Viktor Gotovac želi vratiti Tita jer je svjetonazorski i politički klon svog ujaka, osuđenog udbaša Zdravka Mustača, ali i unuk oznaša Andrije Mustača, koji je ‘45. sudjelovao u poslijeratnim likvidacijama hrvatskih zarobljenika u okolici Zagreba – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, Bože Vukušić, publicist i istraživač komunističkih zločina, povodom najava novog predsjednika zagrebačkog SDP-a, da mu je jedan od političkih prioriteta, povratak imena Trga maršala Tita u Zagreb: – To je apsolutno retrogradna politička poruka, koju nismo očekivali čak ni od Katarine Peović!
“Već neko vrijeme Gotovčev glavni savjetnik je Anto Nobilo, inače odvjetnik Josipa Perkovića i Zdravka Mustača,” otkriva Vukušić: “Moguće je da je njegov politički angažman povezan s Nobilovim inicijativama da za Mustača i Perkovića ishodi prijevremeno puštanje iz zatvora! Možda Gotovac procjenjuje da kao što su Možemo i SDP pobjedili u Zagrebu, kroz neko vrijeme mogu pobijediti i na državnoj razini. A onda bi on mogao igrati određenu ulogu u takvoj konstelaciji političkih snaga.”
Vukušić: Gotovcu je ujak mu je udbaš, a djed oznaš
Član komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava otkrio je u Bujici i tko je bio djed novog šefa zagrebačkog SDP-a: – Gotovčev djed po majci, Andrija Mustač, bio je u partizanima, a krajem Drugog svjetskog rata priključio se OZNA-i i KNOJ-u. Operirao je u zarobljeničkom logoru na Črnomercu, odakle su zarobljeni hrvatski vojnici i civili slani na područje Vrapča i Zaprešića, gdje su ubijani!
Bože Vukušić je ovog tjedna na stranici www.hrvkrizniput.com, počeo s javnim objavljivanjem dossiera Udbe, zapravo registra suradnika tajnih službi bišve komunističke Jugoslavije, što je plod njegovog dugogodišnjeg istraživačkog rada: – Na tome radimo već tri desetljeća i očekivao sam da će to napraviti država, na institucionalan način. Budući da se to nije dogodilo, zajedno sa suradnicima, zaključio sam da je krajnje vrijeme to realizirati kroz udrugu ‘Hrvatski križni put’. Prikupili smo nekoliko milijuna dokumenata i na temelju njihove obrade rekonstruirali cijelu suradničku mrežu jugoslavenskih tajnih službi. Započeli smo s iznošenjem podataka o suradnicima tajnih službi Službe državne bezbednosti Bosne i Hercegovine, a uskoro na red dolazi i dokumentacija o dužnosnicima SDB-a bivše socijalističke Hrvatske.
Bujica objavila udbaški dossier veleposlanika u Beogradu
Redakciji Bujice ustupljen je udbaški dossier aktualnog hrvatskog veleposlanika u Beogradu, Hidajeta Biščevića, koji se proteklih dana našao pod povećalom javnosti, zbog kontroverznih izjava o “građanskom ratu”, prosrpskih stajališta o Kosovu, ali i sukoba s Hrvatima u Subotici, zbog neprimjerene reakcije na srbijansko nasilno nametanje tzv. bunjevačkog jezika… Biščević se, prema navodima iz objavljenog dossiera, u Savez komunista Jugoslavije učlanio u travnju 1979. godine, a Udba ga je vrbovala kao novinara Vjesnika. Na vezi su ga držali Zdravko Mustač i Franjo Vugrinec i kodno ime bilo mu je ‘Luks’.
Vukušić: “Hidajeta Bišćevića Srbi ucjenjuju kompromitirajućim materijalima”
Bože Vukušić smatra da se “iza Biščevićeve servilnosti prema Vučiću skriva ucjena” i “kompromitirajući podaci iz beogradskih arhiva”: – Nakon što je Biščević zavrbovan od zagrebačkog centra Udbe, kako bi pratio strane novinare i diplomate, kontaktirala ga je i Kotraobavještajna služba, putovao je u Palestinu i Ameriku i dossier o njegovoj suradnji s Udbom i KOS-om nalazi se u Beogradu. Već samo njegovo imenovanje za veleposlanika u Beograd je vrlo problematično s nacionalno-sigurnosnog stajališta! Tako nešto je u svakoj ozbiljnoj državi nezamislivo; poslati ga na tako važnu poziciju u državu, čije tajne službe raspolažu kompromitirajućim materijalom o njemu!
Hidajet Biščević je kadar Mate Granića, a Granić je posebni savjetnik za vanjsku politiku premijera Plenkovića – napominje Vukušić, odgovarajući na pitanje tko tolerira potencijalno ucijenjenog diplomata u Beogradu: – Po meni je veći problem Mate Granić nego Hidajet Biščević! Odgovoran je onaj tko ga je tamo poslao, a nije on jedini. Takvih ‘hidajeta’ imamo na desetke u hrvatskoj diplomaciji…
Kakva je veza HDZ-ova ministra Butkovića i Vanje Špiljka?
Osim dossiera Udbe, Bujica je javno objavila i dossier KOS-a o naftnoj kompaniji INA-i, u kojem se, u kontekstu ubojstva hrvatskog političkog emigranta, Stjepana Đurekovića, citiraju riječi osuđenog udbaša Zdravka Mustača, a informacije službi JNA slao je sin komunističkog moćnika Mike Špiljka, danas vlasnik marine u Novom Vinodolskom – Vanja Špiljak.
“Niti suđenje, kao ni istraga u Njemačkoj, još uvijek nisu otkrili stopostotni razlog ili motiv Đurekovićeva ubojstva,” tvrdi Vukušić: “Sigurno je da ubojstvo ima veze s INA-om i da je Đureković likvidiran kako bi ga eliminirali kao neprijatelja Jugoslavije. Drugi je cilj bio zataškati kriminal koji je postojao u INA-i i u koji su bili upleteni sinovi trojice ‘narodnih heroja’ – Vanja Špiljak, sin Mike Špiljka, Vanja Ujvić, sin Mate Ujvića i Aleksandar Broz, sin Josipa Broza Tita. Ta se trojka bavila ozbiljnim kriminalom, preplaćivali su naručenu robu i uzimali ogromne provizije. Novac se u zrakoplovima iz Beograda prebacivao u Švicarsku i na druge lokacije.”
Na pitanje voditelja je li u marinu, koju je Vanja Špiljak sagradio u Novom Vinodolskom, uložen krvavi udbaški novac i kako komentira vezu udbaškog tajkuna s HDZ-ovim ministrom Olegom Butkovićem, Vukušić je odgovorio: – Pretpostavlja se da je uloženi novac opljačkan iz INA-e, ali i mnogih drugih poduzeća, u zadnjim godinama Jugoslavije. Pojedinci su novac prvo iznijeli u inozemstvo, a onda su, nakon devedesetih, njime kupovali firme i ulazili u razne druge investicije. Jedan američki institute, vrlo blizak FBI-u i CIA-i, procijenio je da je od 1982. do 1991. godine, na taj načinukradeno više od 180 milijardi dolara! To bi trebalo biti predmet interesa naše policije i Državnog odvjetništva.
Hoće li biti još izručenja Njemačkoj?
U Bujici su objavljeni i dokumenti njemačke policije, koji potvrđuju da je u tijeku još jedna istraga – zbog udbaškog ubojstva, našeg emigranta Nikole Miličevića, 1980. godine u Frankfurtu. Iz dokumenta se jasno vidi da se za ubojstvo sumnjiči Tomislav Mičić, koji je bio suradnik raznih službi – prije i nakon devedesetih: – Riječ je o dokumentu kojim njemačka policija predlaže Državnom odvjetništvu otvaranje istrage protiv Tomislava Mičića, zbog sumnje da je osobno ubio ili sudjelovao u ubojstvu Nikole Miličevića! Mičić je bio jedan od glavnih operativaca koji su sudjelovali u prikupljanju podataka za obranu Josipa Perkovića za vrijeme suđenja u Njemačkoj, a sada je i on angažirao Antu Nobila za odvjetnika! u ovom slučaju. Njemačke vlasti zatražile su da hrvatska policija od Mičića i još jednog osumnjičenika izuzme DNK uzorke, kako bi ih mogla usporediti s onima koje su pronašli na mjestu ubojstva.
“Vjerojatnost da će njemačke vlasti zatražiti izručenje Tomislava Mičića zaista postoji,” smatra Vukušić: “Mičić se uzda u Nobila, ali i predsjednika države Milanovića, a vjerojatno i u novog predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića, a u prijateljskim je odnosima i s nekim visokopozicioniranim dužnosnicima u Ministarstvu pravosuđa, pa se nada da ipak neće biti izručen Njemačkoj!”
Vukušić o zabrani Bleiburga
Na kraju emisije Bože Vukušić je prokomentirao i tzv. ekspertno izvješće, kojim se na više od stotinu stranica, od austrijske Savezne vlade traži zabrana Bleiburga. U izvješću se Zorana Milanovića, predsjednika RH, naziva ZLATKO Milanović, dok je predsjednik Sabora Gordan Jandroković, proglašen “revizionistom”: – To je izvješće apsolutno diletantsko! Temelji se na totalno izmišljenim stvarima i događanjima na Bleiburgu. Iako su elaboracije i činjenice diletantske, taj je uradak ipak opasan i štetan. Ne samo za komemoraciju i za Počasni bleiburški vod, već i za našu državu, zato što se komemoracija karakterizira kao “neofašistički skup”, a pokrovitelj tog skupa je Hrvatski državni sabor, u liturgijskom dijelu Hrvatska biskupska konferencija. Zabrinjavajuće je da nitko u našim državnim strukturama, kao ni crkvenim donedavno, nije shvatio opasnost i uvredljivost takvih konstatacija.
S Bleiburgom je slično kao i s registrom suradnika komunističkih službi – zaključio je Vukušić: – Ako se država nije htjela institucionalno baviti tim problemom, mi ćemo morati naći načina da kroz razne građanske inicijative i udruge to riješimo.
