Prof. dr. Slaven Letica je na Z1 Mesića nazvao “iskrenim suradnikom Udbe“, a Vladimira Šeksa “neiskrenim“, bivšeg predsjednika nazvao je i “savršenim kameleonom“, a da je provedena lustracija, kazao je, on ne bi mogao biti niti kandidat, a kamo li predsjednik…
“Neosporno je da su razgovori Stipe Mesića sa Srećkom Ožegovićem i s Koljom Družićem koje danas naziva ‘vucibatinama’ bili razgovori bona fide, oni su razgovarali o trećim ljudima, o prijateljima, hrvatskim disidentima koji nisu znali da su predmet tih razgovora. U tom smislu Mesić je investirao u činjenicu da će ga Franjo Vugrinec preporučiti da dobije putovnicu i to sve upućuje na zaključak da je bio iskreni suradnik Udbe,“ izjavio je u Bujici Letica.
“Otkriće i objava Bujice nestalog udbaškog dosjea Stipe Mesića naišla je na veliki odjek tek u dijelu javnosti. S druge strane, kada se svojedobno pisalo o Vladimiru Šeksu – za tzv. mainstream medije to je bila prvorazredna senzacija, no, sada kada je vidljivo da je Mesić vodio duge razgovore s djelatnicima bivše Službe koji su njegovu aktivnost okarakterizirali kao pozitivnu, većina vodećih medija u Hrvatskoj – šuti”, navedeno je u prilogu u sklopu emisije.
Sam Mesić ipak nije mogao izdržati, pa se oglasio u ‘Jutarnjem listu’. Između ostaloga je rekao: “Kad je došlo do toga da svatko može vidjeti svoj dosje, mene to, iskreno, nije interesiralo i nisam tražio uvid u dosje. Nije me zanimalo što je neka špijunska vucibatina mislila o meni…“Dr. Letica je reagirao upravo na tu Mesićevu izjavu: “Djelatnike Udbe danas naziva ‘vucibatinama’, a 80-ih je s njima tajno razgovarao čak i po tri dana!“
Sa Srećkom Ožegovićem, udbašem koji je bio i djelatnik KOS-a te član zloglasne skupine ‘Labrador’, u prosincu 1988. Mesić je razmjenjivao informacije o Srećku Bjeliću, Savki Dabčević – Kučar i braći Veselica. Prema informaciji iz Mesićeva dosjea broj 1665 koju je objavila Bujica, razgovor o “klasnim neprijateljima“ zaveden pod oznakom ‘Strogo povjerljivo’, vođen je izvan službenih prostorija Službe, u tajnosti…
“Ne može Mesić za Kolju Družića reći da je ‘vucibatina’, on je pametan obavještajac koji pripada šibensko znanstveno-intelektualnoj obitelji, jedan brat mu je redoviti član HAZU-a, a drugi brat profesor na Ekonomskom fakultetu. S njim je samo u jednoj prilici razgovarao tri dana,“ rekao je prof. Letica i dodatno pojasnio o kakvim je razgovorima bila riječ: “Informacije koje su udbaši bili obvezni napraviti bile su vrste sažetaka tih dugotrajnih razgovora. Mesić je u ovom konkretnom slučaju inzistirao da se ne razgovara u prostorijama službe, nego na drugoj lokaciji!“
Letica je dodao kako se ne može znati što je sve u ta tri dana Mesić rekao, ali da se zna o kome je pričao…
“Predmet razgovora bila su najmanje trojica ljudi – Vladimir Šeks, Marko Veselica i Franjo Tuđman!“
Mesićev dosje iz Udbe broj 144831 završio je u Maksimirskoj 63, u zagrebačkom sjedištu KOS-a Jugoslavenske narodne armije – otkrio je za Bujicu novinar Marko Marković. Godine 1991. prvi je puta misteriozno nestao da bi kasnije bio pronađen u Frankopanskoj ulici, zazidan sa još stotinjak dosjea u zidu jednog podruma. Ponovno je nestao dva i pol desetljeća kasnije, na putu iz MUP-a u Državni arhiv, rečeno je u emisiji. Bujica je nastavila objavljivati dijelove Mesićeva udbaškog dosjea, a dr. Letica je nastupio u 2. nastavku šokantne priče.
Letica je u emisiji iznio analizu odnosa Mesića i Šeksa prema Službi državne sigurnosti, a u slučaju Mesića i prema KOS-u JNA.
“Šeks je istodobno i žrtva i neiskreni suradnik Udbe! Nije mu bilo lako… Kad bi se o tome povela rasprava u Uredu Predsjednika, dr. Tuđmanu sam rekao da je moja pozicija na neki način privilegirana u odnosu na ostale koji su bili žrtve grubih progona tajnih policija i komunističkog pravosuđa. Imao sam putovnicu UN-a pa me nisu smjeli dirati. Mnogi od tih ljudi bili su egzistencijalno ugroženi, takva situacija bila je i sa Vladimirom Šeksom koji je protiv SDS-a pokrenuo i sudski postupak. Njihovi agenti htjeli su ga pretvoriti u vrstu suradnika provokatora, davali su mu naredbe da odlazi u opskurne krčme i tamo navodi na provokativne razgovore ljude za koje je Udba bila zainteresirana… On bi se najčešće opio i tako se nosio s tom situacijom. S druge strane, Mesić je bio trijezan, tu nema spora, on je bio iskreni suradnik,“ analizirao je dr. Slaven Letica.
Mesić je prema dijelovima dosjea objavljenim u emisiji, za Vladu Gotovca udbašima rekao da su mu “glavni cilj bili osobni interesi“, prijavio je Udbi Savku Dabčević – Kučar jer je “počela učiti kineski i počela prevoditi tekstove iz kineskih novina“, za Vladu Veselicu rekao je da “gradi vikendicu na moru“, a za Marka Veselicu da “pije kavu kod Krole u Radićevoj“…
“To je razdoblje kada je i samom SDS-u bilo jasno da dolazi do raspada sustava. Tražili su način kako pretrčati u pobjedničke šatore… Neki su pokušali napraviti rekonstrukciju službe. Franjo Vugrinec tom prilikom imao je tendenciju zaštititi ‘njihove ljude’, odnosno Manolića, Boljkovca i Perkovića,“ rekao je Letica.
“Povjesničari bi se u Hrvatskoj ozbiljno trebali pozabaviti poviješću Udbe, od OZNA-e i njezina nastanka do zadnjeg terminalnog stanja komunizma – jer zadnji Pravilnik o radu SDS-a objavljen je 27. srpnja 1990. godine, svega 20 dana prije balvan revolucije u Hrvatskoj,“ rekao je gost Bujice i pročitao dio dokumenta iz ‘Službenog lista SFRJ’ objavljenog u knjizi Romana Leljaka, koji je slovenski istraživač otkrio u beogradskom arhivu. “U pravilniku jasno piše da se informativni razgovor s agentima Udbe mogao odbiti, što ne ide u prilog Mesiću,“ konstatirao je dr. Letica.
Letica je kazao da je u periodu o kojem se razgovara, prema njegovim saznanjima, 820 ljudi bilo predmet obrade Udbe, iako su meta mogli biti – svi. Među navedenima je 660 ‘nacionalista’, 143 pripadnika vjerskih zajednica, 55 ‘dogmatskih birokrata’, 53 ‘anarholiberala’, osam ‘tehnokrata, dva ‘trula liberala’, 25 ‘podrivatelja ekonomske osnove društva’, četiri ‘iredentista’, 50 pripadnika građanske desnice i 23 ‘unutrašnja neprijatelja’ bez preciznog određenja! Dr. Slaven Letica nije htio pred kamerama otkriti kako se punim imenom zvao agent koji ga je pratio dok je radio za UN, ali zato je odao njegove inicijale – Š.T. ‘Spašen’ je jer je imao dvije putovnice – jugoslavensku i onu Ujedinjenih naroda pa ga nisu mogli ucjenjivati…
Postojale su četiri vrste suradnika, nastavio je gost Bujice: informatori, konzultanti – opservatori i obavještajci – doušnici ili drukeri! Dodao je i kako je vrbovanje za suradnike bilo jednostavno – tražila se bilo koja slaba točka poput potrebe za putovnicom, što se dogodilo i u slučaju Mesić kojemu je putovnicu dao zloglasni Franjo Vugrinec.
Bujanec je objavio i izvadak iz Mesićeva dosjea od 02. rujna 1988. godine kojim je dokumentiran njegov razgovor s Udbom u kojem je negativno govorio o Dobroslavu Paragi i Vladimiru Šeksu, hvalio uvjete u jugoslavenskim komunističkim kaznionicama, a osudio je i postupke Janeza Janše u Sloveniji te hvalio JNA. Iznio je vlastito iskustvo i mišljenje da za vrijeme izdržavanja kazne u KPD-u Stara Gradiška nije imao nikakvih problema. Potvrdio je da nije bio fizički maltretiran i zaključio je kako ne dijeli Paragino mišljenje o lošem položaju političkih zatvorenika u SFRJ te da on nastoji iz svega “osobno profitirati“. Osvrnuo se i na ljubljansko suđenje Janezu Janši i ostalima istaknuvši da “bilo kakvo forsiranje i homogenizacija nacionalnog u SFRJ može biti pogubno i dovesti do libanonizacije“. Mesićeva procjena je da se JNA uspjela održati kao “jugoslavenski integralni faktor“…
Voditelj je na sve sarkastično komentirao kako po Mesiću ispada da je u jugoslavenskim zatvorima tekao med i mlijeko!
“Njegovo ponašanje je građa za polidisciplinarno istraživanje! Mesić je užasno nekorektan prema ljudima koji su imali strašne tretmane u zatvorima. Marko Veselica u tamnici je bio 11 godina, od toga pet godina u samicama,“, kazao je gost Bujice i bivšem predsjedniku poručio: “Ogovaranje i denunciranje krajnje je pokvareno i moralno nakazno!“
U emisiji je spomenut i Marko Bezer, bivši šef osječke Udbe koji je 70-ih regrutirao Josipa Perkovića. Navodno je počinio samoubojstvo u Zagrebu ’93. godine, no u tu priču malo tko vjeruje.
“To je slučaj koji zahtijeva novo otvaranje istrage jer obitelj nikada nije povjerovala u tezu o samoubojstvu. Ima puno dodirnih slučajeva sa slučajem Stjepana Đurekovića, a Marko Bezer je bio uključen u operativnu obradu velikog dijela ljudi u Osijeku…“
Bujanec je u emisiji pokazao i desetak naslovnica ‘Slobodne Dalmacije’ iz 2000. godine, kada je Josip Jović objavio transkripte Mesićeva svjedočenja u Haagu. Naslovi su redom glasili: “Praljak vjerovao da ne može biti suživota s Muslimanima“, “Cijele postrojbe Hrvatske vojske odlazile su u Bosnu“, zatim “Hrvatsko vijeće obrane izvršilo je državni udar“, nadalje “Tuđman je govorio da će samo tri posto Srba ostati u Hrvatskoj“, pa još jedan “Mesić: Hrvatska je izvršila agresiju na BiH“ ili “Nije bilo odluke o etničkom čišćenju Muslimana, ali je ona – provedena”, još jedan “Po Tuđmanu je Bosna 1945. morala biti pripojena Hrvatskoj“ i zadnji “Naredbe brojnih akcija HVO-a stizale su iz stožera u Hrvatskoj“…
“Mesića su u Haagu oslovljavali sa ‘vaša ekselencijo’, jer je bio predsjednik Predsjedništva bivše Jugoslavije… Tretiran je kao krunski svjedok u Haagu, bio je ‘svjedok očevidac’, a presuda Praljku i ostalima potvrdila je njegove ključne teze. Naravno da on danas negira svoju ulogu i kaže da je tamo svjedočio što je mislio, no on je veliki majstor korištenja alternativnih činjenica. Nazvao sam ga ‘Zeligom’, po filmu Woodyja Allena, to je osoba koja je savršeni kameleon, prilagođava se onom društvu u kojem se nalazi! Kad je s crncima, onda je crnac, kada je sa Židovima, onda je Židov, kada je s fašistima, onda je fašist. Isto se odnosi na Mesića, kada je bio u Australiji bio je ‘ustaša’, u Haagu se prerušio u igrača tužiteljstva, a antifašistima je partizan, a kada bi se s vama našao ili nastupio u Bujici – prihvatio bi tvrdu pravašku liniju,“ rekao je Letica Bujancu i dodao:
“Čudno je da je dvaput superirorno biran za predsjednika države. Nije narod kriv, narod je vjerovao onome što pišu novine i objavljuju mediji. Bio sam mu protukandidat 2000. i 2005. godine, odmah sam osjetio snagu onih koji su željeli da on bude predsjednik – i financijsku i logističku i obavještajnu. Nema spora da su to snage koje su s njim vodile razgovore osamdesetih godina!“
Voditelja je zanimalo što bi se dogodilo da je lustracija u Hrvatskoj provedena nakon 1995. godine, a prije 2000. – bi li Mesić mogao postati predsjednikom?
“Da se je usvojio njemački model, Mesić vjerojatno ne bi mogao biti niti kandidat, a kamo li postati predsjednik! Po njemačkom sustavu članovima bivših obavještajnih službi i njihovim doušnicima zabranjeno je bavljenje politikom! Članovi akademske zajednice morali su ponovno završiti fakultete, a članovima Komunističke partije Istočne Njemačke zabranjeno je bilo bavljenje politikom na 10 godina, nakon čega su se vratili… A pogledajte kod nas samo pravosuđe, pogledajte koliko sudaca od Vrhovnog suda na niže ima veze sa Udbom,“ zaključio je Letica u Bujici.
