Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju danas će izreći pravorijek šestorici bivših političkih i vojnih čelnika bosanskohercegovačkih Hrvata, odlučiti je li i Hrvatska sudjelovala u udruženom zločinačkom pothvatu i time zaključiti svoje 24-godišnje postojanje.
Žalbeno vijeće UN-ova suda u Den Haagu pod predsjedanjem Carmela Agiusa počet će u 10 sati čitati svoj konačni sud o odgovornosti političkih i vojnih vođa bosanskohercegovačkih Hrvata za teške zločine nad muslimanima u hrvatsko-bošnjačkom sukobu tijekom rata u BiH.
Tijek izricanja pratite u nastavku:
15,00 sati
Svim optuženim čelnicima Herceg-Bosne potvrđene su zatvorske kazne.
U nastavku sjednice, sud je osudio Milivoja Petkovića na 10, a Valentina Ćorića na 16 godina zatvora.
Berislav Pušić koji je zbog zdravstvenog stanja na slobodi zadnje tri godine, što prije se mora vratiti u Haag. Potvrđena mu je kazna u trajanju od 10 godina.
14, 41 sati
General Praljak je preminuo
14,40 sati
Neslužbene informacije – neće biti moguće gledati izravni prijenos izricanja presude do kraja
13,44 sati
Čitanje presude nastavlja se u 14:15 sati, glasnogovornik suda tvrdi da je general Praljak živ
13,22 sati
General Praljak u lošem je stanju, odvoze ga u bolnicu
12,35 sati
Navodno liječnici reanimiraju generala Praljka
12,19 sati
Helikopter je stigao pred zgradu suda
12,10 sati
Po generala Slobodana Praljka, koji se možda otrovao u sudnici, upućen je helikopter, koji će sletjeti ispred zgrade Haaškog suda.
12,00 sati
Hitna pomoć ušla je u krug suda.
11,38 sati
Praljku je potvrđena kazna od 20 godina zatvora.
Praljak je nakon objave odluke zavikao da nije zločinac i da odbija presudu. Nekoliko minuta kasnije njegova odvjetnica je rekla da je njezin klijent popio otrov, nakon čega je prekinuta sjednica.
11,30 sati
Potvrđena je kazna od 20 godina zatvora Stojiću.
11,15 sati
Žalbeno vijeće odbija Prlićevu žalbu u cijelosti. Potvrđena mu je kazna od 25 godina.
11,10 sati
Prelazi se na žalbu tužiteljstva. Žalbeno vijeće konstatira da je tužiteljstvo pokazalo da je uklonjena svaka razumna sumnja vezano uz krivnju Prlića i Petkovića po 3. kategoriji odgovornosti po UZP-u, odbija izreći osuđujuće presude u ovom pogledu u sudbenom postupku.
11,00 sati
Ćorićeve žalbe se odbijaju. Žalbeno vijeće smatra da Pušić nije pokazao grešku kod zaključka raspravnog vijeća da je značajno doprinio UZP-u i da je namjeravao zločine koji su bili dijelom UZP-a.
10,55 sati
Prelaze na UZP – Prlić, Praljak i Pušić osporavaju zaključak da su u konačnici Tuđman i drugi lideri imali za cilj da se osnuje hrvatski entitet koji bi omogućio ujedinjenje Hrvata, a sva šestorica osporavaju zaključke sudskog vijeća da su zajednički zločinački cilj dijelili pripadnici UZP-a i da je cilj bio dominacija Hrvata putem etničkog čišćenja muslimanske populacije.
Nijedan od žalitelja nije pokazao nikakvu grešku u činjenicama ili primjeni prava u zaključcima sudskog vijeća u pitanju, zaključuje Žalbeno vijeće.
10,45 sati
Poništavaju osuđujuće presude vezano za općinu Prozor jer ne spadaju u opseg UZP-a.
10,40 sati
Žalbeno vijeće zaključuje da nijedan razumni presuditelj nije mogao zaključiti da su snage HVO-a imale namjeru diskriminirati ili terorizirati kada su uništile Stari most, nego je postojao vojni interes, pa se preinačuje zaključak da je rušenje predstavljalo progon.
Zaključuju da je HVO gađao i uništio ili značajno oštetio deset džamija u istočnom Mostaru kao i imanja Muslimana u Prozoru, no ti incidenti ne predstavljaju ozbiljno kršenje Ženevske konvencije.
Stojić i Praljak tvrde da je vijeće pogriješilo u zaključku da su granate neselektivne kod napada na Dužu. Žalbeno vijeće je poništilo taj zaključak.
10,35 sati
Petković tvrdi da je zatočenje bilo nužno zbog sigurnosti i da je bilo opravdano, a Žalbeno vijeće smatra kako Petković nije pokazalo da je raspravno vijeće pogriješilo.
Poručuju da zatvaranje i protupravno zatočenje mogu se dogoditi i kada se civili drže u kućama i bez stražara i imaju slobodu kretanja. Vojnici HVO-a i VP-a su uhićivali civile i vodili ih u kuće žalbeno vijeće smatra da nije greška u zaključku da su civili zatvarani i protupravno zatočeni, pa se Praljkova žalba odbacuje, kaže sudac.
Praljak tvrdi da je sudsko vijeće pogrešno zaključilo da su muslimanske žene, djeca i starci natjerani na odlazak umjesto da je utvrdilo da su možda otišli dobrovoljno i da je u svakom slučaju njihovo premještanje bilo nužno. No, Žalbeno vijeće smatra da nije dokazao nikakvu grešku u zaključcima, te da remještanje stanovništva ne može biti opravdano kad je uzrokovano humanitarnom krizom koja je rezultat protupravne aktivnosti samog optuženog.
8. 11. 1993. tenk HVO-a je cijeli dan gađao most u Mostaru, koji je na kraju dana bio na rubu rušenja, a učinak razaranja bio je nesrazmjeran za očekivani vojni dobitak, zaključuje vijeće. Zaključili su da je HVO odgovoran za bezobzirna razaranja neopravdana vojnom nužnošću,aŽalbeno vijeće zaključuje da nije dokazan element ovog kaznenog djela pa preinačuje zaključak u ovom slučaju da je to bilo bezobzirno razaranje ili razaranje neopravdano vojnom nužnošću.
10,20 sati
Ukida se zaključak Raspravnog vijeća da je sukob HVO-a i Armije BiH postojao samo tamo gdje su se aktivno vodile borbe. Kažu da se vremenski i zemljopisni opseg sukoba proteže i dalje od konkretnog vremena i mjesta neprijateljstva.
Ukidaju se i osude žalitelja za razaranje i oduzimanje imovine velikih razmjera u vezi s jednim incidentom, piše vecernji.hr
Stojić, Praljak, Petković i Ćorić tvrde da ratne zločine ne mogu počiniti vojnici nad pripadnicima vlastite vojne sile, a Žalbeno vijeće smatra da je raspravno vijeće ispravno uzelo u obzir lojalnost muslimana pripadnika HVO-a, a ne samo njihovo državljanstvo.
10,14 sati
Svi osim Pušića proglašeni su krivim i za pljačku i oduzimanje imovine velikih razmjera. Sudac kaže kako Ćorić snosi odgovornost nadređenog za neka kaznena djela koja su se dogodila 1992.
Agius iznosi žalbe pojedinih optuženika kao i optužbe.
Usvaja se djelomično Ćorićeva žalba i ukida osuda u vezi s njegovom odgovornošću u svojstvu ministra vanjskih poslova.
10,10 sati
Raspravno vijeće je ustanovilo da je kreiran cijeli sustav deportacije muslimansko stanovništva iz Herceg-Bosne, što se sastojalo od niza kaznenih djela: uklanjanje i zatočenje civila, ubojstva i razaranje imovine tijekom napada, zlostavljanje, te da su sva šestorica žalitelja bila sudionici u tom UZP-u.
Osuđeni su za teška kršenja Ženevskih konvencija, zakona i običaja ratovanja i zločine protiv čovječnosti, rečeno je.
10,00 sati
Pušić se odrekao prava da bude prisutan izricanju presude, rekao je predsjedavajući Carmel Agius.
Lideri najmalobrojnijeg naroda u BiH nepravomoćno su u svibnju 2013. osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ubojstva, silovanja, deportacije, zatvaranja, uništavanja imovine širokih razmjera i drugih zločina.
Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Suci su većinom glasova, uz izdvojeno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, presudili kako im je cilj bio etnički očistiti Bošnjake iz većinski hrvatskog dijela BiH i u slučaju raspada države pripojiti ga Hrvatskoj, prema zločinačkom planu u kojem je sudjelovao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i uz njega ministar obrane Gojko Šušak i načelnik glavnog stožera Janko Bobetko.
Iako Haški sud utvđuje kaznenu odgovornost pojedinaca, a ne država, kvalifikacije iz prvostupanjske presude negativno govore o ulozi Hrvatske i tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u ratu u susjednoj državi.
Hrvatska se dvaput pokušala uključiti u postupak u svojstvu prijatelja suda tvrdeći da će njezini pravni stručnjaci i povjesničari opovrgnuti teze tužiteljstva o udruženom zločinačkom pothvatu i sudjelovanju hrvatskog državnog i vojnog vrha u tome. Sud je to oba puta odbio.
Žalbu na prvostupanjsku presudu uložili su i tužiteljstvo, koje traži veće kazne, i branitelji šestorice optuženih, koji traže oslobađanje ili novo suđenje zbog pogrešnih zaključaka u prvostupanjskoj presudi.
Očekivanja odvjetnika
“Kada bi očekivanja temeljila isključivo na pravnim kriterijima, onda bi ukidanje prvostupanjske presude smatrala izvjesnim. Ovako očekujem neko kompromisno rješenje, pa je zato smanjenje kazne realnija opcija”, rekla je Hini Vesna Alaburić, odvjetnica Milivoja Petkovića, bivšeg zapovjednika HVO-a.
Obrana generala Slobodana Praljka očekuje ili oslobađajuću presudu ili ukidanje prvostupanjske presude.
Praljkova braniteljica Nika Pinter rekla je Hini da su obrane u žalbenom postupku pokazale kako zaključci o udruženom zločinačkom pothvatu i međunarodnom oružanom sukobu nisu održivi, kao što je to u svom izdvojenom mišljenju utvrdio predsjednik raspravnoga vijeća Jean Claude Antonetti.
Antonetti je tada zaključio da je Hrvatska intervenirala u BiH uglavnom slanjem dobrovoljaca i časnika poput Praljka ili Petkovića te materijalnom pomoći, te da je izravna vojna intervencija HV-a, ako je do nje uopće došlo, bila vrlo ograničena.
Ocijenio je da, prema transkriptima iz Tuđmanovog ureda, svi njegovi planovi o uređenju BiH nisu bili u suprotnosti sa stajalištem međunarodne zajednice, podsjeća Pinter.
Petkovićeva obrana ističe da nije negirala zločine, nego je pokušala dokazati da oni nisu bili posljedica zločinackog plana etničkog čišćenja.
“Mi smo u žalbenom postupku nastojali na jednostavan i slikovit način pokušali dokazati da u prvoj polovici 1993. etnička slika nijedne općine na inkriminiranom području nije promijenjena. Zato se ne može smatrati da je bilo koji od zločina počinjenih u borbama u tom periodu bio sastavnica zločinackog plana etničkog čisćenja”, istaknula je Alaburić.
Dodaje da su to dokazali i za dio sukoba u drugoj polovici 1993. kada se promijenila etnička struktura stanovništva dijela tadašnje Herceg-Bosne, ali zbog toga jer su i muslimani i Hrvati napuštali pojedina područja zbog ratnih sukoba.
“Mi smo sucima prezentirali podatke i dokaze o tijeku ratnih sukoba i ofenzivnim akcijama Armije BiH, kao i vojnim akcijama HVO-a koje su bile isključivo obrambene naravi. HVO je, naime, u to vrijeme gubio teritorij pod svojom kontrolom”, rekla je je Petkovićeva odvjetnica.
Tužitelj Stringer je, pak, pred žalbenim sucima tvrdio kako su zaključci prvostupanjske presude o etničkom čišćenju Hercegovine potkrijepljeni brojnim svjedočenjima i dokumentima.
Ocijenilo je, ipak, da raspravno vijeće nije na odgovarajući način procijenilo težinu zločina i od žalbenog vijeća zatražio da optužene osudi na “značajno” duži zatvor.
Očekivanja političara
Premijer Andrej Plenković rekao je u ponedjeljak u Budimpešti da ne očekuje da bi presuda koju Haški sud treba u srijedu izreći šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata mogla na bilo koji način povezati odgovornost Hrvatske s cijelim tim procesom.
“Što se tiče aktivnosti Hrvatske mislim da smo iskoristili sve pravne mogućnosti koje su nam stajale na raspolaganju u ovom procesu… ja neću prejudicirati, vlada će komentirati presudu kada bude objavljena, to će biti u srijedu. U svakom slučaju ja ne očekujem da bi na bilo koji način moglo doći do povezivanja odgovornosti Hrvatske u vezi s cijelim tim predmetom”, rekao je Plenković u izjavi novinarima na marginama sastanka na vrhu zemalja središnje i istočne Europe i Kine u Budimpešti.
Predsjedavatelj BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH, izrazio je u ponedjeljak očekivanje da će u srijedu pred Haaškim tribunalom biti oslobođeni bivši dužnosnici Herceg Bosne, istaknuvši kako drugostupanjska presuda neće negativno utjecati na položaj bosanskohercegovačkih Hrvata.
“Očekujem da Jadranko Prlić i drugi budu oslobođeni. Oni su već platili iznimnu cijenu. Trinaest i pol pol godina su vezani za Haag”, rekao je Čović na konferenciji za novinare nakon sjednice čelništva HNS-a BiH koje okuplja najznačajnije hrvatske političke stranke u BiH.
Čović je uvjeren kako su šestorica hrvatskih dužnosnika iz BiH nevina te da se nakon presude neće poremetititi odnosi u BiH.
Uoči izricanja presude među političarima u BiH prevladava suzdržanost, a samo mediji nagađaju kakav bi mogao biti sudski pravorijek.
“Hoće li ‘šestorka’ proći kao Mladić”, pitanje je kojega na naslovnici u utorak postavlja sarajevski “Dnevni avaz” uz jasnu sugestiju kako bi pravda bila zadovoljena jedino ukoliko bi ranije izrečene zatvorske kazne nekadašnjim dužnosnicima Herceg-Bosne bile povećane, kako je to tražilo tužiteljstvo u svojoj žalbi na prvostupanjsku presudu.
“Avaz” podsjeća i kako bi Jadranko Prlić, u slučaju da osuđujuća presuda bude potvrđena, postao najvišim hrvatskim političarem osuđenim pred Haaškim tribunalom.
List navodi i kako je četrdesetak članova udruga koje okupljaju bivše pripadnike Armije BiH i bivše zatočenike logora što ih je držao HVO iz Mostara otputovalo u Den Haag kako bi nazočili izricanju presude zakazanom za srijedu. I oni se nadaju višim kaznama šestorici.
ICTY zatvara vrata
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u srijedu izricanjem presude u predmetu “Prlić i drugi” završava s radom 24 godine nakon osnivanja. Vrata će službeno zatvoriti na ceremoniji krajem prosinca ove godine u Haagu.
Gašenjem ICTY-ja njegove neriješene slučajeve preuzet će Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MMKS).
MMKS će voditi žalbene postupke za bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i bivšeg zapovjednika vojske bosanskih Srba generala Ratka Mladića, čija je obrana najavila žalbu, te za vođu srpskih radikala Vojsilava Šešelja, u Haagu oslobođenog odgovornosti za zločine u Hrvatskoj i BiH te protiv vojvođanskih Hrvata. Tužiteljstvo se žalilo na njegovu oslobađajuću presudu.
Karadžić je u ožujku 2016. osuđen na 40 godina zatvora, a Mladić prošli tjedan na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti širom BiH, višegodišnje teroriziranje Sarajeva i uzimanje pripadnika UN-a za taoce.
Pred MMKS-om će se voditi i ponovljeno suđenje za čelnike srbijanske službe državne sigurnosti Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, koji su 2013. bili oslobođeni krivnje za zločine u Hrvatskoj i BiH, ali je žalbeno vijeće tu presudu poništilo i naložilo ponovno suđenje.
ICTY je bio prvi sud za ratne zločine koji je UN osnovao nakon nurnberškog i tokijskog procesa, na kojima se sudilo za nacističke i japanske zločine u Drugom svjetskom ratu. Osnovalo ga je Vijeće sigurnosti UN-a u svibnju 1993. kao odgovor na masovne zločine počinjene na području Hrvatske i BiH početkom 1990-ih.
ICTY je u 24 godine optužio ukupno 161 osobu, a osuđeno je njih 84.
Devetnaest osoba oslobođeno je, među njima i generali Ante Gotovina, Ivan Čermak, i Mladen Markač te bosanski Hrvati Zoran Kupreškić, Mirjan Kupreškić, Vlatko Kupreškić i Dragan Papić.
Oslobođeni su i zapovjednici Armije BiH Naser Orić i Sefer Halilović, kao i sadašnji kosovski premijer Ramush Haradinaj. Haški sud oslobodio je i bivšeg načelnika generalštaba vojske Jugoslavije Momčila Perišića.
Protiv 20 osoba povučene su optužnice, a protiv 17 osoba postupak je obustavljen zbog toga što su preminule prije dolaska u Haag ili tijekom postupka.
ICTY je sudio za genocid, zločine protiv čovječnosti, povrede ratnog prava i običaja i teške povrede ženevskih konvencija i donio čitav raspon presuda od kojih je onu najtežu – kaznu doživotnog zatvora- izrekao šest puta. Sve su ih dobili bosanski Srbi.
ICTY je donio nekoliko presuda za zločine počinjene na području Hrvatske – za vukovarsku bolnicu i Ovčaru (general JNA Mile Mrkšić osuđen je na 20 godina, major Veselin Šljivančanin na 10 godina, a kapetan Miroslav Radić je oslobođen), za napad na Dubrovnik ( uz Jokića osuđen i Pavle Strugar na 7,5 godina). Dok je za progon i druge zločine nad Hrvatima na području tzv. RSK, uz Babića, osuđen još jedan od vođa pobunjenih hrvatskih Srba – Milan Martić na 35 godina zatvora.
Bez epiloga zbog smrti optuženih ostali su predmeti protiv Gorana Hadžića, bivšeg predsjednika RSK optuženog za progon i druge zločine na okupiranim područjima Hrvatske i protiv bivšeg vukovarskog gradonačelnika Slavka Dokmanovića za zločine vezane uz vukovarsku bolnicu, odnosno Ovčaru.
Smrt u haškom zatvoru dočekao je i glavni arhitet zločina u bivšoj Jugoslaviji, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević.
Tekst se nastavlja ispod oglasa