U Hrvatskoj živi 16 vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovnice – poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus) i planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops), dok su preostale neotrovne i bezopasne, piše Staze.hr.
>Ministarstvo upozorava: Dolaskom toplijih dana zmije se bude iz zimskog sna
Osim tri otrovnice, u Hrvatskoj još 13 zmija
bjelica (Zamenis longissimus),
bjelouška (Natrix natrix),
crna poljarica (Hierophis viridiflavus),
crnokrpica (Telescopus fallax),
crvenkrpica (Zamenis situla),
crvolika sljeparica (Typhlops vermicularic),
kravosas (Elaphe quatuorlineata),
ribarica (Natrix tessellate),
plavetna poljarica (Platyceps najadum),
smukulja (Coronella austriaca),
šara poljarica (Hierophis gemonensis),
zmajur (Malpolon insignitus)
i žuta poljarica (Dolichophis caspius)
Sve hrvatske zmije su zakonom zaštićene i ne smiju se uznemiravati, ni uzimati iz prirode, isto kao niti druge gmazove ni vodozemce.
U Hrvatskoj žive tri otrovnice, stoga je važno naučiti kako ih prepoznati, što napraviti prilikom susreta s njima, i kako reagirati u slučaju ugriza otrovnice za vrijeme planinarenja.
Poskok
Vipera ammodytes
Poskok je zmija otrovnica koja voli suha i osunčana područja s nešto vegetacije i kamenja (suhozidovi, hrpe kamenja, salonitne ploče, livade sa gustim niskim grmljem, polušikare).
>(VIDEO) Najezda poskoka: Zbog blage zime i manje ljudi u prirodi razmnožili se u velikom broju
Poskok se povremeno se penje po niskom grmlju i drveću (sunčanje, traži ptice), u kamenim zidovima traži guštere. Relativno spor, ali brz po potrebi, često kad ga se iznenadi ili sikće i/ili bježi ili se ukipi. Iako ga se može lagano razbjesniti, rijetko se brani ugrizom.
Sporiji je, tromiji te otrovniji od riđovke. U hladnijim krajevima spava zimski san. Posebno je opasan u jesen, kada se penje na drveće gdje dočekuje ptice, a tada lako strada i čovjek, ako neoprezno prolazi i dotakne ga.
Prema službenim podacima, u našoj je zemlji bilo vrlo malo ugriza, od čega je broj smrtnih slučajeva izuzetno malen. Valja napomenuti da se dio ugriza dogodi nakon pokušaja odstranjivanja zmije. Zato ne dirajte poskoka, zaštićenu vrstu u Hrvatskoj. Ako u prirodi sretnete zmiju, samo se polako udaljite ili je zaobiđite.
>Dvanaestogodišnju djevojčicu ugrizao poskok. Evo kako prepoznati njegov karakterističan izgled?
Kad je poskok aktivan?
Poskok je najčešće aktivan od kraj travnja do početka prosinca, ovisno o temperaturi okoliša.
Parenje se odvija krajem travnja i u svibnju (20-30 dana). U proljeće i jesen aktivan danju, a po ljeti aktivniji u sumrak i noću. Ženke rađaju žive mlade krajem kolovoza ili u rujnu. Od prvih minuta života u “vanjskom” svijetu imaju otrov.
Često čeka blizu vode, a ujesen i na granama stabala, gdje lovi ptice iz zasjede.
Kako otjerati poskoka?
Poskok se boji vode i ne voli se smočiti osim ako nije pitanje života i smrti, pa ga se može otjerati i tako da ga se pošprica običnom vodom. Nekad je i jedna kapljica dovoljna.
Poskok je gluh, ali osjeća vibracije. Najbolje je lupati štapom prilikom planinarenja, i na taj način uznemirit poskoka da odstupi.
Riđovka
Vipera berus
Riđovka (lat. Vipera berus) zmija je otrovnica iz porodice ljutica. Naraste do 75 cm. Najbolje je proučena zmija na svijetu. Poznata je još i pod nazivima šarka, šaru(l)ja (u Zagori) i crnostrig. Ima veliku glavu, uski vrat i debelo tijelo koje je manje i elegantnije od poskokovog, s kosom isprekidanom prugom koja služi za prikrivanje. Jezik joj je dug i rašljast.
Riđovka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 3000 m/nv. Prisutna je i u močvarnim područjima sa šikarom u Slavoniji, ali i u planinama Gorskog kotara. Za razliku od poskoka, ulazi i u vodu. Dobro pliva te je aktivna osobito noću i za vlažna vremena. Preko dana se sklupča i sunča ili se odmara ispod gomile kamenja, korijenja ili u mišjim rupama.
>Riđovka ugrizla sedmogodišnjeg dječaka na dječjem igralištu
Žive u kolonijama
Riđovke većinom žive u kolonijama i sve zmije jedne kolonije spavaju zimski san (hiberniraju) zajedno na jednom mjestu. U proljeće mužjaci prvi izlaze iz mjesta gdje su hibernirali da bi se intenzivno sunčali, a dva do tri tjedna kasnije izlaze ženke i tada započinje ritual parenja.
Većinom aktivna danju, naročito na sjeveru. Spljošti tijelo kad se sunča. Melanistički oblici bolje upijaju toplinu. Mogu putovati 0.5-2 km od mjesta na kojem hiberniraju i pare se do lovišta i mužjaci mogu preći i 200 m po danu u sezoni parenja.
Susreće se na vrlo raznolikim tipovima staništa, naročito na sjeveru rasprostranjenosti. Tu se nalazi na barama, ravnicama, otvorenim šumama, rubovima polja, živicama, močvarnim livadama, čak i slanim močvarama. Na jugu se češće susreće na planinskim područjima, nizinama…
Planinski žutokrug
Vipera ursinii macrops
Planinski žutokrug (latinski: Vipera ursinii macrops) najmanja je zmija ljutica u Europi i endemska podvrsta Dinarskoga gorja. Rasprostranjen je na visokoplaninskim travnjacima Dinare, Velebita, Troglava, Kamešnice i pojedinih ličkih planina.
Planinske žutokruge srećemo samo na visinama iznad 900 metara nadmorske visine. Riječ je o zmiji potpuno prilagođenoj životu u planinama. Obitava na visokim, suhim travnjacima, močvarama i kamenjarima. Uz poskoka i riđovku, jedina je zmija otrovnica prisutna na području Hrvatske.
Kao i sve ljutice, posjeduje otrov, no njegovo je djelovanje slabo te su u slučaju ugriza posljedice najsličnije ubodu pčele ili ose. Ova otrovnica nema potrebu za jačim otrovom jer se uglavnom hrani kukcima (zrikavcima i skakavcima) koje nakon ugriza odmah počinje gutati.
U ovom slučaju otrov služi samo kako bi ubrzao probavu plijena. Odrasle jedinke još se hrane i gušterima te malim sisavcima (poljski miš, poljska voluharica, rovke). Sam žutokrug može postati plijen pticama grabljivicama, divljim svinjama, jazavcima ili čak drugim zmijama.
Živi u pukotinama između stijena ili korijenja drveća
Planinski žutokrug hibernira pod zemljom u pukotinama između stijena ili korijena drveća te se pojavljuje u proljeće nakon topljenja snijega. Mužjaci izlaze prvi (čak i po snijegu) i započinju s ritualnim nadmetanjima u snazi za najbolje teritorije za parenje.
Tijekom travnja i svibnja iz hibernacije izlaze ženke te započinje parenje. Ženke u prosjeku ostaju gravidne svake druge godine, a žive mlade, obično njih 4 do 8, legu krajem kolovoza ili početkom rujna.
>Desetci jaja smrtonosne zmije na školskom igralištu
Prevencija ugriza zmije
Ako se nalazimo na područjima i staništima gdje zmije uobičajeno obitavaju, potrebno je poduzeti mjere opreza, što podrazumijeva odgovarajuće ponašanje i odijevanje u prirodi.
Preporuča se:
nošenje odgovarajuće obuće koja štiti nogu od ugriza (ne hodajte bosi ili u ljetnim sandalama),
nošenje dugih hlača, čarapa i majica dugih rukava,
obratiti pažnju na mjesta gdje se krećete, po mogućnosti hodajte po stazama, a izbjegavajte područja izvan staza.
Zmije osjećaju vibracije koje nastaju hodanjem pa će se u većini slučajeva maknuti s našeg puta prije nego ih i zamijetimo.
Uputno je nositi rukavice i treba koristiti štap kojim možemo provjeriti područje gdje se krećemo, a ujedno ćemo povremenim lupkanjem o tlo zmiju na vrijeme upozorili na naš dolazak.
Potrebno je paziti da se ne staje na nepregledna mjesta i ne dodiruje rukama i treba provjeriti mjesto na kojemu ćemo sjediti.
Ako se penjemo po stijenama, također se preporuča provjeriti da nema prisutnosti zmija.
U jesen, kada padaju ljetne temperature treba obratiti pažnju na grane drveća i grmova pokraj kojih prolazimo zbog poskoka koji se u tom razdoblju sunčaju na njima.
Ako dođe do susreta sa zmijom, zmije ne treba dirati, uznemiravati, niti ih se smije ubijati već ih treba zaobići.
Ugrizi zmija se događaju u situacijama, kada ljudi dođu u direktni kontakt sa zmijom, koja se tada obrambeno ponaša.
Postoje takozvani suhi ugrizi kod kojih zmija ne ispušta otrov.
Što ako dođe do ugriza zmije?
Otrovni zmijski ugrizi su medicinsko hitno stanje koje se mora odmah liječiti.
Ako je došlo do ugriza bitno je ostati miran i priseban, ne trčati i ne paničariti, jer ćemo time izazvati brže širenje otrova po tijelu. Ako smo prepoznali da se radi o nekoj u Hrvatskoj prisutnih otrovnica, treba ugriženu osobu što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove ili nazvati Hitnu pomoć na brojeve 94 ili 112, radi primanja antidota.
Do dolaska hitne pomoći ili dolaska u bolnicu potrebno je mirno ležati ili sjediti. Imobilizirajte ruku ili nogu na kojoj je ugrizna rana, kako bi se onemogućilo pokretanje što usporava širenje otrova u limfni i krvni sustav. Ruku treba postaviti u razini srca, a nogu držati na povišenom, što može smanjiti oticanje.
Skinite prstenje i satove prije nego dođe do oticanja ekstremiteta.
Pokrijte mjesto ugriza čistom, suhom oblogom.
Označite rub otekline na koži.
>Što napraviti nakon ugriza zmije?
NE činite ništa od sljedećeg:
Nemojte čekati da se pojave simptomi u slučaju ugriza, već odmah potražite liječničku pomoć.
Nemojte primijeniti podvezivanje jer sprječava protok krvi i može uzrokovati nekrozu.
Nemojte rezati ranu nožem ili je rezati na bilo koji način.
Ne pokušavajte isisati otrov.
Nemojte nanositi led ili uranjati mjesto ugriza u vodu.
Nemojte piti alkohol kao sredstvo protiv bolova.
Nemojte uzimati lijekove protiv bolova (kao što su aspirin, ibuprofen).
Nemojte pokušati uhvatiti zmiju zbog rizika dodatnog ugriza.
Ne pokušavajte zmiju uhvatiti, jer točna determinacija vrste nije potrebna, liječnici dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice, a za ugrize svih naših otrovnica primjenjuje se jedinstven protuotrov.