Odmah želim naglasiti kako tekst koji slijedi niti u kojem slučaju nema namjeru poticati bilo kakvo nasilje, jer sam osobno protivnik svakog nasilja i nikada ga ne bih poticao niti pravdao. Naprotiv, jedini način da se nasilje spriječi, je učinkovito djelovanje represivnog i pravosudnog sustava.
Kako ministar Orepić do današnjeg dana nije podnio ostavku na svoju dužnost, te je svojom posljednjom izjavom nastojao umanjit razmjere osobne odgovornosti, vraćam se ponovno na slučaj o kome je već toliko pisano.
Tijekom otvaranja postaje granične policije u Metkoviću Vlaho Orepić komentirao je napad na kuću u kojoj odsjeo Ivan Rakitić. Po njemu, slučaj je prenapuhan. Ovakvi nam slučajevi sigurno ne trebaju, osobito u tijeku turističke sezone, ali i sami smo često skloni pretjerivanju u komentarima, rekao je Orepić.
Manjkav životopis ministra Orepića
S obzirom da u službenom životopisu Vlahe Orepića, nedostaju važne stvari, teško je sa sigurnošću ustvrditi određene faktografske činjenice. Primjerice, u životopisu nema mjesta rođenja, a navodi se kako je Orepić završio Mornaričku Vojnu Akademiju u Splitu, što bi značilo da je u JNA imao oficirski čin, no potom se ne navodi koji.
Stoga su se u javnosti pojavljivale informacije da je služeći u JNA Orepić imao čin podoficira, zastavnika. No to bi bila razina srednje škole JNA, pa je nemoguće utvrditi s kojim je točno činom Orepić napustio JNA, no godina rođenja je navedena, 16. studenog 1968. Jednostavnom računicom lako je utvrditi da školovanje traje najmanje šesnaest godina, pa je Orepić Akademiju JNA mogao završiti tek 1991.g., a tada je već u lipnju prema njegovom životopisu bio u postrojbama ZNG-a.
Specijalni rat protiv Hrvatske će se nastaviti
Nakon niza afera, na koje je Orepić za svog kratkog mandata uglavnom odmahivao rukom, dogodio se i spomenuti napad na Ivana Rakitića. Objašnjenje ministra Orepića podsjećalo je na ono nakon incidenta na utakmici između Češke i Hrvatske kada je izjavio; „Ovaj nemili događaj proizlazi iz izuzetno kompleksnih odnosa skupine navijača i HNS-a, ovo ne smijemo stavljati u bilo koji drugi kontekst, pogotovo ne politički.“ Dakle implicitno ministar Orepić pravdao je čin koji je Hrvatskoj nanio ogromnu štetu.
A događaj je bio nastavak specijalnog rata protiv Hrvatske koji je započeo prije godinu dana na Poljudu s poznatom „Operacijom svastika“ počinitelji kojega nikada nisu pronađeni. Dakle, čin politički motiviran, organiziran i proveden, kao i spomenuti na EP u nogometu.
Nakon ovakvih izjava ministra policije jasno je da oni koji ovakve operacije pripremaju mogu bez većih problema nastaviti s daljnjim aktivnostima.
U takvu operaciju mogao bi se bez ikakvih problema svrstati i napad na Ivana Rakitića i njegovu obitelj, nakon čega je policija prvo nedopustivo dugo zataškavala slučaj, da bi potom u priopćenju naglasili: „Kamen je bačen, ali Rakitić nije ni napadnut ni ozlijeđen“ te bi iz toga mogli zaključiti kako nije bilo napada, nego je jednim kamenom razbijen jedan prozor vile. No Rakitić je planetarno poznata osoba i nogometni reprezentativac Hrvatske, pa se vijest o napadu na njega i njegovu obitelj, usred turističke sezone proširila Europom. Osobito, se naglašavalo, da je odmah potom, gliserom Rakitić sa suprugom i njihovo dvoje djece, djevojčicom u dobi od tri godine i dvomjesečnom bebom, napustio otok. Pokušaji ovdašnjih glavnih medija da taj čin specijalnog rata proglase „običnim“ huliganstvom, kao što se pokušalo prikazati i incident na utakmici Europskog prvenstva u nogometu pokazuju kako Hrvatska uopće nema razrađen sustav upravljanja krizama, u čemu mediji imaju jednu od najznačajnijih uloga.
Nakon što je od incidenta 1. srpnja 2016.g. prošlo već nekoliko dana a počinitelj i organizatori nisu pronađeni želim ovdje povući određenu analogiju, što bi se dogodilo da je na kuću vojnog lica Orepića bačen kamen?
Spašavanje vojnog lica Vlahe Orepića
U Središnjem Dnevniku koji bi za tu priliku posebno nadzirao Goran Radman spiker bi ozbiljnim glasom pročitao priopćenje Saveznog sekretarjata za narodnu obranu, koji bi potpisao sekretar Branko Mamula.
Tokom današnjeg dana na kuću za odmor pripadnika JNA bačen je kamen.
SSNO upozorava kako se neće tolerirati napadi na pripadnike armije, jer se time napada i država i partija.Pripadnici oružanih snaga u ovom trenutku su spremniji nego ikada do sada braniti tekovine naše revolucije koju smo proveli pod vodstvom maršala Josipa Broza Tita. U ovom trenutku nadležne službe sigurnosti provode opsežne istražne radnje kako bi se uhapsili počinitelji ovog gnjusnog djela. U tome im pomažu i radnici vojne službe sigurnosti. Nećemo dozvoliti da se tekovine naše revolucije dovedu u pitanje djelovanjem ustaške neprijateljske emigracije. Te snage smo već porazili i biti će poražene ponovno.
Ostatak Dnevnika čitali bi se brzojavi potpore Saveza antifašističkih boraca, Saveza socijalističke omladine, Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske, te brojnih partijskih organizacija, naravno Osnovnih organizacija udruženog rada i mnogih pojedinaca.
Tek na kraju Dnevnika spomenuli bi da su 01.07.1986. izdane obveznice od 100 000 dinara.
Vjesnik Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske za sutrašnji bi broj pripremao naslovnicu sa slikom razbijenog prozora i naslovom; „Napad na armiju je napad na narod“, dok bi urednik Ninoslav Pavić pripremao poseban komentar.
Istovremeno bi pripadnici Službe državne sigurnosti privodili disidente, pretresali im kuće i stanove, a na cesti bi bio zamjetan veći broj pripadnika milicije.Kompletna doušnička mreža dostavljala bi informacije, pa bi ujutro spiker na Radio Zagrebu izvjestio kako je pronađen počinitelj napada na vojno lice, te se nalazi na saslušanju kod vojnog istražnog suca.
Stoga me inertnost i bezbrižnost ministra Orepića uopće ne čudi, jer što je Rakitić prema vojnom licu?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
