Povodom kampanje HNS-ovog Ivana Vrdoljaka, koalicijskog partnera Plenkovićevog HDZ-a, da se istospolnim parovima omogući udomljavanje djece te povlačenja prijedloga novog Zakona o udomiteljstvu s dnevnog reda, U ime obitelji ponovno upozorava javnost na činjenicu da posvajanje i udomljavanje djece od strane istospolnih parova nije u najboljem interesu djece.
Riječ je o još jednom u nizu pokušaja LGBT i interesnih lobija da se, suprotno interesima djece, Ustavu Republike Hrvatske i volji hrvatskih građana jasno izraženoj prije pet godina na narodnom referendumu o braku, otvori put udomljavanju i zatim posvajanju djece od strane istospolnih parova.
U ime obitelji ističe kako je u najboljem interesu svakog djeteta da odrasta uz biološkog oca i majku, a onda, ako to nije moguće, u zajednici koja je najsličnija onoj u kojoj dijete i dolazi na svijet te od Vlade očekuje da zaštiti interese djece.
U svibnju 2018. godine, sociolog Mark Regnerus sa Sveučilišta u Teksasu je u svom predavanju pod nazivom “Što znanstvena istraživanja otkrivaju o djeci koju podižu homoseksualni parovi?”, održanom u Zagrebu u organizaciji U ime obitelji i Hrvatskog katoličkog sveučilišta, istaknuo činjenicu da djeca u svom odrastanju, a i kasnije trebaju “trajnu, stabilnu prisutnost majke i oca čija ljubav ih je začela ili zajednicu koja joj je najsličnija”.
Tu činjenicu potvrđuju brojna istraživanja provedena posljednjih godina.
Istraživanje Paula D. Sullinsa iz 2016. godine, objavljeno pod nazivom “Nevidljive žrtve: Odgođeni početak depresije među osobama odraslim s roditeljima istoga spola” (Invisible Victims: Delayed Onset Depression among Adults with Same-Sex Parents), pokazalo je da su osobe u dobi od 28 godina, podizane od strane istospolnih partnera, imale dvostruko veći rizik od depresije nego osobe koje su podizane od roditelja različitog spola. Sullins zaključuje da s interpretacijom dobivenih podataka treba biti oprezan te ističe kako su potrebna daljnja istraživanja na tom području.
Rezultati istraživanja američkog sociologa s Američkog katoličkog sveučilišta, Paula D. Sullinsa, iz 2015. godine pod nazivom “Emocionalni problemi među djecom s roditeljima istog spola: Razlika po definiciji (“Emotional Problems among Children with Same-Sex Parents: Difference by Definition”) pokazuju da su emocionalni problemi dvostruko rašireniji među djecom koja odrastaju u istospolnoj zajednici nego kod djece s roditeljima suprotnog spola.Djeca koja su odrasla uz biološke roditelje imaju najnižu stopu emocionalnih problema.
Također, kanadski ekonomist Douglas W. Allen objavio je 2013. godine rezultate istraživanja o razlikama u stopama završetka srednjoškolskog obrazovanja između djece koja su odrasla uz istospolne partnere i djece su odrasla uz roditelje različitog spola koje se temelji na podacima iz kanadskog popisa stanovništva iz 2006. godine. Rezultati toga istraživanja pokazuju da djeca koja žive uz istospolne partnere imaju oko 65 postotnu vjerojatnost završiti srednju školu u usporedbi s djecom iz kućanstava koje čine osobe različitog spola.
Prema rezultatima istraživanja profesora Regnerusa pod nazivom “Istraživanje novih obiteljskih struktura” iz 2012. godine, 12% djece odgajane u istospolnoj zajednici razmišljalo je o samoubojstvu, dok taj postotak kod djece iz zajednica muškarca i žene iznosi 5%. Nadalje, osobe odrasle uz istospolne partnere sklonije su nevjeri (40%, naprema 13% kod osoba odgajanih u zajednici muškarca i žene), a češće su i među nezaposlenima (28%, naprema 8%) te je vjerojatnije da će posjećivati psihoterapeuta (19%, naprema 8%). Također, prema ovom istraživanju, djeca iz istospolnih zajednica češće su pod nadzorom socijalne službe, za razliku od djece iz zajednica muškarca i žene. Djeca odgajana u istospolnoj zajednici vjerojatnije će se zaraziti nekom spolnom bolešću, a prema podacima ovog istraživanja radi se o 40% slučajeva, dok taj postotak kod djece koju su odgojili muškarac i žena iznosi 8%. Rezultati ukazuju i da su djeca odgajana u istospolnoj zajednici općenito manje zdrava, siromašnija te sklonija pušenju i kaznenim djelima.
Što se tiče teorija da su slabija postignuća djece koja odrastaju uz istospolne parove rezultat društvene stigmatizacije, ističemo da su navedena istraživanja provođena u liberalnim društvima poput onih SAD-a i Kanade u kojima se navedene razlike u postignućima djece koja su odrasla s majkom i ocem i djece koja su odrasla uz istospolne parove ne mogu tumačiti stigmatizacijom. Također, ističemo i da se U ime obitelji protivi i osuđuje svaki oblik stigmatizacije.
Istraživanja na koja se često pozivaju LGBT aktivisti kada žele argumentirati da ne postoji razlika u ishodima kod djece koju podižu muškarac i žena, otac i majka i one koju odgajaju istospolni parovi – većinom su provođena na malim skupinama aktivista i dobrostojećih američkih homoseksualaca, zbog čega dobiveni rezultati nisu statistički relevantni i reprezentativni.