Nakon mnoštva najava kako će se u Hrvatskoj izraditi Zakon o lustraciji, postalo je jasno, kako se to ipak neće dogoditi. Kako je došlo do ovakvog zaokreta još nije posve jasno, ali više nema nikakve dileme da takav zakon u Hrvatskoj vrlo vjerojatno nikada neće biti donesen. Stoga se nikada neće moći u punoj mjeri javno, etički i moralno osuditi zlodjela koja su činjena za vrijeme komunističkog režima.
Kako je cilj zakona o lustraciji onemogućavanje visokih dužnosnika bivšeg nedemokratskog sustava da se bave javnim poslovima, jasno je kako će se oni i dalje nalaziti na funkcijama koje je za njih osigurala mreža neokomunističkih struktura koje su u cijelosti premrežile hrvatsko društvo. Rezultati takvog djelovanja vidljivi su u katastrofalnom stanju gospodarstva i krizi identiteta u kojoj se nalazi naša država. Naime, najvećem dijelu kadrova stasalih i formiranih u komunističkom sustavu Hrvatska država nikada nije postala domovina. Njihova je duhovna domovina bila i ostala Jugoslavija. Osim ideološke indoktrinacije jugoslavenstvom, čiji su najveći zagovornici paradoksalno, bili upravo Hrvati, postoji još nekoliko razloga. Za najveći broj njih to je bilo vrijeme lagodnog života i brojnih privilegija, a sam sustav pobrinuo se da budu i društveno utjecajni i nedodirljivi.
Prvi potpredsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko rekao je u ponedjeljak navečer u Varaždinu da HDZ ne priprema zakon o lustraciji. Na pitanje novinara o lustraciji ponovio je svoje stajalište da je to “promjena društvene klime, odmak od bilo kojeg totalitarizma” te kako “svi napokon moramo shvatiti da su zločine radili svi totalitarni sustavi u 20. stoljeću”.
Ovakav ishod bio je očekivan, nakon nekoliko kontradiktornih izjava Ivana Tepeša, koje su ukazivale da se od zakona o lustraciji odustalo.
Najprije predsjednik HSP AS Ivan Tepeš, u interviewu Globusu izjavio kako se radi na izradi Zakona o lustraciji. Taj zakon neće predstavljati lov na vještice i ne bi smio biti progon nikoga, nego lustracija treba biti jedna nit vodilja da nijedan zločin od svibnja 1945. ne može ostati nekažnjen. Kao što Izrael i danas lovi naciste u poodmakloj dobi, ne vidim razloga zašto ne bismo i mi lovili zločince iz komunističkog režima”, izjavio je Tepeš.
Nekoliko dana kasnije, Potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Tepeš na stranačkom skupu u Sisku izjavio je; “Politikanti uporno nameću “priče” o povijesnim temama”.
Tada se već moglo naslutiti kako u tu skupinu najvjerojatnije spadaju i zagovornici Zakona o lustraciji.
No već u slijedećem interviewu Novom listu Tepeš izjavljuje; “Eventualni zakon o lustraciji nije u nikakvoj završnoj fazi i daleko je od toga da bi nekakav zakonski nacrt u tom smislu bio poslat u proceduru. O toj bi se temi trebala svakako trebala provesti široka javna rasprava u kojoj bi sudjelovali pravnici, povjesničari, sociolozi i svi drugi koji imaju što reći. U svakom slučaju mora se poslati poruka da se svi zločini moraju kazniti.”
Niti jedan počinitelj zločina iz razdoblja komunističkog režima nije kažnjen
Takva poruka šaje se već 25 godina, ali niti jedan počinitelj zločina iz razdoblja komunističkog režima nije kažnjen. Kako je od uspostave hrvatske države prošlo već četvrt stoljeća, jasno je da takvih procesa neće niti biti. Dovoljno se podsjetiti što se sve činilo ne bi li se spriječilo izručenje Perkovića i Mustača u Njemačku, donošenja sramotnog Lex Perkovića, kao i tvrdnji DORH-a kako nema spoznaja da bi bilo osnove za podizanje optužnice protiv navedenih. Njemačko pravosuđe je imalo potrebne spoznaje i sudski proces je u tijeku. Osim toga DORH je tom prigodom, kao predstavnik Njemačke uložio žalbu naizručenje spomenutih osoba, pa je jasno u kojem je smjeru djelovalo naše pravosuđe.
Ovdje moram napomenuti, kako se upravo ministarstvo pravosuđa Orsata Miljanića angažiralo u pisanju spomenutog Lex Perkovića. Inače, Miljanovići pomoćnici ponovno su imenovani i obnašaju dužnost sada kod aktualnog ministra pravosuđa Ante Šprlje.
Uz spomenuti slučaj vezano je i sramotno ponašanje MUP-a. Naime, njemačka policija došla je po svjedoka Ivana Krmpotića i njegovu suprugu te ih odvela u Njemačku i uvela u program zaštite svjedoka, nakon što hrvatska policija uopće nije reagirala na provalu i prijetnje svjedoku.
I to nije sve. Novinarki, Heleni Krmpotić kćeri svjedoka na suđenju u Münchenu HRT je dao otkaz.
Lustracija je i pitanje gospodarstva
Države koje su provele lustraciju imaju očigledno puno bolje gospodarske rezultate od onih zemalja koje to nisu učinile. Primjeri Poljske, Češke ili Mađarske jasno pokazuju kako je jedan od rezultata lustracije, koju su proveli i njihov očiti gospodarski uspjeh. Za razliku od njih, u državama poput Hrvatske ili Rumunjske, očit je neuspjeh ne samo u gospodarstvu, nego i elementarnoj socijalnoj pravednosti.
Cilj lustracije nikada nisu bili sudski procesi i zatvorske kazne, nego javno sramoćenje i prokazivanje onih koji su za vrijeme nedemokratskog režima bili nositelji vlasti i aktivno sudjelovali u sustavu koji je kršio ljudska prava i slobode. Kako toga neće biti, i dalje će se od strane neokomunističkih elita, koje kontroliraju pravosuđe, medije, visoko školstvo, i gospodarstvo moći ustrajati na tezi kako nisu svi totalitarizmi jednaki, i kako je komunizam bio manje zlo od ostalih totalitarnih sustava.
Tekst se nastavlja ispod oglasa