Svjetski dan mladih (SDM) je međunarodni događaj Katoličke crkve koji svake dvije do tri godine ujedinjuje stotine tisuća mladih iz čitavog svijeta. Sveti Ivan Pavao II ustanovio je SDM na Cvjetnicu 1984. godine. Na ove susrete su pozvani svi, a posebno mladi koji s radošću prate Papu u kojem prepoznaju proroka današnjeg vremena. Ove godine se SDM održavao u Poljskoj, točnije u Krakovu pod geslom: “Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe.“ (Mt 5,7).
Na putu prema Krakovu većina mladih putovala je autobusom danima posjećujući razna mjesta kroz države kroz koje prolaze. Tako je nekoliko grupa iz raznih dijelova Europe prošlo i kroz Zagreb. Dva autobusa mladih iz Italije i Švicarske bila su među njima. Oni su na svom hodočasničkom putu proveli dva dana u Zagrebu. Tijekom boravka domaćini su im bili župljani iz više župa Zagrebačke nadbiskupije koji se nalaze na Neokatekumenskom putu.
Mladima su organizirali smještaj i razgledavanje Zagreba kako bi upoznali našu kulturu i povijest. Posebno ih se dojmila priča o Kamenitim vratima, i naravno, naša katedrala. Nakon obilaska povijesnog središta na Zrinjevcu imali su jutarnju molitvu Časoslova, a poslije je nekoliko mladih svjedočilo vlastito iskustvo susreta s Bogom u vlastitom životu. Gledajući njih kako mole, pjevaju i animiraju prolaznike dijeleći pozivnice za SDM u Krakovu moglo se iskusiti živoga Boga.
To je jedan od načina svjedočenja naše vjere na koje nas i sam Papa poziva, a kako bi Crkva izašla iz sakristije, odnosno da prijeđe iz pastorala sakramenata, koji služi onima koji već imaju vjeru, na pastoral evangelizacije koji je otvoren prema svima onima koji još nisu susreli Boga u svom životu. Prolaznici su zastajkivali, gledali, a neki su prilazili i slušali jer živo iskustvo Isusa Krista u konkretnom životu zbilja pomaže drugima.
I meni osobno su hodočašća za dane mladih uvijek bila važna jer sam na tom putu tražio Boga i njegovu volju za svoj život. Posebno me ohrabrivalo papino prisustvo među nama i briga za mlade i obitelj. Ove godine nisam mogao ići sa suprugom zbog čega smo bili žalosni, ali na ovaj način, kao domaćini, imali smo jedno novo iskustvo hodočašća. Najbolje ću vam opisati kako smo se osjećali ta dva dana ako vam kažem da smo se i nas dvoje sa djecom željeli povesti s njima na put prema Krakovu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
