Gabi Novak, jedna od najvećih hrvatskih glazbenih diva, ostavila je neizbrisiv trag na domaćoj kulturnoj sceni. No iza karijere ispunjene pjesmama koje su obilježile generacije, stoji i bolna, često prešućivana životna priča – priča o gubitku oca, Đure Novaka, kojeg su ubili partizani na Hvaru, pripadnici zloglasnog KNOJ-a (Korpusa narodne obrane Jugoslavije), bez suđenja i bez objašnjenja.
Nakon 1943., posebno 1944.–1945., partizani su na Hvaru i u cijeloj Dalmaciji provodili političke likvidacije nad Hrvatima koji nisu dijelili njihovu ideologiju. Pod izlikom osiguravanja oslobođenih teritorija, ubijani su nevini civili, svećenici, redovnice i ugledni otočani. Među žrtvama su supružnici Dužević, časna sestra Kornelija Horvat, župnik don Jakov Račić i mnogi drugi.
Ubojstva su bila brutalna, najčešće bez suđenja i stvarne krivnje. Ovi zločini dugo su bili prešućivani, ali danas sve više izlaze na vidjelo zahvaljujući svjedočanstvima i istraživanjima.
>Bratanić: Kako su 1944. godine oslobađani i Split i Dalmacija i Hajduk i Hrvatska
Što se dogodilo Đuri Novaku?
Đuro Novak, otac pjevačice Gabi Novak, bio je žrtva poslijeratnih političkih čistki koje su provodile komunističke vlasti u Jugoslaviji. Njegova smrt ostaje jedna od mračnih strana povijesti, a obitelj nikada nije dobila potpune odgovore o okolnostima njegove smrti. Pripadao je uglednoj hvarskoj obitelji. Njegov otac, Gabin djed, bio je liječnik, a obitelj je živjela u jednoj od najljepših vila na otoku. Unatoč imućnosti, rat je sve promijenio, a nestašica hrane i strah od progona postali su svakodnevnica.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Đuro je posjećivao obitelj na Hvaru, ali tijekom jednog od tih posjeta nestao je bez traga. Kasnije se saznalo da su ga pripadnici KNOJ-a (Korpus narodne obrane Jugoslavije) uhvatili i ubili bez suđenja. Pokopan je negdje na Visu, no točno mjesto nikada nije otkriveno, što je obitelj ostavilo bez mogućnosti dostojanstvenog oproštaja. Nema službene dokumentacije o razlozima njegova ubojstva.
Gabi Novak rijetko je javno govorila o očevoj smrti, ali ta je tragedija duboko obilježila njezin život. U jednom od rijetkih intervjua rekla je: “Nikada nisam znala gdje je pokopan. To je nešto što te prati cijeli život.”
KNOJ je bio represivni aparat komunističkog režima, zadužen za “čišćenje” teritorija od “neprijatelja”, što je u praksi značilo masovna uhićenja, streljanja i deportacije. Mnoge žrtve, poput Đure Novaka, nikada nisu imale priliku braniti se, jednostavno su nestale.
Partizani su likvidirali Hrvate (bez ikakve krivnje) na području cijele Dalmacije
Smrt Đure Novaka nije bila izolirani incident, nego dio šireg vala političkih likvidacija koje su nakon 1943. i osobito 1944.–1945. pogodile hrvatski narod, uključujući Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku. Pod izlikom ”osiguranja oslobođenih teritorija”, partizanske i komunističke strukture provodile su represiju nad svima koje su smatrale ”neprijateljima”, često samo zato što nisu dijelili njihovu ideologiju.
Na Hvaru su tako stradali brojni civili, svećenici, redovnice i ugledni otočani. Primjeri poput pogubljenja časne sestre Kornelije Horvat i župnika don Jakova Račića, ili mučkog ubojstva supružnika Dužević iz Dola, svjedoče o brutalnosti i ideološkoj bezdušnosti tih zločina. U mnogim slučajevima žrtve su bile ubijene bez ikakve krivnje. Njihova ”krivnja” bila je ljubav prema vjeri, domovini ili jednostavno odbijanje poslušnosti komunističkoj diktaturi.
Tragedija obitelji Gabi Novak dio je šire, mračne povijesti koja je desetljećima bila prešućivana. Danas, kroz svjedočanstva, povijesne zapise i radove istraživača, istina o tim događajima sve više izlazi na vidjelo, dajući glas nebrojenim hrvatskim žrtvama komunističkog terora.
>Miki Bratanić: Titovi jugoslavenski zločini – najteži oblik korupcije
Titovi zločini na Hvaru – svjedočanstvo o brutalnom teroru partizana
U listopadu 1943. godine, partizani su u mjestu Dol na Hvaru počinili monstruozni zločin nad supružnicima Antom i Vicom Dužević. Bračni par, žrtve ideološke represije, ubijen je na najbrutalniji način. Najprije su ih likvidirali udarcima krampa u glavu, a potom bacili u jamu na predjelu Kopanjica. Zbog zataškavanja su po tijelima bacili i nekoliko životinja. Svjedočanstva mještana, iako rijetka, otkrivaju vapaje ubijenih i neljudsku hladnoću njihovih egzekutora.
Osim njih, partizanske su vlasti na Hvaru likvidirale i mnoge druge civilne osobe koje nisu pristajale na njihov režim. Među njima su i ugledni otočani, poput Franje Kostura, Vicka Boškovića, Josipa Jurića, Nikole Tomičića i Marina Petrića. Njihove smrti samo su dio šireg niza ubijanja i progona koji su obilježili ratne i poslijeratne godine na Hvaru.
Časna sestra Kornelija Horvat i žrtve partizanskog terora – istina koja se dugo skrivala
Među stradalima partizanskog terora na Hvaru bila je i časna sestra Kornelija Horvat iz Koprivnice, koja je ubijena u siječnju 1944. godine. Kako piše portal Komunistički zločini, Kornelija je radila kao učiteljica u dječjem vrtiću u Jelsi, poučavajući djecu kršćanskoj vjeri i ljubavi prema domovini. Upravo joj je to postalo smrtnom presudom. Partizani su je noću odveli iz samostana, držali u zatočeništvu u Hvaru, a potom bez suđenja strijeljali na hvarskom groblju.
Unatoč brojnim dokazima i arhivskim podacima, ova stravična poglavlja hrvatske povijesti dugo su bila prešućivana. Danas se, zahvaljujući istraživačima i svjedocima, sjećanje na ove žrtve polako vraća u javni diskurs kao važan podsjetnik na cijenu koju je hrvatski narod platio u tim nemirnim vremenima.
>Titovi zločini – svjedočanstvo župnika o zločinima partizana na Hvaru
“Zločini i teror u Dalmaciji 1943.–1948.”
U znanstvenom radu “Zločini i teror u Dalmaciji 1943.–1948.”, autori Blanka Matković (diplomirana povjesničarka) i Ivan Pažanin (magistar prava) detaljno analiziraju razorne posljedice rata i poraća u Dalmaciji. Ističu višestruke izvore nasilja i sustavne represije. Tijekom talijanske okupacije (1941.–1943.) talijanske snage vršile su masovne zločine nad hrvatskim civilima, uključujući paljenja sela, deportacije i masovna ubojstva. Posebno u područjima Like, Korduna i Dalmacije.
Nakon talijanske kapitulacije 1943. godine, njemačka okupacija dovela je do eskalacije sukoba između ustaša, domobrana i partizana. To je rezultiralo novim valovima pokolja nad civilnim stanovništvom, poput onih u Podgori, Šibeniku i Drnišu.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, komunističke vlasti provele su brutalne obračune s navodnim “neprijateljima naroda”. To je uključivalo masovna strijeljanja, zatvaranja u logore (poput onog na Golom otoku) i progone ne samo pripadnika NDH, već i svih koji su smatrani politički nepouzdanim. Autori ističu da su brojke žrtava teško utvrdive zbog uništenih arhiva i politizacije povijesti. Ali naglašavaju da su zločini bili višestrani – počinjeni od strane talijanskih, njemačkih, ustaških i partizanskih snaga.
Konačno, rad upozorava na dugotrajno prikrivanje komunističkih zločina te potrebu za daljnjim istraživanjima i rehabilitacijom žrtava, koje su desetljećima bile marginalizirane u službenoj historiografiji.
>Bratanić: Pokret otpora prema osloboditeljima
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/Komunistički zločini/ Zločini i teror u Dalmaciji 1943. - 1948.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.