Na svojoj jučerašnjoj sjednici Vlada je prihvatila prijedlog promjena i dopuna Kaznenog zakona. Prema predloženim promjenama, člank 159. koji propisuje kazne za “spolnu zlouporabu djeteta starijeg od petnaest godina” odnosio bi se i na “istospolnog partnera roditelja djeteta”, čime se u promjene Kaznenog zakona uvodi terminologija Zakona o životnom partnerstvu. Ova mala terminološka dopuna ukazuje da Vlada – iako inače spora u stimuliranju oporavka gospodarstva i izlasku iz krize – usred ljeta promptno započinje s tzv. “mainstreamingom” životnog partnerstva, odnosno prožimanjem i usklađivanjem ostalih zakona sa Zakonom o životnom partnerstvu.
Goran Selanec, zamjenik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, objasnio je prošle godine na tribini “Roza hipnoza” udruge Zagreb Pride da je Zakon o životnom partnerstvu u stvari sredstvo promjene javnog mnijenja: “Priča sa Zakonom o životnom partnerstvu je da u jednom razumnom razdoblju uvjerimo naše sugrađane da je to najnormalnija stvar na svijetu (…) i kroz određeni, manji broj godina, promijenimo i stvorimo većinu, koja onda kroz parlament i parlamentarnu raspravu i dizanje ruku u Saboru promijeni [Obiteljski] zakon [i redefinira brak].”
Sukladno ovoj izjavi Seleneca, ali i prijašnjim izjavama ministra Bauka i aktivista LGBT udruga, usklađivanje zakona tek je jedan korak u realizaciji promjene javnog mnijenja. Vladin početak usklađivanja ostalih zakona sa Zakonom o životnom partnerstvu usred ljeta, pokazuje koliko ideološke teme, koje se tiču jednog partikularnog svjetonazora, imaju prvenstvo pred zahtjevima općeg dobra, tj. pred zahtjevima za oporavak gospodarstva, poticanje zapošljavanja, korištenje financijskih sredstava EU fondova, kreiranje pro-natalitetne politike – zahtjevima koji se tiču svih građana Hrvatske.
Ivan Munjin je sudjelovao u građanskoj inicijativi “Nepomireni” te u organizacijskom odobru građanske iniciajtive “U ime obitelji”. Član je udruge Svjetski savez mladih Hrvatska i student Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.