prihranjivao“ knjigu povećavajući joj opseg i pomičući godinu izdanja. U spomenutom Dnevniku 13. siječnja 2017. izjavio da je su on i suautor mu „popravljali još nešto tekst“ i da je knjiga samo „neznatno dorađivana“. Stoga se u medijima moglo pročitati: Moralizator koji optužuje druge za plagijat, uhvaćen u velikoj prijevari, Kada su razotkriveni, profesori pučisti s Hrvatskih studija skoro se potukli, Profesori lagali da imaju knjigu kako bi napredovali, a druge prijavljivali za ‘plagiranje’, Prijavili Barišića zbog fusnote, a sami lagali da su izdali knjigu, U zanimljivoj smo situaciji – prevarant prijavljuje lopovu da osudi plagijatora i Autoplagijat i nadogradnja: Ili o Pavelu Gregoriću i Tomislavu Janoviću.
U prijavi na natječaj 22. studenoga 2013. Tomislav Janović deklarirao je kako „knjiga Prema dualizmu“ ima 7,5 autorskih araka teksta, što bi značilo 120 kartica. Ali u PDF-u je samo 113 kartica teksta od čega su, kako je pokazala posebno provedena analiza, 42 autorske kartice (čak 37 % ukupnoga teksta) preuzete iz doktorske disertacije Davora Pećnjaka, Svijest i propozicionalni stavovi u suvremenoj analitičkoj filozofiji, Zagreb, 2001., i to sa stranica 19–31, 90–123 i 139–153, bez navođenja doktorske disertacije kao izvora. Takvo preuzimanje i prisvajanje tuđega teksta od strane Tomislava Janovića predstavlja – plagijat. Tomislav Janović naknadno, 12 godina nakon nastanka doktorskoga rada Davora Pećnjaka, godine 2013. nije mogao postati suautor teksta doktorske disertacije Davora Pećnjaka, pa je stručno povjerenstvo Hrvatskih studija, imenovano u rujnu 2018., u izvješću iz prosinca 2018. utvrdilo da tekst pod naslovom Prema dualizmu (IBIS-grafika, 2014.), koji je Janović priložio u Prijavi na natječaj, ne može priznati kao objavljena znanstvena knjiga, ni kao tekst knjige priređene za tisak, odnosno kao znanstveni rad, a to je bio nužan uvjet za izbor u zvanje višega znanstvenoga suradnika. Pristupnik, prema natječajnoj dokumentaciji nije ispunjavao nužne uvjete niti je, bez teksta vrjednovanoga kao knjiga s 11,25 bodova, imao dostatan broj bodova za izbor u znanstveno zvanje višega znanstvenoga suradnika. To nije znanstvena knjiga, jer nema podrubne bilješke ni znanstveno prihvatljiv oblik reproduciranja već objavljenih misli, dapače preuzima cijela poglavlja bez navođenja izvora. To nije bila ni knjiga pripremljena za tisak jer nije prošla redakturu, lekturu i korekturu, nema standardnu opremu impresuma, znak copyrighta i kazalo, a gotovo polovica knjige ima prazne listove. Direktorica nakladničke kuće Ibis-grafika ove je godine priznala da je to bio samo „prvi prijelom rukopisa“.
Znanstveno-nastavno vijeće Hrvatskih studija jednoglasno je prihvatilo to izvješće i u prosincu 2018. pokrenulo postupak oduzimanja znanstvenoga zvanja Tomislavu Janoviću. Matični odbor za polja filozofije i teologije prihvatio je prijedlog i mišljenje Hrvatskih studija te je 15. ožujka 2019. oduzeo Tomislavu Janoviću znanstveno zvanje višega znanstvenoga suradnika. Protiv odluke Matičnoga odbora Tomislav Janović ima pravo pokrenuti upravni spor.
Zagonetka ekstremnoga licemjerja
Inače, nije to jedino nezakonito događanje u kojem se Tomislav Janović pojavljuje kao glavni lik. U travnju 2017. bio je predvodnik štrajka na Hrvatskim studijima koji je Županijski sud u Zagrebu zabranio proglasivši ga nedopuštenim i nezakonitim, što su potvrdili Vrhovni sud RH i Ustavni sud RH. Općinski radni sud u Zagrebu presudio je da je tim štrajkom nanesena šteta Sveučilištu u Zagrebu i Hrvatskim studijima. Činjenica da je organiziranje nezakonitoga štrajka i organiziranje nezakonitoga napredovanja u odlukama Ustavnoga suda i Matičnoga odbora za polja filozofije i teologije istodobno doživjelo svoj epilog nazvana je u uvodno navedenom članku u Univeritasu „nekom čudnom koincidencijom“.
Nije ni rijetko ni neuobičajeno da se pojedinci upuštaju u razne malverzacije i nezakonita djelovanja. Mnogo je rjeđe i nije uobičajeno da pojedinci, koji se upuštaju u određene malverzacije, javno prozivaju druge za one iste malverzacije koje sami čine. Sasvim je rijetko i gotovo jedinstveno da pojedinci koji određene malverzacije rade „na veliko“ drugima imputiraju iste takve malverzacije „na malo“ i za to ih uporno i dugotrajno javno prozivaju i de facto progone. A upravo se to dogodilo u slučaju Janović. Teško je proniknuti u enigmu toga ekstremnoga licemjerja i odgovoriti na pitanje zašto se to događa i zašto takvi pojedinci svoju malverzaciju ne obavljaju neprimjetno „u tišini doma svoga“. Možda tek žele stvoriti zaglušujuću kulisu oko svoga nedjela ili je nešto drugo u pitanju?
Politički aspekt ove zagonetke autor članka „Oduzeto zvanje ‘tamagotchi profesoru’“ u „Hrvatskom tjedniku“ od 28. ožujka 2019. pokušava rasvijetliti na sljedeći način: „Bolji poznavatelji prilika u akademskoj zajednici prisjećaju se da je ovaj kontroverzni filozof osporeno napredovanje ostvario u razdoblju SDP-ova ministra Željka Jovanovića i to ne slučajno. Presudna je bila njegova bliska povezanost s Jovanovićevim zamjenikom Sašom Zelenikom i najužim krugom njegovih suradnika Pavelom Gregorićem i Vlatkom Silobrčićem. Kao svojega pouzdanika Zelenika ga je imenovao za člana Povjerenstva za znanstveno-izdavačku djelatnost, kojemu je na čelu bio Vlatko Silobrčić. Stoga ne začuđuje da se u toj situaciji osjetio dovoljno zaštićenim i moćnim za pokušaj nezasluženoga napredovanja u zvanju.“
Objašnjenje novinara „Hrvatskoga tjednika“ daje odgovor tek na pitanje političkoga drzništva koje se očitovalo u ovom slučaju, ali zagonetka ekstremnoga licemjerja i dalje ostaje neriješena. Zato za rješenjem, koje je ostalo zakopano negdje u dubini mentalne strukture u kojoj je slijepa pjega čvrsto i trajno namještena na „balvan u svom oku“, treba i dalje tragati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa