Ugledna američka profesorica komunikacijskih vještina i politička analitičarka dr. sc. Nichola Gutgold proteklih je dana posjetila Zagreb gdje je gostovala kao predavačic, a govorila je i na promociji knjige Michelle Obame u organizaciji Planetopije. Autorica je cijelog niza knjiga koje se bave uspješnim ženama, a za potrebe svojih radova intervjuirala je neke od najmoćnijih žena svijeta, među njima i Kolindu Grabar-Kitarović.
Američka profesorica Nichola Gutgold rekla je kako je Kolinda Grabar-Kitarović vrlo važna jer je prva hrvatska predsjednica, ali i objavila neke nepoznate detalje iz predsjedničina života.
“Ne znam puno o političkim prilikama ovdje u Hrvatskoj, ali znam da vani, pogotovo u SAD-u, mnogi moji kolege, obitelj i prijatelji znaju tko je vaša predsjednica jer su vidjeli veliku količinu ponosa kad su ju gledali na nogometnim utakmicama. Tako da mislim da je ona vrlo dobra veleposlanica vaše zemlje”, rekla je Gutgold za dnevnik.hr.
U intervjuu za Večernji list otkrila je svoj dojam o aktualnoj hrvatskoj predsjednici i detalj iz privatnog života.
Kao što znate, Hrvatska ima predsjednicu, Kolindu Grabar-Kitarović. Poznajete li njezin rad?
Imala sam čast razgovarati s njom prije dvije godine kad sam došla predavati u Hrvatsku kao gostujuća profesorica na Sveučilištu u Zagrebu. Tada sam joj mogla postaviti pitanja o njezinim političkim počecima, kako vidi sebe kao prvu ženu predsjednicu te s kakvim se rodnim preprekama suočavala.
Ona je vrlo važna žena u povijesti jer je prva hrvatska predsjednica. Planiram, skupa s kolegicom profesoricom Dianom Carlin, objaviti knjigu o ženama vođama, u koju ćemo implementirati i poglavlje o njoj. Kad sam je intervjuirala, ispričala mi je fascinantnu priču o svom životu. Kad se rodila, njezin otac, koji je, kako je ispričala, bio tipičan hrvatski muškarac, nije bio sretan što se ona rodila kao djevojčica. Štoviše, nije htio ići ni u bolnicu vidjeti svoje dijete jer je jako, jako želio da mu se rodi dječak. Tek je nakon tri dana napokon otišao u bolnicu. Nekoliko mjeseci poslije bila je kod kuće samo s ocem. Ona je plakala i plakala. I konačno ju je podigao. Tad su se povezali. Kad je malo narasla, družila bi se s njim, a on ju je naučio kako pucati, loviti i ostale stvari koje dječaci rade. Naučila je lekciju da ne možeš uvjeriti ljude u nešto samo riječima, nego moraš riječi pretvoriti u djelo. Mislim da je to sjajna priča i sjajna lekcija za žene u politici. Da nije dovoljno samo reći da možeš, da je potrebno i pokazati da možeš.
