Trgovkinja Silvija Vukorepa i ovu će nedjelju, četvrtu zaredom, biti slobodna. Majci dvoje djece iz Kaštel Sućurca ovo je, naime, prvi put u 15 godina radnog iskustva u trgovini da može planirati kako će sa svojom obitelji provesti posljednji dan u tjednu jer ne mora na posao.
– Šta da vam kažem, ja još uvijek ne mogu vjerovati. Subotom poslijepodne mi se zna dogoditi da promislim što bih mogla navečer skuhati da mi sutradan, kad dođem s posla, bude lakše, a onda se sjetim da sam slobodna i da mogu svojima napraviti pravi nedjeljni ručak kojeg ćemo pojesti zajedno za stolom, kao prava obitelj. Zaboravila sam i koji je gušt raditi planove za vikend – hoćemo li ići u prirodu, kod rodbine ili jednostavno ostati doma i gledati filmove.
Moja djeca; 14-godišnji sin Ivan i 9-godišnja Marcela ne mogu vjerovati da im je majka nedjeljom doma, jednostavno nisu na to navikli. Zovu ih prijatelji, ali oni uopće ne žele izaći vani, ne odvajaju se od mene… Ujutro se dignemo, na miru doručkujemo, odemo na misu, nekad u šetnju, vratimo se kući, spremamo zajedno ručak, razgovaramo… Poslijepodne mogu na miru pogledati gdje su stigli sa školskim obvezama. Kad dođem s posla, ja za to često nemam živaca, premorena sam. Ne možete jednostavno razumjeti koliko je teško organizirati privatni život i posao ako radite svaku drugu nedjelju, kao što sam ja radila – kaže Silvija za Slobodnu Dalmaciju.
Kupci koji dolaze u njezinu trgovinu već su se, kaže, počeli privikavati na činjenicu da opskrbu moraju napraviti u subotu.
– Ne vidim zašto bi to bio problem – svi dućani subotom rade do 21 sat i svatko može obaviti kupovinu planirajući pritom jelovnik za sutradan. Kao što su se svi brzo bili navikli na režim rada trgovina za vrijeme epidemije, tako će se naviknuti i na činjenicu da su dućani nedjeljom zatvoreni. U medijima pojedinci izjavljuju kako trgovine trebaju raditi svaki dan, da će trgovci dobiti slobodan dan preko tjedna. Oni koji to govore moraju znati kako ne postoji dan u tjednu koji može zamijeniti nedjelju; što će meni slobodna srijeda kad su mi tada djeca u školi, a suprug na poslu?! Vjerujte mi, trgovci su preporođeni ljudi otkako se radi u ovom novom režimu, pa se od svega srca nadam da nas neće vratiti na staro – govori prodavačica Silvija Vukorepa.
Tomu se svakako nadaju i njezini kolege u Sindikatu trgovine Hrvatske (STH). (Ne)radna nedjelja je pitanje koje pogađa 200.000 osoba zaposlenih u ovom sektoru, mahom žena, i njihovih obitelji.
Jad jedne prodavačice
– Oni koji nikad nisu radili u trgovini ne mogu zamisliti koliki je jad jedne prodavačice koja radi u trgovačkom centru, a ljeti joj je nedjeljom smjena do 22 sata. Dok ona sve poredi kad zaključa trgovinu, ne može biti gotova prije 23 sata. Tada, pak, više nema ni javnog prijevoza, pa se žena koja ne vozi, mora snalaziti kako zna i umije. Ona je suradan ujutro jednostavno premorena… Osim toga, cijena rada nedjeljom uopće nije adekvatno regulirana zakonom; radnik može za taj dan dobiti i jednu lipu više od uobičajene plaće i time je poslodavac ispunio svoju obvezu – govori Rozana Duplančić, izvršna tajnica u spllitskom regionalnom uredu Sindikata trgovine Hrvatske.
Našu sugovornicu pitamo koliki su, prema njihovim saznanjima, uobičajeni iznosi koji se isplaćuju za rad nedjeljom.
– Teško mi je to uopće izreći jer mi ovdje pričamo o naknadama na plaću od osam kuna! Podsjećam kako se, unatoč međunarodnim ugovorima koji su po pravnoj snazi iznad zakona, na našem Ustavnom sudu već dva puta rušila odluka o zabrani rada nedjeljom. Iako smo sada nekako optimističniji i nadamo se da ćemo ovog puta konačno uspjeti, svjesni smo da ćemo naići na otpor velikih trgovačkih lobija. Brojni veliki trgovci, ali i udruge malih trgovaca i obrtnika, u tome nas podržavaju i spremni su zatvoriti svoje trgovine nedjeljom, ali uz uvjet da to učine i svi ostali.
Kao nekakav minus neradne nedjelje sad se spominje “prelijevanje” prometa na druge dane, odnosno povećan broj kupaca u uvjetima epidemije. To jednostavno nije točno – broj kupaca će ostati isti, samo što će svaki od njih obaviti veću kupovinu jer će razmišljati o nedjeljnom jelovniku. Ljudi uopće nisu imali potrebe odlaziti nedjeljom u šoping, ali ih trgovci lukavo privlače vikend-akcijama. Zagovaratelji radne nedjelje otvoreno tvrde da smisao potrošačkog društva i jest da se kupuje ono što vam nije potrebno. Uostalom, s prodorom stranih trgovačkih lanaca na naše tržište i otpočelo se raditi nedjeljom. Među njima je i mnogo onih koji u svojim matičnim zemljama nedjeljom i blagdanom uopće ne rade – objašnjava predstavnica Sindikata trgovine.
Napominje kako nju i njezine kolege ljuti što se reguliranje rada nedjeljom sada spominje u kontekstu ideološkog pitanja.
– U tom smjeru ovu priču guraju trgovački lobiji, ali to jednostavno nema veze s istinom. Nismo mi u ničijoj službi; dapače, bit ćemo zahvalni svima onima, bilo da dolaze s desnog ili lijevoga političkog spektra, koji su spremni pomoći da radnici u trgovini konačno prestanu biti građani drugog reda – ističe Duplančić.
Najbolji model
U Sindikatu trgovine Hrvatske napominju kako su oni za model prema kojem bi nekoliko nedjelja u godini bilo radno, primjerice, onih u srcu turističke sezone, tijekom adventa, te prije Uskrsa.
– U najrazvijenijim državama EU-a se radi upravo na taj način i sve funkcionira, pa ne vidim razloga zašto i mi to ne bismo mogli primijeniti – govori Rozana Duplančić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa