Gostujući u Bujici na Z1 i pridruženim televizijama, publicist i novinar Tihomir Dujmović predstavio je svoju novu knjigu ‘Hrvatske novinarske tragedije 1945.-1995.’.
“Knjiga je zapravo zbir podataka o kojima se ne zna ništa. Donosimo sudbine novinara koji su pisali u NDH, njih 330. Ubijeno ih je 38, 100 je dobilo doživotnu zabranu pisanja, 130 je pobjeglo van i tako si spasilo glavu, 45 je promijenilo profesiju, a samo njih 27 je dobilo pravo pisanja. To znači da je 90% novinarskog kadra bilo zabranjeno, likvidirano ili otjerano,” rekao je Dujmović u prilogu.
Na Dujmovićevoj promociji u četvrtak u Zagrebu, govorili su prof. dr. Andrija Hebrang i saborski zastupnik dr. Zlatko Hasanbegović, a burnim ovacijama pozdravljena je kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba Bruna Esih, što je i prikazano u emisiji. Esih su podržali dr. Željka Markić, Kata Zadro, Ćiro Blažević, biskup Košić i stotine građana… Velika dvorana koja prima 400 posjetitelja bila je prepuna, nije bilo mjesta ni za stajanje, a napunjene su još dvije dvorane po 250 ljudi, u kojima se promocija pratila preko video-zidova.
Gost Bujice kazao je kako su tzv. mainstream mediji ovaj događaj ignorirali, ali da paralelno s njihovom ‘virtualnom stvarnošću’ živi i druga, prava Hrvatska koja treba takvu literaturu i koja želi čuti tekstove o istini.
“Knjiga je zbirka činjenica, u prvome redu to je reprint knjige Josipa Grbelje ‘Uništeni naraštaj’. Grbelja je, čim je knjiga izašla, vrlo brzo obolio i nedugo nakon toga umro i ta knjiga zapravo uopće nije doživjela nikakvu promociju. Grbelja navodi da u Njemačkoj, Italiji i Japanu zajedno, nakon kraja 2. svjetskog rata, nije likvidirano novinara, koliko u jednoj maloj Hrvatskoj! Više je ubijeno, Grbelja kaže u jednom drugom istraživanju, članova vlade NDH nego li je na Nuernberškom procesu osuđeno članova Hitlerove vlade i pripadnika njemačkih vlasti,” prepričao je Dujmović.
Dodao je i da je nakon Drugog svjetskog rata ubijeno 667 hrvatskih svećenika, dok je taj broj u Slovačkoj primjerice, bio 14.
Sve koji su djelovali u NDH optužili su za ‘suradnju s okupatorom’. Oni koje nisu ubili, izgubili su sva građanska prava, konfiscirana im je imovina, a mnogi su završili u zatvorima.
O Šprajcovim razmišljanjima
Komentirao je i izjavu Zorana Šprajca o leševima ‘domaćih izdajnika i okupatora’ u zagrebačkim Gračanima.
“To je ista terminologija kao u vrijeme komunizma, kada su ljude ubijali. Zbog kolumne o istim tim Gračanima, kada su prije nekoliko godina počela iskapanja, izbačen sam iz Večernjeg lista! Tamo su likvidirana dva razreda srednje škole, a patolog je u izvješću napisao: ‘Mladost na rubu punoljetnosti’… Tamo su bile i curice i dječaci. Šprajc misli da je u redu ubijati. Tu mozak stane i više nema rasprave,” jasan je bio Dujmović.
U Dujmovićevoj knjizi objavljen je i podatak o čišćenju knjižara od hrvatskih knjiga, nakon 2. svjetskog rata: “U knjižarama u prvoj fazi, počišćena je čak i literatura Tina Ujevića! Prilikom tiskanja svake nove naklade, svaka knjiga i primjerak novina išli su prvo na provjeru Udbi.”
“Nema nikakve razlike između tog jugoslavenskog komunističkog obrasca i nacističkog spaljivanja knjiga! To je definicija totalitarizma, bio nacizam, fašizam ili komunizam,” jasan je Dujmović.
U knjizi je progovorio o stanju novinarstva 1971. godine: “Sve što je podupiralo Hrvatsko proljeće, sve je zabranjeno i svi su smijenjeni! Zadnja linija jugoslavenskih janjičara poput Jelene Lovrić i Nine Pavića, koji su danas veliki ‘demokrati’ i izdavači, tada su prošli teške filtere i dobili komunističku licencu za bavljenje novinarstvom. Hrvatske novinare su prvo nakon rata pobili i protjerali, zabranili im rad, onda su ih 1972. procesuirali i osudili pa je posve jasno kakvi novinari danas vladaju medijskim prostorom u Hrvatskoj! Oni u svojim formativnim godina, od 40 do 45 godina, dočekuju stvaranje hrvatske države i primjenjuju svoje totalitarne poglede koje su naučili u komunizmu”, rekao je.
O stradanju novinara u Domovinskom ratu
Što se tiče stradanja hrvatskih novinara u Domovinskom ratu, rekao je da nažalost, nema previše literature o tome, ali i da ovo nije njegova zadnja knjiga na istu temu.
“Svi ti ljudi su stradali od crvene petokrake, ne metaforički nego stvarno, zato sam knjigu i završio s 1995. godinom! U prva četiri mjeseca Domovinskog rata ubijeno je 14 novinara. To je tri puta više nego u šest godina rata u Vijetnamu! 131 novinar u Domovinskom ratu je uhićen, maltretiran, pretučen, šikaniran, o tome nema knjiga ni filmova! ‘Veliki’ HAVC ni minute nije snimio o stradanju hrvatskih novinara u Domovinskom ratu, ali zato daje novac za velikosrpsku propagandu!”, rekao je Dujmović.
O cenzuri koju doživljava
“Jednom sam već napisao, a sada ponavljam: da je ovo ’45-a, oni bi nas strijeljali, da je ’71-a, oni bi nas hapsili, a sada nam samo daju otkaze! Civilizacija je ipak napravila svoje, ne mogu se mentalni komunisti baš šetati Zagrebom i odrubljivati glave, ali mogu nam davati otkaze. Sve što mi se dogodilo, dogodilo se nakon 3. siječnja 2000. godine. Nikakvu zabranu u deset godina prije toga nisam dobio, a pisao sam u nizu medija, potpuno otvoreno. Prvi put sam otkaz radnog odnosa dobio u Slobodnoj Dalmaciji 2001., tad smo svi pali kao Jovićevi kolumnisti. Otišao sam u Maticu iseljenika, a pisao sam i u Glasu Slavonije, gdje su mi jedino pružili priliku. Pritisak na ravnatelja Matice Borisa Marunu bio je ogroman. Triput je tražio da odustanem, jer je udar Mesića i Račana bio neizdrživ, tada sam radio i emisiju Opasne veze, da bi mi na kraju Maruna ipak dao otkaz. Pisao sam za Glas Slavonije i vodio emisiju 12 godina. Nastavio sam u Večernjem listu, gdje sam nakon teksta o grobnici u Gračanima dobio otkaz. Glavni urednik bio je Goran Ogurlić, sadašnji urednik Jutarnjeg lista. To je drugi otkaz, prvi sam dobio nakon oštrog teksta protiv Sanadera, radilo se o tome koga kandidirati za predsjednika države, ja sam argumentirano rekao da između Kosor i Hebranga samo iracionalan čovjek može odabrati Kosor! Tri godine kasnije sam se vratio u Večernji, moja kolumna bila je najčitanija u novini, nakon tog teksta o Gračanima i intervencije iz Ureda predsjednika Ive Josipovića odletio sam iz Večernjeg. Triput sam letio s lokalnih televizija, prilikom promjene svake vladajuće strukture, prva je bila da se mora micati Dujmovića!”, istaknuo je.
“Mene spašava sjajna čitanost, kao što me u emisijama spašava gledanost. Ali, odavno sam se prestao čuditi, ništa me više ne bi iznenadilo,” komentirao je kratko Dujmović.
O Bruni Esih
Dujmović je komentirao ovacije koje je Bruna Esih dobila na promociji njegove knjige.
“Zvijezda je rođena, tu više nema dvojbe! Ona nije došla s novim komunalnim planom ili regulacijom prometa za Zagreb, ona je došla s pričom o čestitosti. Zbog toga je dobila pljesak, to je pljesak istinskoj čestitosti, hrabrosti i domoljublju”, jasan je bio Dujmović.
Dujmović je dodao kako je riječ o nekompromitiranoj kandidatkinji i da se, za razliku od drugih kandidata, uz nju ne veže nijedna afera.
“Ona nije prevrtljiva, uistinu je vjerodostojna, nije promijenila 27 stranaka, kao neki drugi… Politika je emocija, tu ljude ne možete prevariti. Ljudi su Tuđmana voljeli jer je pogodio tu emociju, bilo je jasno da ljudi Mesića ne vole. Neki su ga cijenili, ali između njega i naroda nije bilo emocija, ista stvar se ponovila i sJosipovićem…”
Esih se na promociji knjige posebno pozdravila sa Katom Zadro, udovicom generala Blage Zadre. U emisiji je objavljena informacija da će Lyliane Fournier, majka HOS-ovca Jean-Michela Nicoliera, biti na njenoj listi za Gradsku skupštinu.
“To je poruka o povratku ljudima koji su stvarali ovu zemlju, a koji su mrcvareni i poniženi, pogotovo u zadnjih 15 godina. Esih je poručila tim ljudima da cijeni sve ono što su napravili za ovu zemlju. Ti ljudi to nisu doživjeli još od vremena Tuđmana. Koristiti riječ vjerodostojno uz Prgometa koji je promijenio tri stranke je deplasirano! To je uvreda zdravom mozgu! Esih je za razliku od njega, nesumnjivo predstavnica autentičnog, Tuđmanovog HDZ-a!”
O arhivima
Gdje je zapelo sa Zakonom o arhivima, zanimalo je voditelja emisije.
“Mislim da je Mostov prijedlog zakona politički sjajan. Stojim na tezi – da Mosta nema, trebalo bi ga izmisliti. Kada bi u suprotnom, ova tema uopće došla na dnevni red?! Teza je HDZ-a da pripremaju temeljiti zakon, a zapravo neki od njih odugovlače. I tu je Most stisnuo gas! Prijedlog zakona u tehničkom smislu nije napravljen savršeno, ima nekih manjkavosti formalne naravi… Tako se primjerice, sada traži suglasnost Ministarstva pravosuđa oko nekih odredaba… Znači, formalno morate odgoditi donošenje zakona, a stvarni razlog je posve neki drugi… Ako se zaista želite suočiti s prošlošću, ne možete u Povjerenstvo ne staviti Banca, Jurčevića, Čička, pa i Budišu, ljude koji su izravni svjedoci zlodjela jugoslavenskog komunističkog režima! Zašto ne i Esih ili Hasanbegovića?! A ako ne želite suočavanje s prošlošću, nego kompromis, onda uzimate Zakošeka koji s time nema veze ili Goldsteina…” rekao je Dujmović i za kraj zaključio:”Most je na potezu. Sada sve ovisi o energičnosti Mosta!”
