“Prava je istina da o našim sudbinama odlučuje stranka koja ima 1% potpore (slovima: jedan posto). Što je na razini statističke pogreške. Baš sve za reforme i stabilnost”, tweetala je bivša premijerka Jadranka Kosor u travnju ove godine. Jasno, radilo se o HNS-u, stranci koju ponovo vodi Ivan Vrdoljak.
Sve afere HNS-ovog Ivana Vrdoljaka – optuženog za prijetnje hrvatskom članu NE Krško
Ponovo, jer je sredinom prošle godine, kad je dogovorio koaliciju s Plenkovićevim HDZ-om i zamijenio Most u novoj presloženoj vladi, dao ostavku na mjesto šefa HNS-a “velikodušno” se žrtvujući i prepuštajući vođenje stranke Predragu Štromaru, iako je od početka bilo jasno da je to igra tipa Putin – Medvedev, u kojoj je Štromar samo proxy koji će zamijeniti stvarnog lidera dok se on ne vrati na čelo. Što se desilo nakon ravno šest mjeseci.
Podsjetimo, Vrdoljak je dao ostavku na mjesto predsjednika HNS-a početkom svibnja prošle, nakon što je stranci predstavio razgovore s premijerom Plenkovićem o koaliciji s HDZ-om i ulasku u vladu, a skupština stranke to odbila. Vodstvo stranke potom je preuzeo Predrag Štromar, a samo dan nakon toga stranka donosi novu odluku o koaliciji te odlučuje ući u HDZ-ovu vladu. Kad se situacija smirila, Vrdoljak se u tišini vratio.
Borislav Ristić: Znanost pod rektorom Vrdoljakom
Trgovačka stranka
Taj povratak je SDP-ov Gordan Maras prokomentirao riječima: „On me uopće više ne zanima, kao što ne zanima ni hrvatske birače. Bit će samo naredne tri godine jedna slika trgovine, kalkulacije, klijentelizma koja će se provlačiti kroz hrvatsku politiku – nakon toga – uvjeren sam da će hrvatski birači reći zbogom i HNS-u i Vrdoljaku.“
No HNS ne ovisi o biračima, jer ih u stvarnosti nema, nego o mjestima na listi na koja ih postavlja koalicijski parner, koji god u tom trenutku bio. Tako da je njima praktički zajamčeno pet, šest, ili sedam mjesta u Saboru bez da za HNS kao stranku itko zapravo glasa: Oni nisu samostalno izašli na izbore preko dvadeset godina, a pritom su u tih 20 godina sudjelovali u većini vlada! I ne samo to, nego su neproporcionalno svojoj popularnosti kod birača sudjelovali i u svim ostalim granama vlasti!
Tom prilikom Božo Petrov je rekao o Vrdoljaku: “Njegovo štetno djelovanje mi pokušavamo riješiti već mjesecima, dajući zakonske prijedloge, pa evo, za poklon ćemo mu dostaviti Zakon o toplinarstvu, gdje, na primjer, pokušavamo riješiti problem razdjelnika koji je on ostavio ili problem obnovljivih izvora energije gdje smo predložili zakon o mikrosolarima da to bude stvarno na korist svim građanima, a ne onako kako je to gospodin Vrdoljak-spasitelj govorio.”
Spomenimo, onako usput, da kao ni ostali poslovi u koje je upleten HNS ni afera s razdjelnicima – koje su građani skupo platili da bi većinom plaćali više za grijanje – nije prošla bez sumnji u korupciju i puta u Dansku HNS-ovih dužnosnika o trošku proizvođača razdjelnika. A usto, Vrdoljak je trenutno pod optužnicom da je prijetio hrvatskom članu uprave NE Krško tražeći od njega da podnese ostavku kako bi on postavio “svog” čovjeka.
Moralna vertikala iz HNS-a
A sad kad se vratio, Vrdoljak je jedan je od najglasnijih kritičara inicijative “Narod odlučuje”: On je na HRT-u rekao kako su inicijatori referenduma željeli “uplašiti” građane Hrvatske s prevelikim pravima nacionalnih manjina i Srba – što je, po njemu, “najniže i najužasnije u europskoj Hrvatskoj, emociju koju možeš isprovocirati.”
HNS-ov Vrdoljak tvrdi: ‘Nikada nisam prijetio, posebno ne obitelji’
K tome se upitao, “pa zašto smanjujemo na 120, pa ajmo smanjiti na 20. Biti ću ja veći populist pa ću reći idemo skupit potpise da uzmemo prava dijaspori. Ja sam uvjeren da će se naći 500 000 građana Hrvatske koji ne žele imati zastupnike koji ne plaćaju porez u Hrvatskoj”, rekao je i ustvrdio kako promjene ustava nisu stvar odlučivanja naroda, nego “stručnjaka”; što je paradigma pod kojom je HNS kao tehnomenadžerska struja partije preuzeo upravljanje velikim državnim i pseudoprivatiziranim sistemima nakon 1990: “mi smo stručnjaci”.
Razlog zašto oduzeti pravo glasa dijaspri je jednostavan, Ustav svim građanima jamči pravo glasa, jednako i neotuđivo, i to naravno važi i za građane RH koji ne žive u Hrvatskoj, a usto vezati pravo glasa za plaćanje poreza bi bilo protivno svim međunarodnim dokumentima i konvencijama o ljudskim pravima, dok s druge strane ne postoji obaveza (niti praksa) da se nacionalnim manjinama daje povlašteno pravo glasa i da im se jamči određen broj mjesta u parlamentu. I sadašnja praksa je zapravo ustavno vrlo sporna, jer biračko pravo građana koji ne žive u Hrvatskoj vrijedi manje od onih koji žive unutar granica, što je očito kršenje načela ravnopravnosti.
Bulj prozvao HNS-ovog Vrdoljaka za nanošenje ogromne štete Hrvatskoj
No pravi razlog zašto je Vrdoljak protiv promjene izbornog zakonodavstva je posve drugi. Naoko, njemu preferencijsko glasanje odgovara: on sam nikad u svojoj 4. izbornoj jedinici – bar na izborima 2015. i 2016. – nije imao problema s preferencijskim glasovima, 2016. je na listi Narodne koalicije dobio najveći broj preferencijskih glasova(17,92 posto) a i godinu dana ranije je nakupio preko 8.000 glasova i zahvaljujući njima skočio s 2. na 1. mjesto liste, a i Anka Mrak Taritaš i Predrag Štromar su 2015. ušli u Sabor zahvaljujući preferencijskim glasovima birača.
Prednosti koalicijskih lista
No u stvarnosti, oni nikad ne bi ušli u Sabor da se nisu prikrpali na koalicijsku listu, i dobili čak pet mandata iako stranku po istraživanjima podupire tek oko 1% birača, što je na razini statističke greške. Kako stranka s tako malom i nikakvom potporom u javnosti uopće uspijeva imati tako nesrazmjeran utjecaj na politička zbivanja u Hrvatskoj, kako strančica koja ima više članova nego birača i koja, uz 1 posto glasova birača i oko 3 posto saborskih zastupnika uspijeva godinama i desetljećima biti neizbježan dio svake vladajuće koalicije, te isposlovati za sebe ministarska mjesta u najvažnijim resorima (poput energetike i graditeljstva), tj. onima gdje je tradicionalno najviše mogućnosti za korupciju, i k tome dati nesrazmjerno velik broj direktora “javnih”, praktički još uvijek socijalističkih poduzeća, i ostalih dužnosnika?
Ovo Vrdoljak vidi kao dokaz da će Blažeković biti ‘izvrstan generalni konzul’!
Da stvar bude gora, ta tipična klijentelistička stranka je upletena u bezbroj afera, vjerojatno više njih nego dvije velike stranke zajedno – od Srećka Ferenčaka koji je zemljište namijenjeno djeci s invaliditetom prodao Konzumu, preko dubrovačkog gradonačelnika Andre Vlahušića koji to više nije samo zahvaljujući tome što zakon ne dozvoljava pravomoćno osuđenima za korupciju da se ponovo kandidiraju, do nedavnih afera Andree Zlatar Violić koja je peglala službenu karticu u privatne svrhe (a njen nasljednik u ministarskoj fotelji, također HNS-ovac Berislav Šipuš, također), beskrajan je niz HNS-ovaca optuženih ili osuđenih za teška kaznena djela, uglavnom za korupciju, a usto su se proslavili imenovanjima pomoćnih pekara na mjesta direktora velikih državnih tvrtki i ljudi sa srednjom školom na visoka mjesta u diplomaciji. Na glasu su kao stranka za uhljebljivanje.
Dakle, što bi se promijenilo za HNS? Oni znaju da bi na izborima neslavno propali kad bi samostalno na njih izašli. Problem je što unatoč tome što je za ulazak u Sabor potrebno 5% glasova, to se odnosi samo na jednu izbornu jedinicu, što pogoduje regionalnim strankama poput IDS-a, HDSSB-a ili, u konačnici, HNS-a koji potporu uglavnom ima na sjeverozapadu Hrvatske, u Međimurju i Varaždinu, dok na jugu, recimo, gotovo uopće nema birača.
Nema više jamstva za određen broj zastupnika
Ako bi HDZ ili SDP ubuduće koalirali s HNS-om prije izbora oni po predloženom izbornom sustavu neće više moći jamčiti svom „partneru“ da će njegov kanidat ući u Sabor zahvaljujući visokom mjestu na listi, a što je Vrdoljak uvijek SDP-u postavljao kao uvjet i čak tražio sedam sigurnih mjesta, jer ulazak u Sabor određuje broj preferencijskih glasova. Tako bi Plenković mogao na svoju listu staviti na prvo mjesto kandidata HNS-a – ali ako taj kandidat ne dobije najveći broj glasova birača (preferencijskih glasova) – on neće ući u Sabor. A kakve bi izglede na listi HDZ-ove koalicije imao Vrdoljak, ili bilo koji HNS-ovac? Nikakve!
S te strane, promjena sustava bi spriječila ako ne sve predizborne, a ono bar neprincipijelne, neprirodne i prevarantske koalicije poput one HNS-a i HDZ-a, koje nisu do li prevara birača.
Naravno, HNS bi se mogao prikrpati i SDP-u, vratiti se, teoretski, “kući” – ali to bi značilo ostanak u oporbi, što Vrdoljaku ne odgovara, jer HNS uvelike ovisi o svom klijentelističkom statusu, a taj status ovisi o tome je li dio vladajuće koalicije.
Svi Vrdoljakovi biseri – što je sve govorio u posljednjih pola godine?
Što znači da bi u konačnici HNS lako mogao spasti s pet zastupnika na – dva, najviše tri. Ako i toliko, jer to je procjena koja se temelji na rezultatima iz 2016: odonda je došlo do raskola u stranci, a usto su brojni tradicionalni birači HNS-a ostali razočarani njihovim ideološkim zaokretom prema HDZ-u, makar i ovom sanitiziranom. Jer, za birače ljevice u Hrvatskoj svaki HDZ je zao i loš, čak i ovakav koji je u brojnim aspektima lijevo od Milanovićevog SDP-a.
Tekst se nastavlja ispod oglasa