Povodom Svjetskog dana turizma kojeg danas obilježavamo izdvojili smo 5 prekrasnih turističkih destinacija u Hrvatskoj koje su manje poznate, ali koje svakako, ukoliko još niste, morate posjetiti!
1. Crkva Presvetog Otkupitelja – Meštrovićev mauzolej u Otavicama u Drniškoj krajini
Crkva Presvetog Otkupitelja posljednje je počivalište velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića (1883. – 1962.), kao i najbližih članova njegove obitelji: majke Marte, oca Mate, braće Marka i Petra, sina Tvrtka i supruge Olge. Za njezinu izgradnju (1926.-1930.) odabrao je Paraćevu glavicu, brežuljak na sjeverozapadnome dijelu Petrova polja koji katastarski pripada selu Ružić, a udaljen je samo desetak minuta hoda od kuće obitelji Meštrović u Otavicama.
Gradnjom ovoga objekta ispunio je namjeru da svojoj obitelji izgradi grobnicu, a svom rodnom kraju podari crkvicu u kojoj će se, prema njegovoj želji, glagoljati misa na narodnome jeziku. Arhitektonski projekt Ivana Meštrovića realizirali su arhitekti Harold Bilinić i Lavoslav Horvat te graditelj Marin Marasović.
Za vrijeme Domovinskog rata Otavice je okupirao velikosrpski agresor te je crkva bila oskvrnuta i devastirana, a brončane vratnice na kojima je Ivan Meštrović portretirao članove svoje obitelji, ukradene su i do danas nisu pronađene.
2. Rodna kuća dr. Franje Tuđmana u Velikom Trgovišću
Rodna kuća prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana nalazi se u Velikom Trgovišću u Zagorju, na ulazu u mjesto. Kuća je stručno i s mjerom obnovljena i otvorena za posjet. Veliko Trgovišće je od Zagreba udaljeno svega tridesetak kilometara.
Kuću je obnovila Zaklada hrvatskog državnog zavjeta, a otvorena je za javnost 1999. godine. Kuća se sastoji se od četiri tematski podijeljene cjeline koje prikazuju život Franje Tuđmana i njegove obitelji. Pored kuće nalazi se i bista Franje Tuđmana, rad kipara Krune Bošnjaka.
3. Gradić Hum u Istri – najmanji grad na svijetu
Hum se nalazi u centralnoj Istri i broji danas svega 20-ak stanovnika. Udaljen sat vremena ugodne vožnje od Umaga, može pretvoriti vaš izlet u jednu lijepu priču o istarskim gradićima… Ovaj sakriveni dio Istre izrazito je druželjubiv prema nenamjernim izletnicima. U Humu uvijek možete naći mjesto za prakiranje čak i u vrhu ljetne sezone jer su gužve rijetkost.
Kriterij da se neko mjesto klasificira kao grad se razlikuje od zemlje do zemlje. U Humu možete vidjeti gradske bedeme, dvije male ulice i tri reda kuća. Hum je danas spomen-grad, jedan od rijetkih sačuvanih primjera urbanog razvoja isključivo unutar gradskih zidina.
4. Sokol grad u Konavlima
Sokol grad je utvrda Dubrovačke Republike strateški pozicionirana uz granicu s ondašnjim Otomanskim Carstvom. Smjestila se u današnjem selu Dunave, na nepristupačnoj, više od 25 metara visokoj stijeni. Prvi spomen Sokola datira u vrijeme prije Dubrovačke Republike, a kontinuitet života možemo pratiti još od prapovijesti. Prapovijesna utvrda je imala ulogu zaštite stanovnika podgradskih naselja dok bizantska utvrda brani konavosko područje od vanjskih neprijatelja. Dubrovčani ostaju u posjedu Sokola od prve polovice 15. stoljeća pa sve do kraja 17. stoljeća, kada ju nakon „Velike trešnje“ 1667. godine i napuštaju. Narednih 300 godina Sokol grad je prepušten propadanju, uništavanju i skorom zaboravu. Zahvaljujući Društvu prijatelja dubrovačke starine koji dolazi u posjed Sokola 1966. godine, utvrda je obnvljena te 2013. godine otvorena za javnost.
5. Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu
Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu je najznačajnije marijansko svetište u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, ali i u cijeloj Slavoniji. Smješteno je oko 25 kilometara istočno od Osijeka, u općini Erdut, na obali Dunava.
U godini 1526. Aljmaš zajedno s ostatkom Slavonije i Baranje pada pod vlast Turaka Osmanlija, koja traje 160 godina. Nakon oslobođenja od Osmanlija, u ove krajeve, zajedno s oslobodilačkom kršćanskom vojskom, dolaze isusovci. Njihov je zadatak bio provesti duhovnu obnovu oslobođenih krajeva. U mjestu Laško (današnji Lug) u Baranji, isusovci podižu crkvu Blažene Djevice Marije, sa željom da mjesto postane marijansko proštenište. No, početkom 18. stoljeća dolazi do bune Franje Rakoczyja protiv habsburške vlasti, koju podupiru i kalvini. U tijeku bune kalvini zauzimaju Lug, prisvajaju katoličku crkvu te je preuređuju u svoju bogomolju. Kako bi spasili Gospin kip, isusovci ga 1704. prenose u Aljmaš te smještaju u tamošnju priprostu crkvu. Tako je utemeljno aljmaško svetište. Od tada svake godine u Aljmaš dolaze hodočasnici iz Osijeka i okolice.
U Domovinskom ratu nastupili su najteži dani za Aljmaš i njegovo svetište. Nakon zauzeća Aljmaša, velikosrpski agresor najprije obeščašćuje, pljačka i razara samu crkvu, a nakon toga i domove prognanika. Još za vrijeme srpske okupacije i boravka međunarodnih mirovnih snaga na tom prostoru, u listopadu 1992., ispod ruševina crkve pod neobičnim je okolnostima pronađen oštećen Gospin kip te je prenesen u Osijek.
Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 1998. prognanici se, zajedno s Gospinim kipom, vraćaju u Aljmaš. Godine 2001. započinje gradnja nove, četvrte po redu aljmaške crkve. Crkva je, prema rješenju arhitekata Maje Furlan Zimmerman, Ive Gajšak i Mirka Buvinića, završena 2004., kada ju posvećuje nadbiskup Marin Srakić.
Papa Ivan Pavao II. prilikom pohoda Hrvatskoj 7. lipnja 2003. u Osijeku je okrunio kip Gospe Aljmaške.
