Nakon što je početkom ožujka gostovao u pročetničkoj emisiji “Ćirilica” srbijanske Happy.tv, zajedno s novinarom Denisom Kuljišem, Ante Nobilo, bivši državni odvjetnik SFRJ, je u predstavio svoju knjigu o obrani Perkovića i Mustača u Sarajevu. Knjiga obiluje pričama kojima se opravdava ubojstvo sjekirom hrvatskog disidenta Đurekovića zbog kojeg su Mustač i Perković u Njemačkoj osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora. Nobilo im je bio branitelj.
U “Ćirilici” je, na pitanje voditelja zašto nije obranio Perkovića, rekao kako je njemačka tajna služba BND to spriječila, odnosno kako je Đureković bio njihov agent pa su samo zato, eto, osudili Perkovića i Mustača. “Ja sam u tom postupku dokazao da Nijemci nemaju nikakve dokaze da je Perković organizirao to ubojstvo”, rekao je Nobilo, i rekao da je Njemačka odlučila da “osudi dvojicu ključnih obavještajaca u Hrvatskoj od kojih je Mustač bio zadnji šef savezne službe državne sigurnosti, a Perković republičke”. Odnosno, da ih je Njemačka nedužne osudila samo zato jer su pripadali jugoslavenskoj tajnoj policiji.
“Njemačka je srušila Jugoslaviju”
BND je, tvrdi Nobilo, preko ustaške emigracije rušio Jugoslaviju, što je, znajući kakvi su bili odnosi Helmuta Schmidta i Tita, i više od besmislice. Dakle, ne samo da Milošević i Srbija zapravo nemaju ništa s tim – Nobilo zapravo, kao hrvatski državljanin, potvrđuje velikosrbima njihovu tezu da su Jugoslaviju srušile neke mračne sile a ne srpski pokušaj stvaranja Velike Srbije na tlu propale SFRJ – nego je suđenje njemu politički proces. Nobilo to tumači time da je Perković “zablokirao dolazak njemačkih agenata u Hrvatsku”. Drugim riječima, Perković je bio, tvrdi Nobilo, heroj a ne zločinac, čovjek koji je čuvao Jugoslaviju, odnosno Hrvatsku, od imperijalista i okupatora iz zapadne Njemačke.
U emisiji se pohvalio i vlastitim zaslugama za borbu protiv ustaša: “Ja sam 1991. uhapsio šesnaest pripadnika Merčepove jedinice. Merčep je u zatvoru. Ja sam 1992. otišao u privatne advokate. Merčep je došao u županijski sud sa deset naoružanih vojnika, jedan njihov advokat je rekao da imaju oružje. Sudska straža se razbježala. Stao sam ispred njih, rekli su mi da oni nemaju ništa protiv mene. Ja sam razgrnuo sako i pokazao dva pištolja. Onda su se komešali, komešali i pustili me na miru”, kaže Nobilo, inače poznat po tome što ga je bivša supruga Jadranka optužila za obiteljsko nasilje i po šamaranju dječaka od 15 godina koji je prosvjedovao pa on sa svojim “Jaguarom” nije mogao proći cestom.
Talk show Ćirilica je najgledanija emisija tog tipa u Srbiji, a voditelj je Milomir Marić, veliki fan Aleksandra Vučića, kojega često ugošćuje u emisiji gdje onda drži višesatne monologe u uspjesima svoje vlade.
U Sarajevu s Mesićem i Pilselom
Knjigu je predstavio i u Sarajevu, gdje je ponovio iste teze – a na predstavljanju je govorio i Stipe Mesić. Knjiga “Obrana hrvatskog kontraobavještajca Josipa Perkovića na njemačkom sudu”, a promociju je moderirao Drago Pilsel, koji ovih dana inače skuplja dobrovoljne priloge kako bi dopremio svoju majku iz Južne Amerike u Hrvatsku, nakon što je pred koju godinu isto tako skupljao sredstva za “povratak svog oca”, kojem je navodno najveća želja bila umrijeti u Hrvatskoj (iako je rođen na Kosovu). Adolf Pilsel je međutim na kraju umro u Paragvaju, sam, vrativši se tamo nedugo pred smrt.
U osvrtu na sadržaj i temeljne poruke Nobilovog djela, Stjepan Mesić je rekao kako knjiga potvrđuje kako je Njemačka poslije Drugog svjetskog rata doživjela katarzu, te da zajedno s Francuskom s kojom je bila u tri velika rata (Francusko-Pruski, Prvi i Drugi svjetski rat) danas prednjače u demokratizaciji i europeizaciji Evrope. ”Ali ova knjiga pokazuje još nešto, da pravosuđe Njemačke nije doživjelo katarzu. Iz ovog teksta se može vidjeti koliko je u njihovom prakticiranju suđenja ostalo natruha jednog sustava koji je davno izgubio bitku”, kazao je.
Izručenja branitelja mogu, izručenja udbaša su “izdaja”
Mesić, istodobno, tvrdi kako knjiga svjedoči i o tome kako se Hrvatska, čiji dužnosnici često ističu hrvatsku suverenost, domoljublje i sustav o kojem se stoljećima sanjalo, u ovom slučaju nije proslavila, podsjećajući da nema nijednog zakona koji Hrvatsku obavezuje da vlastitog državljanina i dužnosnika (u ovom slučaju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača) izručuje drugoj zemlji. Ocijenio je kako se to jednostavno nije smjelo dogoditi te kako će to ostati trajna mrlja na državnom ustroju moderne Hrvatske.
Zanimljivo je pritom kako je Mesić bio veliki zagovornik izručenja hrvatskih branitelja u Haag, i kako mu je promaklo da je jedna Australija izručila svog državljanina, Dragana Vasiljkovića, samozvanog “kapetana Dragana” Hrvatskoj. Nobilo, Mesić i Pilsel su veliki nacionalisti kad treba zaštiti “naše ljude” Perkovića i Mustača, posve zanemarujući da je EU jedinstveni prostor što se tiče pravosuđa, jedna država, i da je Hrvatska na EU prenijela dio suvereniteta, pa kao i sve druge države te zajednice mora poštivati europski uhidbeni nalog: Perkoviću se, naime, sudilo u Njemačkoj jer je tamo, u Njemačkoj, ubio njemačkog državljanina, što pravnici Nobilo i Mesić jako dobro razumiju ali šute o tome. Naravno, zakon koji obvezuje Hrvatsku da prihvati EUN postoji i njime je jasno definirano koje točno zahtjeve i s kojim obrazloženjem smijemo odbiti.
Knjiga s namjerom
Očito, Nobilova knjiga ima sasvim određene propagandne ciljeve, reklo bi se “kontraobavještajne”, a to su stvoriti dojam da je Perković bio heroj a ne zločinac, da je radio za Hrvatsku, a ne da je u ime Beograda dao ubiti jednog hrvatskog disidenta koji je, kao bivši član uprave INE, i bivši partizan prvoborac, postao opasan po tadašnjeg komunističkog velmožu Miku Špiljka jer je imao saznanja iz prve ruke o tome kako se izvlačio novac iz INE i kako se, u vrijeme kad Jugoslavija nije imala deviza za regularnu nabavu nafte, uzimalo ogromne provizije pri nabavi švercane nafte. U tome je prednjačio Špiljkov sin Vanja, tada predsjednik uprave INE, a danas vlasnik naftne kompanije u Švicarskoj i vile na obali ženevskog jezera, i bivši suprug udarne Miloševićeve propagandistice Mile Štule.
Ova družina – Mesić, Nobilo i Pilsel, dakle, i dalje, iako UDBA formalno ne postoji desetljećima, ulaže vrlo velike napore da osuđene Perkovića i Mustača “opere” pred javnošću spinovima o špijunu BND-da Đurekoviću, reviktimizirajući tako žrtvu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa