U Vukovaru se u nedjelju, oko 4 sata ujutro, na Valentinovo dogodio ispad mržnje i nasilja, koji je u međuvremenu od DORH-a, okvalificiran kao pokušaj teškog ubojstva. Tri Srbina su naime, metalnim palicama pretukli 20 godišnjeg Hrvata, a potom je 29 godišnji Srbin iz Vukovara mladiću na sljepoočnicu prislonio pištolj i ubacio metak u cijev.
Nedugo nakon toga, ista ta trojica su se zaustavila kraj skupine mladih Hrvata te je jedan od te trojice iz vatrenog oružja pucao prema njima.
Državno odvjetništvo navodi da je razlog napada, sukob navijačkih skupina, a jednomjesečni istražni zatvor određen je 29-godišnjem Srbinu iz Vukovara. DORH je zbog napada zatražio istražni zatvor i za osumnjičenog 22-godišnjaka, no on je odlukom suca istrage pušten da se brani sa slobode, uz izrečene mjere opreza.
Vijest o ovome se tek nakon pet dana jedva probila u rijetke medije u Hrvatskoj. Inače otac pretučenog mladića je hrvatski branitelj i ratni vojni invalid.
Oko samog događaja ima dosta nelogičnosti.
Ako je to bio sukob navijačkih skupina, kako to da su pripadnici srpske navijačke skupine bili naoružani palicama i vatrenim oružjem, dok je napadnuti mladić bio potpuno goloruk?
Kakav je sukob navijačkih skupina u kojoj skupina srpskih navijača broji tri člana, a napada „skupinu“ od jednog Hrvata?
Istina, je da je srpska trojka kasnije pucala prema skupini hrvatskih mladića, ali ni od tamo nije bilo nikakvog odgovora.
Još nisam vidio sukobe skupina navijača u kojima je jedna skupina posve opremljena, čak i vatrenim oružjem i palicama, a druga goloruka.
Vukovar je podjeljen grad, a velikosrpske ideje tamo padaju na plodno tlo
Dobro je poznato, kako je Vukovar podijeljen grad. Mnogo je razloga za takvo stanje. Prvenstveno vodstvo Pupovčeva SDSS-a, želi na svaki način getoizirati svoje sunarodnjake, kako bi ih lakše mogli koristiti za instrumentalizaciju u političke, velikosrpske planove.
Tako srpska djeca pohađaju posebne razrede, i škole, odvojena od hrvatske djece. Obrazovni program provodi se prema programu i s udžbenicima iz Srbije. Time se stvaraju preduvjeti da se velikosrpska politika koju provodi vlast u Beogradu, prenosi na mlađe naraštaje.
S druge strane u Vukovaru, silovane žene susreću svoje silovatelje na ulici, logoraši svoje mučitelje, a nerjetko se navedeni nalaze u odorama policije. Stoga i Hrvati odlaze u kafiće u koje ne zalaze Srbi, hodaju svojom stranom ulice, pa se jaz prenosi na kompletnu zajednicu.
Za Hrvate je posebno bolno pitanje nestalih branitelja Vukovara, za koje se ni nakon 20 godina od kraja rata ne zna gdje su ih pobacali. Abolicija je umjesto da se primjenjuje samo na one koji nisu okrvavili ruke, postala opća, pa tako počinitelji brojnih zlodjela za njih nikada nisu privedeni pravdi, niti su snosili bilo kakvu odgovornost.
U gradu koji živi u takvom ozračju nasilno uvođenje ploča na ćirilici samo je još više doprinjelo frustracijama Hrvata.
Mediji, nevladine udruge, manjinske udruge, sociolozi – šute
Kada bi se i prihvatila teza koja je malo vjerojatna kako je došlo do obračuna navijačkih skupina, opet se ne bi moglo izbjeći da se to dogodilo na nacionalnoj osnovi.
Pa gdje su sada one brojne nevladine udruge, medijski higijeničari, socoiolozi za pitanja nogometnog nasilja, recimo Furio Radin i Dražen Lalić? Gdje su sada predstavnici SNV-a da osude čin divljačkog nasilja u Vukovaru?
Nitko se ne javlja, niti komentira ovaj slučaj. A ako se netko od spomenutih i javi, ne bi me začudilo da razloge za ovakovo ponašanje, pronađu u odgovoru predsjednice RH Miloradu Pupavcu, istupima ministra Hasanbegovića, ili fašizaciji društva, koja je dovela do pogoršanja međunacionalnih odnosa.
Nitko od njih neće spomenuti koliki utjecaj na zbivanja s hrvatske strane Dunava imaju događanja u Srbiji. Rehabilitacija četničkog pokreta, ključna dva nositela vlasti Vučić i Nikolić, koji su bili akteri velikosrpskih ratova vođenih na prostoru bivše države, Vojislav Šešelj, koji se već dvije godine slobodno šeće Beogradom i prisnažuje svojim izjavama, ono što spomenuta dvojica iz raznih razloga ne mogu izjaviti.
To za ovdašnje „antifašiste“ nikada i nije bila tema, valjda se i oni slažu s tamošnjom tezom kako je Srbija imala dva antifašistička pokreta, četnički i partizanski.
Što bi se dogodilo da je pištolj opalio?
Na temelju rezultata policijskog kriminalističkog istraživanja tužiteljstvo je izvijestilo da je 29-godišnjak prislonio pištolj na sljepoočnicu mladića te ga repetirao. U dovršenju počinjenja djela nisu uspjeli zbog nailaska više vozila Županijskom ulicom.
Dakle, samo zahvaljujući nailasku vozila, nad mladićem nisu izvršili egzekuciju. A da se to dogodilo, sada bi na ulicama Vukovara vjerojatno bile raspoređene snage specijalne policije, a laž o zadovoljavajućem suživotu u gradu na Dunavu rasplinila bi se kao mjehur od sapunice.
Upravo zbog mogućnosti da se Hrvatska u Vukovaru može ozbiljno destabilizirati, gotovo u svakom trenutku, nužno bi bilo tom dijelu Hrvatske posvetiti posebnu pozornost, kako u sigurnosnom, tako i u svakom drugom pogledu. Dojam je kako se događa upravo suprotno, Vukovar je posve prepušten sam sebi. Na pojave koje predstavljaju ugrozu nacionalne sigurnosti se mlako ili nikako ne reagira. A to Vukovar koji je podnio najveće žrtve za slobodu Hrvatske nije zavrijedio.
Tekst se nastavlja ispod oglasa