Uzrok prometnih nesreća sa smrtnim ishodom najčešće su brzina, konzumiranje alkohola, nevezivanje pojasa i korištenje mobitela. No kod vozača kamiona i autobusa koji voze na dugim relacijama upravo su umor i pospanost česti okidači za tragediju.
Dugogodišnji šef prometne policije, sada predstojnik Zavoda za cestovni promet Rajko Horvat za RTL Danas govorio je o stanju sigurnosti na cestama.
Čuli smo da je uhićeni vozač autobusa rekao da je na trenutak zaspao – iako su se vozači navodno zamijenili u Zagrebu. Tko uopće kontrolira vozače i kako i mogu li se spriječiti ovakve tragedije?
Nadzor nad radom mobilnih radnika obavlja se u okviru Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o cestama, a to rade inspekcija cestovnog prometa i djelatnici MUP-a.
Za svaku tragediju koja je strašna na ovakav način pitamo se može li se spriječiti – jednim djelom da, a jedinim i ne. Sustavim praćenjem rada ove kategorije profesionalnih vozača ili mobilnih radnika naravno da možemo djelomično utjecati da se ove tragedije ne događaju. Cestovni promet je kompleksan a njegov nadzor je još kompleksniji, još nemamo sustav nadzora ovakvih mobilnih radnika, sustav sigurnosti cestovnog prometa i zato se ovakve nesreće i događaju.
Na tom dijelu autoceste godinama zbrajamo poginule u najtežim nesrećama. Zašto baš tamo? Zar se stvarno ne može ništa učiniti za veću sigurnost tog dijela autoceste?
Kada bi analizirali cjelokupnu cestovnu mrežu mogli bismo naći par takvih točaka. Ovakva tragedija dogodila se na nažalost na tom djelu ceste na kojoj je već stradalo veći broj sudionika prometa, ali cjelokupna cestovna mreža u RH mora se promatrati s osnove opasnih mjesta. Iako autoceste su jedne od najsigurnijih prometnih objekata nažalost nemamo sustav nadzora od strane MUP-a, sustav nadzora i od ministarstva prometa pa čak i HAC bi trebali odraditi da se prateći uslužni objekti opreme sa svim onim što treba ovakvoj vrsti prometa.
Mi smo tranzitna država i možemo očekivati da ovakve nesreće će se događati sve češće s popuštanjem mjera i sve većim brojem sudionika u prometu.
Pojasevi u autobusima su obavezni još od 2009. ali malo tko se veže, a neki autobusi i dalje ih nemaju. Može li pojas doslovno sačuvati glavu u autobusnim nesrećama, pa i u ovoj današnjoj?
Mislim da je već profanirano da napominjemo koliko je pojas koristan i može spasiti ozljeđivanje, a koliko bi u ovom slučaju bilo manje smrtno stradalih teško je reći, ali zasigurno da pojas treba koristiti svaki put i na svakoj udaljenosti znači pojas uvijek i u svako vrijeme.