Ustavni sud ukinuo je odredbe Pravilnika o specijalizacijama doktora medicine. Što to znači za liječnike i bolnice, za Večernji list rekao je predsjednik Hrvatske liječničke komore, dr. Trpimir Goluža.
„Odlukom se ukidaju sve relevantne odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine počevši od 2011. godine do trenutno važećeg, a u bitnome u dijelu koji propisuje ugovorne obveze, trajanje obveze ostanka na radu, obveza naknade troška, utvrđenje visine troškova specijalizacije. Smatram da je to zapravo pljuska svim ministrima zdravstva od Milinovića, Ostojića, Varge, Nakića pa do Kujundžića koji nisu uspjeli riješiti problem te su po tom pitanju odgovorni za veliko nezadovoljstvo mladih liječnika“, kaže Goluža.
Ovo pitanje dovest će do velikih polemika i pitanje je što će biti ubuduće, navodi predsjednik Liječničke komore koji kaže i kako se donesenom odlukom vraća mogućnost da pojedina bolnica sama dogovori uvjete sa specijalizantima.
„Treba imati na umu da su dosad specijalizanti pošto-poto htjeli specijalizaciju pa su pristajali i na objektivno nepovoljne uvjete koji su im nametali dugotrajne obveze i potencijalno visoke financijske odštete. No situacija na tržištu se bitno promijenila. Liječnika nedostaje, mnogi mladi odlaze već na specijalizaciju u inozemstvo. Čini mi se da će se pojedine županijske bolnice, tj. njihovi vlasnici morati potruditi i ponuditi poticajne uvjete da bi privukli specijalizante. Vjerujem da je došao kraj “robovlasničkom” tretiranju mladih liječnika“, ističe.
Na pitanje o koncesiji Goluža odgovara: „Zalažemo se za to da se svim liječnicima specijalistima iz primarne zdravstvene zaštite koji to žele omogući odlazak u koncesiju. Nedopustivo je da jednako obrazovani ljudi za jednak posao imaju drastično različita primanja te da je odlučivanje tko može otići u koncesiju netransparentno i bez jasnih kriterija. Nejasno mi je zašto i na osnovi čega pojedinci i strukovne udruge, koje su se još donedavno grčevito borile za dodjelu koncesija svima koji to žele, sada zagovaraju ukidanje koncesije i uvođenje nekog novog oblika privatnog vlasništva ordinacije.“
O novom modelu privatnog vlasništva ordinacija Goluža se ne izjašnjava ni kao podupiratelj ni kao protivnik obzirom da je nepoznato što takav oblik podrazumijeva.
„Držim da pri ovako krupnim reformama sustava treba gledati na ukupnu održivost zdravstvenog sustava kroz dulje razdoblje. Što znači za sustav u cjelini ako netko dobije u privatno vlasništvo ordinaciju koju će kasnije moći prodavati? Kome će je prodavati? Znači li to da će mladi liječnik morati kupiti pravo da bi mogao raditi? To su nejasnoće koje su ostale u zraku nakon ministrova nastupa u javnosti. Ministar nam treba te sitnice pojasniti kako bismo mogli zauzeti stav o njegovim zamislima. Ono od čega Komora neće odstupiti jest zaštita interesa i prava liječnika i ukupna održivost javnog zdravstvenog sustava“, kaže Trpimir Goluža.
Radno vrijeme i opremljenost bolnica
Na pitanje zašto bolnice ne rade i poslije podne, predsjednik Hrvatske liječničke komore odgovara spominjući kadrovski deficit. „Nemamo dovoljno zdravstvenih djelatnika da iskoristimo sve potencijale zdravstvene infrastrukture koju imamo. Nemoguće je organizirati redovni rad u dvije smjene, jer jednostavno nemamo dovoljno izvršitelja u sustavu. Pojedine bolnice ne mogu vlastitim kadrom pokriti ni sva potrebna dežurstva za hitne slučajeve.“
„Imamo bolnice u malim sredinama koje su znatno bolje opremljene nego one najveće u državi, ali nemaju jednostavno niti dovoljno pacijenata niti liječnika niti potrebe za tako moćnim uređajima. Tako na primjer najbolji uređaj magnetske rezonancije u državi ima županijska opća bolnica u Požegi. (…)Vjerojatno je taj MR uređaj baš za tu bolnicu nabavljen jer je u vrijeme njegove kupnje državni tajnik u tadašnjem Ministarstvu zdravlja bio liječnik koji je inače zaposlen u OŽB-u Požega. Drugo objašnjenje i poveznicu za tako “mudru” kupnju teško je pronaći“, tvrdi Goluža ističući probleme.
Koji je razlog tome da su čekaonice u bolnicama prazne već oko 13 sati predsjednik Liječničke komore ne zna objasniti. Ističe ipak kako Komora ima široku platformu djelovanja. „Odlučili smo se samoorganizirati i pokrenuti programe koje će unaprijediti ukupni društveni status liječnika. Komora je do prije dvije i pol godine bila organizacija koja je dobrim dijelom služila sama sebi. Odlučili smo to promijeniti i od Komore učiniti servis za liječnike“, istaknuo je.
Zdravstvu godišnje nedostaje gotovo tri milijarde kuna za što Goluža tvrdi kako je potrebno da se ministar prvo izbori da država poštuje zakone i ispunjava svoje obveze prema zdravstvu, a ne da se s 2,5 milijarde kuna “zdravstvenog novca” krpaju rupe u državnom proračunu.
O gradnji bolnice u Blatu kaže: „Bolnicu u Blatu potrebno je izgraditi, no ne mislim da bi ta bolnica trebala imati kategoriju nacionalne sveučilišne bolnice niti planiranih gotovo tisuću bolničkih postelja. (…) Treba nam bolnica koja će se uklopiti i unaprijediti dostupnost i razinu ne samo zagrebačke već nacionalne bolničke zdravstvene skrbi. U Komori držimo da bi u Zagrebu bilo mudro razviti koncept triju bolničkih središta: istok koji bi činili KBC Zagreb i KB Dubrava; zapad koji bi podrazumijevao KBC Sestre milosrdnice čiji bi se bolnički kompleks trebao dograditi i u njega preseliti Kliniku za dječje bolesti i Kliniku za traumatologiju; te jug na lokaciji Blato na kojoj bi se izgradila nova klinička bolnica u koju bi se preselila kompletna KB Sveti Duh i u kojoj bi se, s obzirom na neposrednu blizinu čvorišta autocesta te mogućnost razvoja helikopterske medicinske pomoći mogli uz kirurgiju, ginekologiju, pedijatriju i internu medicinu razviti Trauma centar i Centar za opekline. To znači da bi bolnica u Blatu bila puno skromnijih gabarita pa bi samim time i znatno manje stajala njena izgradnja.“
Zagreb se spominje i kao novo moguće sjedište Europske agencije za lijekove. „Vlada RH sve čini da ih privuče u Zagreb i to je dobro. Ono što me ohrabruje je da Vlada očito poznaje metodologiju kako Zagreb učiniti poželjnom destinacijom za rad i život. Bilo bi dobro kad bi i hrvatske liječnike nastojala zadržati u državi, možda upravo istim metodama.“, zaključuje Goluža.