Šef karlovačke Ozne, političar, nekadašnji karlovački gradonačelnik, saborski zastupnik i prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac umro je u ponedjeljak poslijepodne u karlovačkoj bolnici, na svoj 94. rođendan, javlja Hina.
“Umro je danas oko 16 sati u bolnici, u koju je došao tek jutros, iako je bio slab već desetak dana. Danas bi navršio 94 godine, iako se službeno datum rođenja vodi 12. studenog”, rekao je Hini u ponedjeljak navečer sin Josipa Boljkovca Matija.
Josip Boljkovac rodio se u Vukovoj Gorici, mjestu u općini Netretiću kod Karlovca, po službenim podacima 12. studenog 1920. Izučio je krojački obrt, gimnaziju je pohađao u Zagrebu i Karlovcu, a diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1961.
Član je komunističke partije i partizanskog pokreta na području Karlovca i Korduna od 1941. do 1945. godine.
Nakon rata pa sve do 1951. radi u zloglasnoj OZNA-i (Odjeljenje za zaštitu naroda) Kotara Karlovac, zloglasnoj komunističkoj tajnoj policiji Ozni.
Uz niz zločina genocidarnog razmjera nad zarobljenim Hrvatima, Muslimanima, Slovencima, Srbima i pripadnicima drugih naroda bivše Jugoslavije od strane totalitarnog režima pod Titovim vrhovnim zapovjedništvom, OZNA se ‘pobrinula’ da ukloni ne birajući sredstva svaku moguću opoziciju komunističkoj partiji.
Od 1951. Boljkovac je bio načelnik karlovačke policije.
Od 1963. do 1969. bio je gradonačelnik Karlovca. Bio je zastupnik u Hrvatskome saboru od 1963. do 1972.
Nakon Hrvatskog proljeća povlači se iz političkog života i u Vukovoj Gorici se bavi poljoprivredom.
Ponovno se politički aktivira 1989. i 1990. postaje saborski zastupnik, a zatim ministar unutarnjih poslova (1990-1991). Od 1991. do 1993. aktivan je u sigurnosnim službama.
Policija ga je 2. studenog 2011. privela zbog sumnje da je počinio ratni zločin potkraj Drugog svjetskog rata. Teretilo ga se u svibnju 1945. kao šef Povjerenstva Ozne za kotar Karlovac zapovijedio dovođenje i ubijanje većeg broj civila s područja Duge Rese i okolnih mjesta u zatvor u Dugoj Resi pod optužbom da su surađivali s ustaškim vlastim iako za to nije imao stvarnih razloga.
Po njegovoj zapovjedi su, stajalo je u toj prijavi, pripadnici 3. čete 1. hrvatske brigade KNOJ-a (Korpusa Narodne Obrane Jugoslavije) iz vatrenog oružja usmrtili 7 osoba čiji je identitet utvrtđen i 14 drugih nepoznatih osoba. Također ga se teretilo da je na tom području organizirao partizanska suđenja po tzv. kratkom postupku, da je u prostorijama Ozne u Karlovcu tukao zarobljenike te određivao one koji će biti odvedeni na strijeljanje.
Na kraju, teretilo ga se i da je 24. lipnja 1945. osobno iz skupine od 30 zarobljenika smještenih u karlovačkom zatvoru izdvojio 12 osoba povezanih žicom i likvidirao ih. Svjedoci su tvrdili kako je i 8. veljače 1947. dvojici zarobljenika koji su mu se nakon skrivanja u jednoj kući predali, pucao u glavu iz automata nakon što su već bili ubijeni.
Po svakoj točki optužnice izjasnio se da nije kriv. 29. studenoga Ustavni sud poništio je odluku Županijskog suda o određivanju pritvora i pustio ga da se brani sa slobode zbog formalnih razloga. Ponovno je ispitan u tužiteljstvu u Selskoj ulici u Zagrebu 27. siječnja 2012. po novom Zakonu o kaznenom postupku, a rujna 2013. Je podignuta optužnica protiv Boljkovca zbog ratnog zločina iz 1945.