Irski građani ponovo na referendumu odlučuju o tome što je obitelj i što je žena – za očekivati je da će izabrati progresivno. Republika Irska trenutno je usred nove referendumske kampanje. Dana 8. ožujka, dakle na Međunarodni dan žena, Irci će glasati za ili protiv izmjena Ustava na dva referenduma koji su nazvani skupnim imenom Referendumi o obitelji i skrbi.
“Referendum za žene”
Datum održavanja referenduma po svemu sudeći nije izabran slučajno, a kampanja za izmijene dvaju i brisanje jednog amandmana iz Ustava Republike Irske jasno ističe kako je posrijedi “referendum za žene”.
No, što je posrijedi i što je to što treba ponovo izmijeniti u irskom Ustavu? Kažemo ‘ponovo’, jer Irci su poprilično skloni učestalim referendumima. Posljednji, iz 2018., premoćnom je većinom glasova ukinuo amandman koji je bio ustavna obrana protiv legalizacije pobačaja na zahtjev.
Možda će vas zanimati
Irska na referendumu o promjeni Ustava koji danas štiti život nerođenog djeteta
Pritisak na građane je išao tako daleko da je premijer Kanade Justin Trudeau pozvao Irce da legaliziraju pobačaj.
Oba referenduma odnose se na tekst članka 41 Ustava i naziva ih se Obiteljski amandman i Amandman o skrbi.
Obiteljski amandman
Obiteljski amandman postavlja pitanje, hoće li se ili ne izmijeniti članke 41.1.1. i 41.3.1. koji glase:
“Država prepoznaje obitelj kao prirodnu, prvobitnu i fundamentalnu jedinicu društva, te kao moralni institut koji posjeduje neotuđiva i vrhunaravna prava, koja nadilaze svaki pozitivni zakon i prethode mu.” (41.1.1.)
“Država se obvezuje s osobitom skrbi čuvati instituciju braka, na kojoj se temelji obitelj, i čuvati je od napada.” (41.3.1.)
Predloženi amandmani sastoje se iz dvije izmijene: u prvom stavku predlaže se dodatak (…) “obitelj, bilo da je utemeljena na braku ili bilo kojoj drugoj trajnoj vezi”; u drugom stavku predlaže se brisanje rečenice “na kojoj se temelji obitelj”.
“Bilo koja trajna veza” kao temelj obitelji
Očigledno, ako referendum prođe, posljedica će biti redefinicija obitelji koja više neće de iure biti vezana za brak nego za “bilo koju trajnu vezu”. Nećemo ulaziti u spekulacije što bi to trebalo značiti, ali ćemo ipak naznačiti jednu stvar koju hrvatski čitatelj možda ne zna. Irski zakonodavac, pa i prosječni irski glasač, pod “brakom” podrazumijevaju i brak i legaliziranu istospolnu vezu.
Izborna komisija jasno definira stvar na sljedeći način:
“Obitelj utemeljena na braku označava jedinicu društva osnovanu na braku dvoje ljudi bez obzira na njihov spol”.
Ne treba stoga misliti kako je ovaj referendum neki oblik pogodovanja istospolnim parovima. U Irskoj su takvi parovi pred zakonom, ali i u svijesti građana, kako znaju svi koji su na zelenom otoku proveli koji mjesec, potpuno izjednačeni. Nova provizija zapravo dobiva kritike, ne od konzervativaca koji u Irskoj ne mogu javno djelovati, nego uglavnom od malobrojnih feministica i lezbijki, jer, navodno, otvara put legaliziranju i legitimiranju veza koje uopće nisu vezane za spol, a to njima, kao što znaju svi poznavatelji LGBTIQ problematike na Zapadu, niti malo ne odgovara.
“Različiti tipovi obitelji”
Doista, objašnjenje pozitivnog ishoda referenduma koje je sročila Izborna komisija daje misliti:
“Obitelj utemeljena na drugim trajnim vezama označava obitelj utemeljenu na različitim tipovima ozbiljnih i kontinuiranih odnosa, drugačijih od braka. Stoga, različiti tipovi obitelji imat će ista ustavna prava i zaštite.”
Štoviše, ova formulacija dvostruko daje misliti ako znamo da je Republika Irska laboratorij društvenih promjena, gdje je nešto poput “nevjenčanih bračnih partnera” već stvar duboke pretpovijesti. Otud postoje dobre osnove za pretpostaviti da bi stvarno moglo biti posrijedi otvaranje vrata legaliziranju “ne-binarnih veza”, kako ističu neki od malobrojnih kritičara.
Amandman o skrbi
Amandman o skrbi izazvao je nešto glasnije kritičke glasove u irskoj javnosti, upravo stoga što postoje osnovane sumnje da otvara vrata izjednačavanju “transrodnih” i prirodnih žena.
Njegov je prijedlog brisanje članaka 41.2.1. i 41.2.2. i unošenje novog članka 42B u Ustav Republike Irske.
Članci koje se predlaže obrisati glase:
“Država osobito prepoznaje da njezinim životom u kući, žena pruža državi potporu bez koje se ne može ostvariti zajedničko dobro.” (41.2.1.)
“Država će stoga nastojati osigurati da majke neće imati obvezu zbog ekonomske nužde zapostaviti dužnosti u domu stupanjem u svijet rada.” (41.2.2.)
Novi bi članak glasio:
“Država prepoznaje da pružanje skrbi, od strane članova obitelji jednog drugome poradi veza koje među njima postoje, pruža društvu potporu bez koje se ne može ostvariti zajedničko dobro, te će nastojati podržavati ga.” (42B)
Korak prema izbacivanju “žene” iz Ustava?
Očigledno, izraz ‘žena’ zamijenjen je rodno neutralnim izrazom ‘skrbnik’, i to je ono što izaziva nelagodu među onim Irkinjama koje se protive zakonskom izjednačavanju “transrodnih osoba” sa ženama, što de facto dopušta muškarcima pristup ekskluzivnim ženskim prostorima, poput toaleta.
Vlasti i udruge na čiju inicijativu se referendumi pokreću uglavnom promiču ideju kako je riječ o oslobađanju žena od zadnjih relikata irske katoličke prošlosti, međutim, kako primjećuju kritičari, ustavne su odredbe sasvim dostatne da se u okviru njih provodi cijeli niz reformi ako se za tim ukaže potreba.
Također, zamjetna je i poprilična tajnost po pitanju izrade referendumskih pitanja, što osobito ističe senator Michael McDowell.
I have published an eight page information leaflet on the forthcoming referendums. Read at the following link: https://t.co/9WEmbr0jH6 #VoteNoNo pic.twitter.com/ilrGEu3UH5
— Michael McDowell (@SenatorMcDowell) February 16, 2024
Kako se u Irskoj zahuktava kampanja oko referendum, sigurno je da će se ubrzo kristalizirati čemu stvarno služe predložene ustavne promjene, premda je već sad sigurno da će one biti još jedan korak dalje u progresivnim reformama koje se u Irskoj zbivaju munjevitom brzinom, kao i još jedan potez brisanja ostataka katoličke prošlosti ove zemlje.