Iako je po nalogu USKOK-a završila iza rešetaka, Marina Lovrić Merzel i dalje ostaje u samom vrhu SDP-a. Premijer Zoran Milanović u srijedu je objavio da čeka optužnicu kako bi mogao odlučiti o njezinu slučaju.
“Kada vidimo optužnicu, onda ćemo moći donijeti odluku. Prije toga, nažalost, ne možemo ništa. Vjerujem svojim suradnicima u slučajevima kada DORH kaže jedno, a optužena strana drugo, ako me ne iznevjere ili ako se pokaže da nisu govorili istinu”, istaknuo je Milanović. Uz to, tvrdi premijer, ruke su im u SDP-u vezane jer Predsjedništvo stranke ne može iz članstva isključiti ili suspendirati članicu Predsjedništva koju je birala konvencija. Ostaje mu, tvrdi, jedino apelirati na njihovu savjest, objavila je danas Slobodna Dalmacija.
Milanović ne zna statut svoje stranke
Statut Milanovićeve stranke, međutim, kaže drukčije. U članku 19. doslovno stoji da “Predsjedništvo SDP-a može odmah sa svih funkcija suspendirati i/ili isključiti člana/članicu ako ocijeni da njegovo/njezino ponašanje i djelovanje šteti ugledu SDP-a”, uz napomenu da se takva odluka stavlja na potvrđivanje Glavnom odboru SDP-a na prvoj sljedećoj sjednici. Statut je pod štetnim djelovanjem definirao akcije protiv odluka stranačkih organa, nečasna djela ili grubo kršenje Statuta, programskih načela i ciljeva stranke.
Taj članak primijenjen je prije nešto više od godine dana na Aleksandri Kolarić, i to zbog kritika upućenih Milanovićevoj politici oko slučaja “lex Perković”. Da ne stoji ni primjedba da je član Predsjedništva izabran na konvenciji de facto nesmjenjiv pokazuje i slučaj Milana Bandića. Nakon što se 2009. kandidirao za predsjednika Republike, automatizmom je isključen iz SDP-a, a o tome je na svojoj sjednici odluku donijelo i Predsjedništvo stranke.
No, time dvostrukim mjerilima nije kraj. Puno prije nego što je Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa dalo svoj pravorijek o slučaju povoljnog kredita tvrtki Branka Šegona, Milanović je od Slavka Linića tražio da ga smijeni. S funkcije je na njegovo inzistiranje morala otići i bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy, koja se u mailu zauzela za suprugu jednog člana SDP-a.
Kako je napredovala Lovrić Merzel
Za Marinu Lovrić Merzel danas zna čitava Hrvatska. Uhićena sisačko-moslavačka županica našla se iza rešetaka nakon što je USKOK počeo češljati privatne zabave plaćene županijskim novcem, ali i sumnjive transakcije pri kupnji zgrade za Hitnu medicinsku pomoć.
Prije desetak godina ona je bila potpuno nepoznata sisačka SDP-ovka čije ime nije znala ni većina njezinih kolega na Iblerovu trgu.
Uoči stranačkih sjednica u Zagrebu, kada se u neformalnim razgovorima znala bistriti politika, Marina Lovrić uvijek je stajala sama, po strani promatrajući živopisan svijet vodećih socijaldemokrata iz Račanova doba. I tražila načina da se približi stranačkim kapitalcima: Željki Antunović, Slavku Liniću, Milanu Bandiću…
U orbitu ju je u proljeće 2005. lansirala pobjeda nad Đurom Brodarcem. Za Račanov SDP izuzetno važna, jer se zbila u jednoj od najčvršćih HDZ-ovih utvrda u Hrvatskoj. Ključnu ulogu u njezinu trijumfu odigrao je tadašnji PR savjetnik socijaldemokrata Krešimir Macan, koji je na vrućem sisačkom terenu dirigirao izbornu strategiju pod sloganom “Srcem u promjene”.
Bila je to pobjeda, nogometnim rječnikom rečeno, izborena u sudačkoj nadoknadi. U jednom selu, zbog nekih nepravilnosti, ponavljali su se izbori. U prvoj rundi brojenja glasova pobijedio je HSP. U drugoj je Marina Lovrić organizirala autobuse i zahvaljujući glasovima Srba odnijela pobjedu.
Bio je to prijelomni trenutak u njezinoj karijeri. Vodeći SDP-ovci prestali su je zazorno gledati kao anonimnu curu iz provincije. Počeli su je pozdravljati, čestitati joj na uspjehu, nuditi pomoć… Marina Lovrić znala je iskoristiti svojih pet minuta slave. Sklopila je srdačno prijateljstvo s predsjednikom Republike Stipom Mesićem, u Sisku je počela ugošćavati sve značajnije Račanove suradnike, povezala se s Bandićem…
Iza kulisa, zaigrala je igru koja joj je, na dugi rok, trebala osigurati vlast u Sisku. Sklopila je pakt s lokalnim pravašima, koji su je u početku najviše napadali. Kupovala je lojalnost dijeleći pozicije u županiji i komunalnim tvrtkama, vrbovala političke suparnike, namirila vlastite SDP-ovce… Upućeni sumnjaju i da je vukla konce i oko smjene svojega stranačkoga kolege Davorka Vidovića s mjesta sisačkoga gradonačelnika koncem 2005. godine, jer u njemu nije našla partnera za poslove koje je namjeravala sklopiti.
‘Bandić u suknji’
U stranci je, zbog načina rada, vrlo brzo zaradila nadimak “Bandić u suknji”. Kolege koji su je branili upozoravali su da je to jedini način preživljavanja na domicilnom HDZ-ovu terenu, daleko od Zagreba i komoditeta Iblerova trga. Mreža prijatelja i poznanika trebala joj je jamčiti sigurno zaleđe i opstanak u politici, pa nije čudno što je dugo nagovarala utjecajnog Slavka Linića da joj bude vjenčani kum, što se kumstvom vezala i s Mirandom Mrsićem, što su joj na svadbi 2009. bili i Milanka Opačić i Ljubo Jurčić.
Jedno se vrijeme čak vidjela i na mjestu predsjednice Republike, puštajući novinama informaciju o tome da je zainteresirana za kandidaturu. Navodno je o tome razgovarala i sa samim Mesićem, tražeći njegovu podršku za svoju kampanju. Kada su se predsjednički planovi izjalovili, Marina Lovrić Merzel okrenula se vlastitoj županiji, i na izborima 2013. uvjerljivo osvojila još jedan, treći po redu mandat. Hoće li biti i posljednji, o tome će odlučiti sud. Onaj državni, ili onaj stranački, svejedno, objavila je Slobodna Dalmacija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
