Tomislav Žigmanov, publicist, javni djelatnik i politički predstavnik Hrvata u Republici Srbiji, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, gostovao je u emisiji “Romano Bolković – 1 na 1”. Govorio je o položaju Hrvata u Srbiji, povijesti, nadolazećim izborima i želji da se više ne živi u strahu, prenosi hrt.
“Vojvodina je nekada bila u drugačijem teritorijalnom okviru početkom 20. stoljeća”
Subotica je krajem 19. i početkom 20. stoljeća imala 70.000 Hrvata i u odnosu na Zagreb bila je najveći hrvatski grad, no danas je grad s hrvatskom zajednicom u relativnoj manjini. A danas, po službenim podacima popisa iz 2011. Hrvata ima 57.900, od toga 47.033 žive u sjevernoj srbijanskoj pokrajini, a ostali u Beogradu i u prostoru tzv. uže Srbije.
– Njih 4/5 žive u sjevernoj srbijanskoj pokrajini. Vojvodina je nekada bila u drugačijem teritorijalnom okviru početkom 20. stoljeća, Baranja je bila dio Vojvodine, 1945. postala je dio Socijalističke Republike Hrvatske, a Srijem istočno od Iloka i Nijemaca postao je dio Vojvodine. U Srijemu su Hrvati od 7. stoljeća, kazao je Tomislav Žigmanov.
Objasnio je da je Hrvatska seljačka stranka 1930. bila izuzetno snažna i na teritoriju Srijema, Bačke, Banata i Baranje među Hrvatima, a njihov senzibilitet za socijalnih pitanja seljaka i koncept suvremenije države a ne autoritarne i visoko centralizirane imao je i sljednike kod pripadnika tih slojeva u Srbiji, odnosno Šumadiji.
Hrvatska je zajednica u 20. stoljeću živjela u 7 država
Naglašava da je hrvatska zajednica u 20. stoljeću živjela u 7 država, a da se nisu selili.
– Na žalost, veći dio ideologija bile su nenaklonjene Hrvatima u Vojvodini. Nakon 1918. prostor postaje dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a 1941., kada Bačka postaje dio mađarskog prostora, dolazi do revanšizma. Nakon 1944. Hrvati u Bačkoj su bili partizani, više antimađarsko nastrojeni nego komunistički, osvajaju taj prostor, vraćaju u dio tadašnje Jugoslavije, i imamo neku vrstu renesanse, osniva se hrvatsko kazalište, drama, opera, balet, koja traje do 1950-ih godina kada se administrativnim odlukama 1956. to prekida. Revitalizira se krajem 1960-ih na valu Hrvatskog proljeća, a 1973. se radikalno prekida. DSHV osniva se krajem 1980-ih, dolazi do određene vrste žara za očuvanje identitetskih sastavnica Hrvata koji se agresijom na RH ponovno prekida, što će trajati do 1995. do 1996. godine, da bi se onda ponovno uspostavila neka vrsta stvaranja okvira za perspektive i očuvanje bogate kulturne baštine, veliko sjećanje i trud naših prethodnika, rekao je.
Hrvatska javnost malo zna o Hrvatima iz Srbije
Smatra da je slika o Hrvatima iz Vojvodine u javnosti u Hrvatskoj i kroz obrazovanje sporadična, rijetka, necjelovita, a u medijima se piše ili govori samo o problemima.
Podsjeća da hrvatska zajednica godišnje ima 300 kulturnih priredbi, objavljuju 30-ak djela, imaju odlične književnike, mlade znanstvenike, folklorne ansamble, no o tome se malo piše i zna, a hrvatski medijski prostor otvoreniji je prema Hrvatima u BiH, koja je, dodaje, veća zajednica, s većom moći.
Kaže da su Hrvati u Srbiji lojalni građani države u kojoj žive, ali da ta država ima određeni krimen kada je u pitanju Hrvatska 90-ih godina.
– Postoji neka vrsta neblagonaklonog stava i pozitivnijeg odnosa koji smo tamo ostali živjeti. Nijedan medij u RH nema svog stalnog dopisnika koji bi bio stalni, imamo samo dopisnika Hine. Teško je doći u središnji Dnevnik, u neku prestižnu emisiju, često su to specijalizirane emisije za Hrvatske izvan Hrvatske, dodaje Žigmanov.
I dalje zastrašivanja, prijetnje, incidenti, bez pravosudnih ishoda
Na pitanje kako žive Hrvati u Srbiji, kaže da je strah često jedna od sastavnica života u Srbiji.
– Često se iz Srbije čuju glasovi protiv Hrvatske, od 2018. smo nažalost, zadobili status najomraženijeg naroda, to je mjesto posljednjih 20-ak godina pripadalo Albancima, Romima, no mi smo ih pretekli. Ne zato što dajemo povoda ili razloga, mi želimo ostvariti našu ravnopravnost i ostvarivati prava. Incidenti koji nam se događaju, ne događaju se slučajno, dolaze do njih pred izbore, npr. Zagreb visoko figurira kao mjesto gdje se spram Srba ne čini dobro. Strah je relativno rasprostranjen. Vojislav Šešelj, koji je osuđen na deset godina zatvora zbog zločina nad vojvođanskim Hrvatima u selu Hrtkovcima, i dalje tamo dolazi.
– Kada su u pitanju prijetnje, to se koristi za neku vrstu medijskog plasmana. Mi kažemo da je bio incident s etničkom klasifikacijom, a onda dobijemo reakcije da to nije istina – da je riječ o običnim slučajevima uznemiravanja, remećenja reda i mira. E-mailom su prijetili da će “ubiti sve ustaše u smrdljivoj jazbini DSHV-a”, još ne znamo je li počinitelj otkriven. Kada se u Hrvatskoj dogodi neki incident vidite javnu osudu vlasti i pravosudne ishode. Mi smo to uspjeli okončati u jednom slučaju – kada je Šešelj prijetio da će “intenzivirati činjenje ratnih zločina, a počet će od Čanka i Žigmanova”, rekao je.
Istaknuti Hrvati
Kao istaknute figure hrvatske zajednice izdvojio je Ivana Gutmana, člana SANU-a, najcitiraniji je znanstvenik iz Srbije. Podsjetio je i na druge značajne Hrvate iz Srbije – Antuna Gustava Matoša, Roberta Frangeša, Isu Velikanovića. Cijeli je niz Hrvata iz BiH i Hrvatske koji su učinili velike stvari za srbijanski kulturni prostor – Ivan Meštrović, Tomo Rosandić…
Bunjevački Hrvati
Kazao je da je za vrijeme Ugarske u procesu izgradnje ugarske nacije u 19. stoljeću bilo potrebno apsorbira sve mađarske narode.
– Bunjevci dolaze s imenom Dalmatini nakon protjerivanja Turaka 1686. iz područja Dalmacije, Dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine. Nakon 1848. i uloge Hrvatske i bana Josipa Jelačića, oni optužujući hrvatski narod kao odgovoran za propast mađarske građanske revolucije, rade jednu vrstu jasnijeg asimilacijskog pritiska na Hrvate tako što im daju novo ime Bunjevci i kroz različite načine apsorbiraju u suvremenu mađarsku naciju, a svaku povezanost s Hrvatskom radikalno sijeku.
Posljedica je bila da i preporod koji je vodio Ivan Antunović ne ide s hrvatskim imenom, nego s regionalnim i otad imamo snažne identitetske sastavnice koji su subetnički i regionalni – Bunjevac, Šokac, srijemski Hrvat, ali mi to razumijemo inkluzivno – i Bunjevac i Hrvat, a oni koji su gradili politike razdvajanja išli su s ili – ili Bunjevac ili Hrvat. To je bilo osnaženo između dva svjetska rata, nakon 2. sv. rata ta je politika bila zapriječena, do konca 1980. o tome se nije govorilo i Slobodan Milošević ponovno aktualizira u drugom političkom kontekstu tu podjelu. Cilj je bio jasan – da se mi zavadimo i da ne možemo artikulirati ni društvenu moć, ni politiku ni kulturu sjećanja.
Politika zaprečivanja
Na pitanje koliko Srbija njeguje multietničku raznolikost, kaže da postoje zajednice koje imaju status favorita, poput mađarske zajednice, dok Hrvati ne mogu osnovati kazalište, školski centar, riječ je o politikama zaprečivanja.
– U posljednje četiri godine nije ni bilo susreta na visokoj razini Hrvatske i Srbije, ono što se događalo s novom vladom Andreja Plenkovića brzo je stalo, odnosi između država su na minimalnoj razini. Srbija je nespremna za rješavanje otvorenih pitanja. Administracija Andreja Plenkovića učinila je gotovo sve da se prilike sa Srbijom normaliziraju, pitanja položaja hrvatske zajednice nije najsretnije riješen, nemamo institut zajamčenih mandata, bunjevački jezik, nerazmjer između položaja srpske zajednice u RH i Hrvata u Srbiji…
O Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini
Uz tvrdnju da se Demokratski savez Hrvata u Vojvodini bori za boljitak, ravnopravnosti i dostojanstva Hrvata u Srbiji, Žigmanov ističe da nema pomaka u postignućima hrvatske zajednice u Srbiji gdje DSHV nije dao svoj prinos.
– Temeljni programski ciljevi su decentralizirana, moderna Republika Srbija s jakom regionalnom lokalnom samoupravom, Srbija u EU-u i NATO-u, da se odnosi u regiji rješavaju kroz politike dobrosusjedstva, posvećenost miru, ravnopravnost Hrvata. Želimo biti punopravni građani Republike Srbije.
Žigmanov odgovor na optužbe da stvara lažnu sliku o DSHV-u
Žigmanov je govorio i o izborima na koje izlaze s manjinskom listom. Odgovorio je na optužbe da stvara lažnu sliku o DSHV-u kao jedinoj relevantnoj stranci.
– DSHV je 2018,. osvojio apsolutnu većinu na izborima za manjinsko samoupravno tijelo, Hrvatsko nacionalno vijeće, napravio je koaliciju hrvatskih kulturnih udruga, kreativnih pojedinaca i političke stranke na svijetu. To je prvi put u povijesti da je jedan blok odnio tako uvjerljivu pobjedu. Mi smo stranka s 32 mjesne organizacije, s više do 1000 članova, koja ima uspjehe. To možda nekome i smeta, u Hrvatskoj će to možda i proći jer je znanje o nama skromno i nedovoljno.
Ako osvoji mandat, naglasak će biti na tome da se glas Hrvata čuje – da se priznaje Hrvate kao političkog suradnika, da se može dostojanstveno artikulirati misli i zahtjeve, da se na temelju političke težine može tražiti da se pojedina pitanja počnu rješavati, da vaša riječ ima veću težinu.
Podsjetio je da je tek nakon posjeta Hrvatskoj 2018., gdje je Žigmanov bio dio srbijanske delegacije, po prvi puta predsjednik Srbije Aleksandar Vučić priznao da Hrvati imaju problema, i onda su se počeli rješavati neki problemi – Dom kulture u Tavankutu, most u Monoštoru, lektorat na sveučilištu Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, kuća bana Jelačića, prostor u Beogradu.
– Došlo je do klime koja nije bila tako jezovita, to možemo i sada učiniti. Nemoguće je da idemo unutar hrvatske zajednice, nemoguće je mobilizirati 35 % građana Srbije, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa