Site icon narod.hr

S Banovine iz osobnog iskustva: Iskustvo s pitkom vodom, zašto je problem?

Foto: narod.hr

Dragi čitatelji,

Tekst se nastavlja ispod oglasa

moje ime je Ivana Josipović i glavna sam urednica na portalu Narod.hr. U razornom potresu koji je pogodio Banovinu 29.12. u 12:19 teško je oštećen naš obiteljski dom u malom mjestu između Petrinje i Gline. S obzirom da su iza nas već dva i pol mjeseca u kojima se stvari pomiču gotovo nikako ili jako sporo, odlučila sam s vama podijeliti svoje iskustvo.

Nismo stradali, ali je stradao dom…

Nakon potresa statičari su naš dom, u koji smo uložili sve što smo imali, koji još nije bio dovršen onako kako smo željeli, ali je bio na dobrom putu prema tome, proglasili neupotrebljivim i dodijelili nam crvenu naljepnicu. Svi snovi koje smo dotad imali, dok smo gradili sjenicu, pecanu, sadili cvijeće i voće, srušili su se u vremenu dok je potres trajao. Osim kuće oštećeni su nam i navedeni objekti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tad smo od privatnog donatora dobili mobilnu kućicu u kojoj ja i suprug živimo od 3. siječnja.

Svjesna sam da moramo zahvaliti Bogu jer nismo stradali u potresu, svjesna sam da postoje ljudi koji su stradali više, koji su izgubili nekoga, kojima je još teže nego nama. Svjesna sam i da problemi s kojima se mi suočavamo nisu samo naši problemi, takvih problema ima vjerojatno i u drugim mjestima. Zbog svega toga je još važnije prenijeti vam s čime se suočavamo.

Problem pitke vode

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon potresa, osim problema s oštećenim kućama, neki stanovnici imaju problema s pitkom vodom. U našem slučaju voda iz zdenca, koju smo ranije koristili, je nakon potresa jako zamućena, puna blata i komadića koji se zaglavljuju u mrežici na slavini. S obzirom da je bez vode nemoguće živjeti nama je takva voda, uz pomoć donatora kućice, spojena na mobilnu kućicu, kako bi se mogli istuširati, oprati posuđe… No, od dana potresa pijemo flaširanu vodu koju su nam dobri ljudi donosili, ali i nje nam ponestaje.

Nakon saznanja da u ovim okolnostima imamo pravo na besplatan priključak na gradski vodovod, vodu koja je za piće, prije nekoliko tjedana javili smo se u Stožer civilne zaštite, kao i na brojeve telefona na stranicama grada, gdje su uzeli podatke i zapisali ih, uz napomenu da se priključak čeka zbog količine posla nakon potresa. Neko vrijeme bili smo strpljivi, zatim ponovno zvali i prijavljivali, ali kako vrijeme ide, pitke vode imamo sve manje, a nitko u sustavu ne reagira, prije nešto više od dva tjedna odlučili smo da je vrijeme za pokrenuti se, inače rješenje ne možemo očekivati tako skoro.

Igra s ljudima bez pitke vode

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Punih tjedan dana svakodnevno sam nakon ustajanja, oko 8 sati, do početka popodnevne smjene u 15 sati(koju sam radila taj tjedan), provodila na telefonu ili pišući e-mailove.

Krenula sam od 8. ožujka, prvo od Stožera civilne zaštite kojem sam poslala e-mail. Kako na njega nisam dobila odgovor, u idućem sam iste podatke poslala na Službu za građane u Vladi i na Ministarstvo branitelja jer za Stožer za saniranje posljedica potresa, kojem je ravnatelj Tomo Medved, nisam pronašla objavljene kontakte. Kako nisam dobila odgovor, s istim aktivnostima nastavila sam i 9. ožujka.

Dana 10. ožujka vatrogasni kamion stigao je pred kućicu prema nalogu nekoga, za koga mi vatrogasci nisu znali reći tko je, sa 7 kubika voda. Tu vodu sam odbila jer je nismo imali gdje ispustiti, a miješanjem takve vode sa vodom koja je zamućena – ne bi postigli ništa. Nakon toga sam poslala obavijest svima kojima sam se ranije obraćala da ta voda nije ostala kod mene i zašto. Isti dan zvali su me iz Crvenog križa(kojem sam se ranije obratila jer nisam mogla dobiti pitku vodu od njih – naše mjesto nije bilo na popisu) i ljubazno najavili kako će nam dovesti vodu i ostale potrepštine tijekom dana. Tek tada javili su se iz Vlade i poslali CK na žurno postupanje da nam se dostavi voda(prekasno, jer CK je već i sam odradio sve). Nakon izvještaja koji su dobili od CK povratno se javljaju iz Vlade, ali i iz Stožera civilne zaštite pozivajući se na CK. Odgovaram im na e-mail obavještavajući ih kako sam zahvalna CK na dostavi vode i ostalih potrepština, ali da tražim trajno rješenje u obliku priključka na gradski vodovod.

Tog dana, kao i ranijih dana okrenula sam nekoliko brojeva preko kojih sam došla do gospođe u gradu koja je Privredi uputila e-mail za hitno postupanje i priključivanje na gradski vodovod.  No, kako i dalje ništa nije bilo riješeno, dva dana kasnije, 12. ožujka nastavljam sa slanjem e- mailova, na koje nitko ne odgovara. Zovem Privredu gdje kažu da smo na popisu ali ne znaju kada će doći napraviti priključak. Gospođa u gradu me upućuje na vodstvo Privrede, gdje dobivam najavu da ćemo biti na listi prioriteta zbog naše situacije. Vikend je pred nama i tijekom njega nismo mogli više ništa učiniti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ponedjeljak je, novi tjedan. Zvoni mobitel, zovu za vodu, gospodin kaže došli bi vidjeti. Nema nas kod kuće pa će doći kasnije. Dolazimo kući, ponovno ga zovem jer još nije bio kod nas, tek tad mi kaže da je on samo vodoinstalater i da za to trebamo Privredu. Najavljuje nam kako će poslati e-mail Stožeru. Zovemo i Grad, gdje nas upućuju na slanje e-maila s opisom situacije.

Drugi dan nitko se ne javlja, pa odlučujemo provjeriti što se događa. Kažu nam u Privredi da u srijedu dolaze u naše mjesto, imaju 5 priključaka, prioritete određuje Mjesni odbor, idu 5 po 5 priključaka u svakom mjestu, misle da nismo na popisu. Obraćamo se samom vrhu Privrede, nakon čega nam se ponovno javljaju i kažu da ćemo biti šesti na redu kad dođu kod nas u mjesto, samo da predamo zahtjev(što je novost u odnosu na sve prethodne razgovore).

Konačno voda…

Došao je i taj dan, Privreda je stigla u naše malo mjesto, ali kako smo šesti na redu, još čekamo. Hoćemo li dočekati vodu? Vidjet ćemo kroz dan-dva, kažu u Privredi.

Punih 12 dana od početka intenzivnog slanja e-mailova i telefoniranja dobili smo priključak na gradski vodovod. Od šahte koju su postavili do kućice moramo se snaći sami.

Ovako izgleda borba malog čovjeka stradalog u potresu. Malog čovjeka srednjih godina, kojem je dostupan mobitel, internet, računalo. Kako je onda čovjeku koji je starije životne dobi i istima se ne služi?

U nastavku čitajte o brojnim drugim problemima s kojima se mali ljudi suočavaju na Banovini.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
Exit mobile version