SAD i Kina ušle su u otvoreni rat za nadzor nad svjetskim javnim zdravstvom. To je kontekst u kojem valja promatrati najnoviji napad američkog predsjednika Donalda Trumpa na Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) i njezina glavnog direktora dr. Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa (u daljnjem tekstu dr. Tedros) optuženog za izrazito prokinesko postupanje tijekom pandemije COVID-a 19, piše Višnja Starešina za Slobodnu Dalmaciju, u kolumni koju djelomice prenosimo.
Pohvale kineskoj transparentnosti i efikasnosti u postupanju prema epidemiji COVID-a 19, koje je dr. Tedros 30. siječnja ove godine izgovorio na konferenciji za novinare u Ženevi, ostat će upamćene kao jedan od simboličnih trenutaka ove pandemije.
“Kina je potpuno posvećena transparentnosti, kako unutarnjoj, tako i vanjskoj, dogovorila je suradnju s drugim državama, a zalaganje kineskog državnog vodstva jednostavno je nevjerojatno”, zborio dr. Tedros poručujući: “I zato ću ponovno i uvijek ponovno hvaliti Kinu, jer njezini su postupci pomogli smanjiti širenje virusa na druge zemlje. I to je istina.”
U međuvremenu se “istina” dr. Tedrosa pokazala kao laž u svim svojim segmentima. Kina je barem mjesec dana tajila prve zaraze COVID-om 19 u Wuhanu, liječnici koji su počeli govoriti o opasnosti virusa više nisu među živima. Kina je odmah stavila Wuhan u potpunu karantenu, spriječivši unutarnje širenje zaraze u Kini. Ali, istodobno ga je ostavila otvorenim prema ostatku svijeta. Uz to, informacije koje posljednjih dana dolaze iz američke duboke države dovode u pitanje i samo podrijetlo COVID-19 zaraze: je li virus prirodni ili laboratorijski?
(…)
Zašto su dezinformacije dr. Tedrosa o COVID-u 19 značajnije od mora dezinformacija koje su u međuvremenu izrečene o tom virusu? Zato što je dr. Tedros izabran na čelno mjesto WHO-a kao kandidat Kine. Zato što je taj izbor dio kineske strategije širenja utjecaja u međunarodnim organizacijama i ovladavanja njima. I zato što se u vrijeme pandemije pokazao kao potpuni instrument kineske politike. I u toj ulozi pomogao je Kini da prikrije svoju odgovornost (ili krivnju) u širenju epidemije i da stekne početnu propagandnu prednost (uloga globalnog spasitelja) za sljedeću fazu natjecanja za globalni primat.
(…)
Trumpov napad na WHO i na dr. Tedrosa ima dva cilja. Prvo, neutralizirati kineski utjecaj na svjetske zdravstvene politike kroz WHO. I drugo i još važnije: obeshrabriti i onemogućiti kineski ulazak u digitalizaciju javnih uprava zapadnih i drugih savezničkih država. Ima tu, dakako, mnogo Trumpovih taktičkih ratničkih figura poput najave obustave financiranja WHO-a ili užarene ratničke retorike.
No u sjeni te konfliktne retorike, Trump je ovih dana dobio potporu najmoćnijih zapadnih zemalja za temeljito propitivanje kineskog i Tedrosova postupanja, na videokonferenciji čelnika skupine G7. Već u ponedjeljak će se ista tema naći pred širim krugom predstavnika najmoćnijih država svijeta, na videokonferenciji ministara zdravstva zemalja skupine G20, koji uključuje i Kinu i Rusiju.
Dok su lani različiti američki emisari obilazili svoje europske saveznike (uključujući i Hrvatsku) upozoravajući na dugoročne posljedice najavljenih ulazaka kineskih tvrtki u digitalizaciju državnih sustava, mnogi su odmahivali rukom, uključujući i njihove najvjernije saveznike (poput Velike Britanije). Kinezi su kao i obično – bili tako povoljni.
Pandemija COVID-a 19, koju je u prvoj fazi Kina iskoristila za promociju uloge lažnog spasitelja, osvijestila je što bi zapravo značilo pustiti Kinu u digitalizaciju državnih sustava, koja će s pandemijom dobiti snažno ubrzanje. Značilo bi to pustiti Komunističku partiju Kine da preuzme nadzor nad nervnim sustavom tih država, s ambicijom da nadzire nervni sustav svijeta. Istina, slična opasnost totalitarnog nadzora postoji i s američkim i drugim zapadnim kompanijama.
Ali postoji i ogromna razlika: američke, odnosno zapadne kompanije barem načelno su dužne poštovati temeljne ljudske slobode i sasvim realno imaju ugrađene instrumente za nadzor. Digitalizacija je nezaustavljiva, ali taj nadzor treba (o)jačati da bi se očuvao koncept slobode i ljudskih prava. Kina uopće ne poznaje koncept slobodnog pojedinca niti njegovih prava.
Zato je dvojba između nadzora američkog Velikog brata i kineskog Crvenog brata, za sve koji nastoje očuvati minimum osobnih sloboda – sasvim lažna dvojba.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa