U ponedjeljak 25. su održana dva filmska događanja – jedno u Zagrebu, drugo u Splitu. U Zagrebu je premijerno prikazan debitantski dugometražni film 46-godišnjeg Predraga Ličine, “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”. Radi se o još jednom od bezbroj filmova koje je financirao HAVC koji se bavi odnosima Hrvata i Srba (pri čemu potonji najčešće budu ugroženi).
Na premijeri te trash-horror komedije s osnovnom temom hrvatskih zombija koji mogu preživjeti jedino od srpske krvi, za koju je HAVC izdvojio nešto preko tri milijuna kuna, se skupilo, prema nekim procjenama, oko 350 ljudi.
Među njima su bili Severina Kojić, koja ima manju ulogu u filmu i koja se uspjela “zakačiti” s reporterkom čije joj se pitanje nije svidjelo, zatim redateljeva životna družica Zinka Bardić, te brojne osobe “iz javnog i društvenog života” – pored glumaca Janka Popovića Volarića, Marije Škaričić, Gorana Navojeca, Roka Sikavice, Dražena Čučeka i Gorana Bogdana došli su i redatelji Igor Mirković te Dalibor Matanić sa suprugom Helenom Minić, pjevač Tomislav Vukelić Tomfa iz Kawasaki 3P-a, književnik Damir Karakaš, te bivši SDP-ov ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, kojeg Jutarnji list navodi kao prijatelja redatelja Ličine. I, naravno – tu su bile i kamere HRT-a koje su snimile donji prilog.
Velika medijska podrška
Film je inače dobio velik medijski prostor u svim medijima, iako recenzije nisu naročito dobre, Kakav će biti učinak te propagande na gledanost, vidjet ćemo nakon 28. veljače kad film uđe u redovnu kino distribuciju. Od zanimljivosti, navedimo samo da je u intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji redatelj Ličina na pitanje:
“U međuvremenu, što je iduće, da netko snimi “Posljednji Hrvat u Srbiji”?, odgovorio: “Vidiš to nije loša ideja, mada Srbi u Srbiji nemaju takav problem s Hrvatima koliko ga Hrvati imaju sa Srbima u Hrvatskoj.” Ovo ne treba posebno komentirati – treba samo pročitati bilo koje srbijanske novine kojima su glavna tema i problem već nekoliko godina “ustaše”.
Zašto HRT nije popratio premijeru filma vukovarskog veterana?
Istovremeno, bez glamura, bez Severine, i bez kamera HRT-a, ali pred očito brojnijom publikom, u Splitu u dvorani Hrvatske vojske na Poljudu održana je splitska premijera igrano-dokumentarni film “Glavu dole ruke na leđa!” vukovarskog veterana Stipe Majića Pipe. On je ujedno i autor, redatelj, scenarist i producent.
Ovdje se ne radi o fiktivnim hrvatskim zombijima zaraženim virusom na kojeg su Srbi otporni, nego o stvarnim događajima – o vukovarskim braniteljima koji su zarobljeni i završili u srpskim koncentracijskim logorima.
Drama vukovarskih ratnika
Film prikazuje dramatične trenutke zarobljavanja hrvatskih branitelja i civila u Vukovaru, te njihova odvođenja, maltretiranja i ubijanja u srpskim koncentracijskim logorima. Na kraju filma, koji je od publike izmamio i poneku suzu, cijela se dvorana digla na noge i nekoliko minuta burnim pljeskom zahvalili na projekciji filma.
Film su uz autora gledali i župan Splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, gradonačelnik grada Splita Andro Krstulović Opara, Mladan Šiško, predsjednik Udruge HVIDR-a Split, te Ivica Tolić, zastupnik u EU parlamentu. Bili su tu i brojni bivši i sadašnji vojnici, kao i članovi udruga proizašlih iz Domovinskog rata, a među njima i Majićev suborac Predrag Mišić. Iako je i on Srbin u Hrvatskoj, taj Srbin HAVC-u nije zanimljiv, premda bi se o njemu zacijelo dalo snimiti puno zanimljiviji film, “Poslala se poruka da možeš ubiti, zaklati, silovati, ali nećeš odgovarati”, komentirao je glavnu poruku filma Mišić.
Film je praktički snimljen bez proračuna: na pitanje o tome, Majić odgovara da je potpora za snimanje filma izostala iako je poslao brojne e-mailove, koji su, “ne zna zašto”, ostali bez odgovora.