Prije više od desetljeća, 14. ožujka 2002.g uhićen je Momčilo Perišić, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, koji je u vrijeme pokretanja “obavještajne afere” bio potpredsjednik Vlade Srbije. Uhićen je u trenutku dok je Johnu Neighboru službeniku američkog veleposlanstva predavao vrlo tajne dokumente koji su se odnosili na sudjelovanje pripadnika VJ u ratnim operacijama na prostoru bivše SFRJ.
A onda je jučer pokrenuta nova „obavještajna afera“, u pomno odabranom trenutku.
U pripremljenom medijsko-propagandnom nastupu prvo je objavljeno da je Više javno tužlaštvo u Beogradu surađujući s BIA uhitilo jednu osobu, stranog obaveštajca u Beogradu, ali da ne može precizirati detalje tog slučaja. Tamošnje “Večernje novosti“, objavile su da uhićena osoba ima dvojno državljanstvo Srbije i Hrvatske. Objavljena je i najava kako će se novinarima obratiti netko od najviših državnih dužnosnika. Time je nagovješteno kako se radi o obavještajcu koji radi za hrvatske tajne službe.
Ovakav postupak srbijanskih vlasti predstavlja daljnu agesiju na RH, koja se provodi svim sredstvima. Naime, u obavještajnom miljeu ovakva se postupanja provode daleko od javnosti. Osim toga strani obavještajci se i tada uhićuju samo ukoliko bi za državu izloženu takvom postupanju mogla nastupiti nemjerljiva šteta. Kada se Srbija odlučila za ovakav potez, žejela je naglasiti kako se ona zapravo nalazi pod obavještajnom i svakom drugom agresijom Hrvatske, što je potpuna inverzija stvarnosti.
Dakle, nakon što je Vučić najavio kako neće komentirati izjave hrvatskih dužnosnika, posegnuo je za ovom „obavještajnom aferom“
Hrvatski mediji postali glavni nositeji srbijanske propagande
Jutros na mrežnim stranicama državne RTS-e, kao izvori navode se: RTS, Večernje novosti, Index, i Večernji list.
Zapravo, već nakon nekoliko sati glavni izvor informacija ovom „slučaju“ postaju hvatski mediji, „Index“, i „Večernji lst“, te državna novinska agencija HINA, dok se srbijanski mediji pozivaju na izvore iz Zagreba!
Hrvatski obavještajac koji je uhapšen u Beogradu radio je za hrvatsku Vojno sigurnosno-obaveštajnu službu, naveo je „Index.“ i dodao da je tokom proteklih mjeseci, pa čak i godina, uhićeni obavještajac u Beogradu i Srbiji prikupljao podatke koji bi njegovoj službi, dakle, VSOA, mogli biti od posebnog interesa, kao i organizacijom i odnosima u srpskoj vojsci. Pod mjerama srpskih kolega nalazi se već mjesecima, navodi “Index”.
Jednako tvrdi i Večernji list, “na osnovu saznanja iz Beograda”, tvrdi da je uhićeni optužen da je “godinama Zagrebu prenosio podatke iz Beograda i da su zbog njega najmanje devetorica Srba optužena za ratne zločine”.
Večernji list, piše da je Čolović uhićen, dok je bježao u Hrvatsku.
Time Večernji list eksplicitno prenosi i potvrđuje stavove tamošnjeg političko-obavještajnog komplota, da je Čolović bježeći zapravo potvrdio krivicu i prije no što mu je ona na sudu dokazana.
Ovde dolazimo do paradoksa, koji je promakao organizatorima “obavještajne afere”. Dok Srbija provodi univerzanu jursdikciju nad hrvatskim braniteljima, pod egidom procesuiranja ratnih zločina, glavni krimen obavještajca jest “što su najmanje devetorica Srba optužena za ratne zločine”. Ne bi li prema službenim stajalištima Beograda, koja se sada ogoljuju do kraja, zbog te aktivnosti trebao biti nagrađen, a ne uhićen. Jer vlasti u Beogradu tvrde kako žele procesuirati sve ratne zločine bez obzira na počinitelje, dok je sada razvidno kako zločine počinjene u ime Velike Srbije nastoje prikriti i zataškati, svim sredstvima.
Što Hrvatska može učiniti?
U ovdašnjim medijima hvalospjevi srbijanskoj protuobavještajnoj službi ne prestaju. Index navodi: “Pod mjerama srpskih kolega Čolović se nalazi već mesecima, te nastavlja; “Srpske službe već neko vrijeme prate osumnjičenog i prikupljaju informacije o njemu. Poznato je gde se točno nalazio, u kojim mjestima uz granicu, sa svojim kolegama s hrvatske strane i sa kime je sve bio u kontaktu”.
Da su te informacije poznate ne bi li i ostali iz mreže s kojom je Čolović radio bili uhićeni? Ili su srbijanski operativci, koje Index naziva “kolegama”, što bi u doslovnom smislu riječi moglo biti točno, odlučili kolegijalno postupiti prema VSOA, pa ostale “špijune” nisu htjeli uhititi?
Za nabrojanim ne zaostaje niti Jutarnji list koji jutros objavljuje članak pod naslovom: “Uhapšeni ‘špijun’ samo jedan u nizu? Te prenosi pisanje srbijanskog Blica: “Hrvati ucjenjuju bivše srpske oficire optužnicama”
Ta je teza posve apsurdna jer Čolović koja ima dvojno državljanstvo i živi u Srbiji, sasvim sigurno zna kako se općom abolicijom oslobodilo progona i puno bitnije aktere pobune protiv RH, dok prihvaćajući ovakvu nevjerojatnu ponudu, vrlo vjerojatno riskira zatvor, u kome zbog agresije na Hrvatsku nikada ne bi završio.
Ovakvim tvrdnjama opet se želi diskreditirati Hrvatska tvrdnjama da se prema Srbima ponaša ucjenjivački.
Posve je logično, negirati ikakvu vezu s Čolovićem, što se radi u ovakvim situacijama. Hrvatska, pak, u ovom trenutku ima dvije moguće opcije. Ne reagirati na ovaj potez Srbije, kontramjerama i uglavnom odgovarati priopćenjima, ili uhititi neke od operativaca koji za Srbiju rade na teritoriju RH te uzvratiti Beogradu, jezikom koji oni jedino razumiju. Što mislite za što će se odlučiti naše političke elite?
Tekst se nastavlja ispod oglasa