U državi u kojoj više od polovine građana nema povjerenja u pravosuđe i čitav državni aparat koji se njega tiče i u situacijama kad vlada uvriježeno mišljenje da su uhićenja i podizanja optužnica doduše utemeljena, ali ipak politički motivirana i, još važnije, tempirana, nikoga nije previše iznenadilo provođenje istrage kojom je obuhvaćen i Zdravko Mamić.
Kad se uzme u obzir i opće nepovjerenje koje vlada u hrvatskom društvu, pogotovo ono u poduzetnike, za koje 34% građana misle da su svi ili uglavnom svi lopovi (točno ta riječ), građane drži u uvjerenju da, tko god da bude uhićen ili mu pretresu kuću, valjda je za to zaslužan, a država ima potpuno pravo da mu provjeri “krvnu sliku”.
Uz argument da se radi o istragama protiv političkih neistomišljenika- danas svakako treba uzeti i obzir činjenicu da je glavni državni revizor potvrdio kako Vlada Zorana Milanovića nije imala pravo prodati Croatia osiguranje, državnu tvrtku za koju brojni ekonomski stručnjaci tvrde da je Adris grupi prodana za 3,5 MILIJARDE kuna manje nego što vrijedi.
U Hrvatskoj je stalno izborna kampanja
Argument o tempiranju uhićenja u predizborno vrijeme uvijek se može ublažiti činjenicom kako su u Hrvatskoj svako malo neki izbori pa se svaki pretres, uhićenje ili podizanje optužnice uglavnom događa u predizbornom vremenu. A s obzirom da vladajuća koalicija, protivno demokratskim uzusima i temeljnoj političkoj kulturi još uvijek taji datum izbora, onda se stvarno može činiti kako se i pretres Mamićeve kuće ustvari događa u predizborno vrijeme. Jer – u Hrvatskoj vječna samo predizborna kampanja jest.
No, površno upućen promatrač sa strane vidi kako je jutrošnji pretres kuća braće Mamić ponešto neuobičajen, jer njih nema kod kuće. Ili kako je stariji brat Zdravko rekao: mogli ste pričekati ponedjeljak. Pogotovo ako je u pitanju sumnja na utaju poreza – neće porezne bilance nikamo pobjeći preko vikenda, a Mamić, ako i pobjegne, tu je europski uhidbeni nalog. Njega je teško izbjeći i to simpatizeri i članovi stranke koja ujedno nije i simpatizer Zdravka Mamića i HNS-a, jako dobro znaju, kad su bili pokušali zaštititi Perkovića i Mustača.
Zašto Zdravko Mamić?
Za Zdravka Mamića vrijedi definicija P. Sloterdijka o tome tko je cinik: cinik je onaj koji zna što radi, zna zašto to radi i – baš zato to radi. Tako se i ponaša u javnosti, a sve ono što mu se pokušava prikrpiti, nikad nije bilo dokazano. Njegovo neprijateljstvo s navijačkom (navijačkim) skupinama više je motivirano emocijama, nego činjeničnim stanjem.
No Mamić je kao neokrunjeni vladar hrvatskog nogometa (u moralne implikacije toga sada ne ulazimo) zapeo za oko bivšem ministru Jovanoviću koji je u svoju fotelju sjeo uz najave da će isušiti nogometnu močvaru, a iz nje otišao s podebljim registratorom poništenih odluka Ustavnog suda i oslobađajućom presudom za govor mržnje koji mu je navodno uputio Mamić preko radija kad je rekao da sve što čini, čini zato jer je Srbin. Mamić je tada, zbog verbalnog delikta, proveo noć u pritvoru, a to je bilo, podsjetimo se, uoči nogometne utakmice Hrvatska – Srbija, kada se pokušavalo izazvati bilo kakav incident s hrvatske strane koji bi Hrvatsku udaljio s nogometnih terena. Utakmica je odrađena besprijekorno, Mamić je kasnije oslobođen, a u nogometu se dogodio Šimunić, kazne zbog ZDS i sada poljudska svastika, kojoj još uvijek nema krivca.
U svemu tome, Mamić pliva, nekad cinično, a najčešće s plusom u maksimirskoj i svojoj blagajni i, kako sam kaže, zadnjom lipom plaćenog poreza. Je li to istina, ovih će se dana konačno i utvrditi, a tek nakon pravomoćne presude, ako smo zrelo društvo, moći ćemo uprijeti prstom u Zdravka Mamića. I, ako je kriv, bit će razmjerno tome i kažnjen.
Zašto baš sada?
Nekoliko je razloga. Za početak, to je medijska uravnilovka. Kad “institucije koje rade svoj posao” istražuju ili dignu optužnicu protiv nekog iz SDP-a, uskoro slijedi “akcija” protiv nekog člana ili nekog bliskog HDZ-u. Kad se dogodi Nada Čavlović Smiljanec i sva ekipa oko osječkog “gradonačelnika” Biloša, zašto ne malo zaprašiti i oko Mamića. On je ipak Kolindin i HDZ-ov donator. Josipovićevi donatori, poput Andree Zlatar Violić, nisu istraživani, premda je bilo teško utvrditi odakle toliki novac ljudima koji su u kreditima. Legitimno je postaviti pitanje bi li Mamić godinama bio ovako tretiran da je Josipovićev donator ili simpatizer SDP-a. U predizbornim kampanjama redovito se dižu optužnice protiv jednog dijela ljudi. Bandić je uhićen u listopadu pred predsjedničke izbore, Marina Lovrić Merzel na 1. travnja prošle godine.
Poljudska svastika
Drugi mogući razlog je poljudska svastika koja je bila okidač za konačan obračun s HNS-om za koji sada država ima podršku i europskih nogometnih institucija. Ostavlja se dojam kako je HNS kriv za huligansko ponašanje pojedinaca kojima se, eto, toleriraju tučnjave, napadi na hrvatskog izbornika, divljanja i razbijanja jer su, jadni, ojađeni, kriminalom u HNS-u. Ova kriptomarksistička floskula da su uspješni krivi jer su uspješni, a narod se mora obračunati s bogatim kulacima možda bi mogla proći u neka prošla vremena. Danas teško. Frustrirana mladež koja ima novca i podrške hodati Europom, praviti nerede i rušiti ugled države, sigurno ne pripada osiromašenom prolaterijatu, a medijski se želi prikazati upravo to: navijači i nogometni zaljubljenici su lišeni nogometa, Mamić i ekipa su im sve oteli i oni su postali sportski proleteri (proles – bez ičega, osim vlastitog tijela), pa im se tolerira takvo ponašanje.
Ta ista frustrirana mladež sigurno nije autor projekta svastike, nego to više podsjeća na dobro osmišljene operacije s KOS-ovskim i udbaškim potpisom, tipa Opera i Labrador.
Neovisno što mislili o Mamiću, on je postao paradigma uništenja hrvatskog nogometa, iako ga malo tko u svijetu vidi kao neuspješnog. Je li Mamić korumpiran ili koruptivan, o tome neka odluče nadležna tijela. Je li hrvatski nogomet toliko neuspješan? Sumnjamo. Ima li u njemu kriminala? Vjerojatno ima, ali ništa manje nego u drugim područjima javnoga života gdje se vrti novac. Ako si je Jovanović za životnu misiju uzeo isušiti nogometnu močvaru, što je s rukometom, košarkom itd. U konačnici, neka prvo pogleda u političko ogledalo svoje stranke.
U HNS-u ima love – ‘ajmo ga preuzeti
Treći mogući uzrok tempirane istrage protiv Mamića je preuzimanje nadzora nad HNS-om i micanje strukture koja je bliska HDZ-u. HNS je javno podržao kandidaturu Kolinde Grabar – Kitarović (sveta misa i druženje u Antunovcu pored Osijeka), a ministar Ostojić je, u konačnici, upozorio da su većina članova izvršnog odbora HNS-a članovi HDZ-a. Razlog, pak, preuzimanja nadzora nad HNS-om nije ni višak ni manjak domoljublja, niti želja za nekakvom uspostavom apsolutne pravde i raščišćavanje nogometne močvare. Razlog preuzimanja HNS-a je lova i samo lova. Krovna institucija hrvatskog nogometa je novčano dobro potkovana, u nju novac dolazi izvana i preuzeti nadzor nad tim novcem je isto kao staviti članove svoje stranke u nadzorni odbor neke državne firme, primjerice HEP-a ili Hrvatskih šuma.
Gotov novac, izvana dobiven novac, novac za koji se nije prolilo kapi znoja i za koji se nitko nije “vruć hladne vode napio”, to je uvijek bio fetiš komunista i njihovih mentalnih nasljednika.
A što je s Croatia osiguranjem?
A posljednji, četvrti i možda najvažniji uzrok tempiranja ovih događanja je medijska buka zbog Croatia osiguranja. Državna revizija je utvrdila nepravilnosti, Dragovan i Linić danas u Saboru pozivaju na red i očitovanje glavnog državnog revizora, a javnost je polako počela biti svjesna da se radi o privatizaciji koja je olakšala državni proračun za veliku sumu novca. Tu je i afera oko osječkog OLT-a, tu je i Marina Lovrić Merzel i sve ono što bi vladajućoj koaliciji moglo naštetiti u predizbornoj kampanji. Ne zaboravimo da je i stečaj Imunološkog zavoda postao vruć krumpir u rukama Vlade, za koju je također javnost postala senzibilizirana.
Uglavnom – neka institucije rade svoj posao.
PS: HDZ se oglasio priopćenjem kako se ovo radi zato da se naškodi ugledu njihove stranke. Ne bi bilo loše da na svom ugledu rade na drugačiji način, pa da im nitko ne može naškoditi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa