“Velikih promjena u školstvu nema bez velikog novca jer školstvo godinama smješteno na 3 posto izdvajanja BDP-a. S tim novcem moramo biti sretni, što školstvo funkcionira ovako kako funkcionira, a za sve bolje od toga – devetogodišnje osnovnoškolstvo, promjena koje se najavljuju u pogledu restrukturiranja srednjeg školstva, to sve traži značajna sredstva čemu moraju prethoditi političke odluke. No za to trenutno ne vidim mogućnosti niti spremnosti”, rekao je za Narod.hr Željko Stipić predsjednik Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu “Preporod” komentirajući novu reformu školstva.
“Konkretan posao još nije pokrenut. No, svakako treba pružiti punu podršku cijeloj priči da se školstvo krene temeljito mijenjati jer stanje je dugotrajno neodrživo. Predugo traje, a mi samo pričamo. U toj cijeloj priči vlasti nam se mijenjaju, uvijek jedna započinje kao da prije nje ništa nije bilo. Činjenica je zapravo da su nama 20 godina isti programi koji praktično nisu mijenjani. To traži djelovanje”, naglasio je dodavši: “Ako ova reforma napravi, ako dođemo do programskih promjena predmeta, onda smo već napravili puno. Ne ulazeći uopće u ove dublje promjene jer one zahtijevaju značajna materijalna sredstva, drugačiji odnos prema školstvu, a to naravno traži političke odluke. Trenutno zasigurno nije vrijeme za njih jer smo u izbornoj godini. Bojim se da u tom smislu ne treba u nekom doglednom vremenu očekivati značajne pomake”.
Pojasnio je kako velikih promjena u školstvu nema bez velikog novca jer školstvo godinama smješteno na 3 posto izdvajanja BDP-a.
“S tim novcem moramo biti sretni, što školstvo funkcionira ovako kako funkcionira, a za sve bolje od toga – devetogodišnje osnovnoškolstvo, promjena koje se najavljuju u pogledu restrukturiranja srednjeg školstva, to sve traži značajna sredstva čemu moraju prethoditi političke odluke. No za to trenutno ne vidim mogućnosti niti spremnosti”, ocijenio je te dodao da bi ova vlast ako želi nešto u obrazovanju ostaviti iza sebe kao ostavštinu vrijednu pažnje – onda su to ovi predmetni kurikuli koji će dovesti do osuvremenjivanja i aktualiziranja sadržaja.
Moramo promijeniti odnos prema obrazovanju, a odnos prema obrazovanju se vidi samo u jednom dokumentu – državnom proračunu
“Svaka vlast je nešto najavljivala, to bi obično bilo bučno, no kako bi mandat išao kraju, to bi splasnulo. Oni koji bi došli, ponašali bi se kao da se ništa nije ni događalo. Zašto je to tako? Zato jer kao prvo moramo promijeniti odnos prema obrazovanju, odnos prema obrazovanju se vidi samo u jednom dokumentu – državnom proračunu. Ne možete govoriti da vam je obrazovanje prioritet a držati ga na 3 posto BDP-a”, rekao je te dodao: “Obrazovanje nikada nije bilo stvarni prioritet – uvijek je bilo deklarativni prioritet. Time što je nešto deklarativni prioritet vi ne možete ostvariti značajne promjene, to mora postati stvarni prioritet. Zbog višedesetljetne zapuštenosti po meni znak da se to stvarno počelo događati bilo bi povećanje po godišnjoj stopi od barem pola milijarde kuna. I onda u kontinuitetu cijelog jednog mandata, 4 godine, onda bi to jamčilo održivost tih promjena, dubinskih promjena”.
“Dok god nemate to, praktično imate puno vike ni za što. Mi smo jedno licemjerno društvo i to se vidi na svim razinama. Ovdje je najgore što to licemjerje pokazujemo prema onome segmentu koji nam je kao svim jako važan – a to su dakle ti mladi ljudi u čije obrazovanje bismo mi trebali ulagati, a ne ulažemo”, naglasio je te dodao: “Teško je priznati ijednoj politici da zapravo obrazovanje nije prioritet, jer se uvijek sve politike pozivaju na budućnost, no one se ne bave budućnošću, nego se bave sadašnjošću, tj. prošlošću. Mi cijelo vrijeme zapravo deklarativno smo u toj nekoj budućnosti, ali stvarno smo u prošlosti, i tek nekim malim dijelom u sadašnjosti. Dok god imamo takav odnos vremenskih perspektiva u našem društvu, obrazovanje nikada neće biti prioritet”.