Lavoslav Ružička (1887.-1976.) rođeni Vukovarac, prvi dobitnik Nobelove nagrade iz Hrvatske i to za kemiju, dakle prirodnu i eo ipso vrlo egzaktnu znanost, vjerojatno se okreće u grobu i možda ponavlja legendarne riječi pukovnika Kurtza iz filma „Apocalypse Now“ (M. Brando, F. F. Coppola, 1979.) „The horror, the horror!“, ako i samo ako do njega dopiru egzaktni empirijski pokazatelji o zbivanjima na veleučilištu koje nosi njegovo ime i prezime.
Tema je, dakle, Vukovarsko veleučilište (dalje kao VEVU), a za nju sam osobno zainteresiran kao nastavnik na dvije visokoobrazovne institucije u RH i jednoj u Francuskoj, pri čemu sam na jednoj u RH bio svjedokom niza neutemeljenih napada na istu od strane nelojalne konkurencije što je završilo poučno – tko pod drugim jamu kopa sam u nju upada – tj. predstavnici napadača završili su s kaznenim progonom, a moja s međunarodnom akreditacijom.
Na VEVU se zbiva nevjerojatna kolikoća nestručnosti, nepotizma, korupcije, zlouporabe političke moći i vjerojatno kriminala. Niz podataka dostupan je na sljedećim izvorima: Večernji list, Novi list, Tportal, Hrvatski radio Vukovar, www.dnevno.hr, itd. Nisam ljubitelj teorije zavjere, ali ovdje zaključujem na najbolje objašnjenje koje se igrom slučaja može nazvati zavjerom. I šećući se tako Mirogojem dolazim do groba pokojnog prijatelja i pokušavam razgovarati s njim o toj temi. Mislim, zašto bi se Ružička okretao u grobu?
Dvanaest gnjevnih činjenica
VEVU se sustavno pretvara, tj. u posljednjih godinu dana pretvoreno je u Srpsko vukovarsko veleučilište (dalje kao SVEVU), da ga tako nazovemo za ovu nepriliku. Već čujem prijateljev komentar – Kae Krkač, opet tvoje zavjere?
Navedimo neke činjenice: (1) dekanica je Srpkinja, (2) od pet članova Upravnog vijeća četvero su Srbi, (3) od tri Pročelnika dvojica su Srbi, itd. Nisam siguran kojem to omjeru stanovništva u Vukovaru odgovara? Čovjek bi pomislio da se osobe postavljaju po nacionalnom ključu, zar ne? Možda je slučajno, možda su to najstručnije osobe.
No unutar opće zamisli o stvaranju spomenutog SVEVU-a postoji podosta neprofesionalnosti, nepotizma, korupcije i sumnji na kaznena djela. Ma mojne me Krkač, opet ti sa svojim anarho-konzervativnim pretjerivanjem! Činjenice: (4) dekanica Gordana Bujišić po stupanju na dužnost bez opravdanog razloga daje otkaz prof. dr. sc. Draženu Švagelju i na njegovo mjesto dovodi oca svog djeteta prof. dr. sc. Slobodana Uzelca. (5) Zatim je na otkaz prisilila nepodobnog Srbina, bivšeg prodekana prof. dr. sc. Milorada Ćupurdiju jer se suprotstavio posrbljavanju VEVU-a. (6) Sukob eskalira time što su dekanicu, zajedno sa sestrom predsjednika države Ive Josipovića, kazneno prijavili zbog zlouporabe položaja i krivotvorenja činjenica i dokumentacije u namještanju otkaza još jednom od profesora, sad pak, gle čuda Hrvata, kako bi na njegovo mjesto zaposlila svoju prijateljicu Silviju Herceg.
Višnja Josipović Smojver blisko je upletena u krivotvorenje dokumentacije za spomenutu dekanicu. Naime, dekanica protuzakonito poništava mišljenje Povjerenstva za izbor u zvanje profesora visoke škole u trajnom zvanju koje je bilo pozitivno u slučaju jednog od profesora i saziva novo kojem je članica Josipović Smojver koja potpisuje negativno mišljenje na temelju lažiranih činjenica.
No nisu to Svi predsjednikovi ljudi. (7) Naime, supruga predsjednika Josipovića, prof. dr. sc. Tatjana Josipović, kolegica prof. Belaja s građansko pravne katedre Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu urgirala je da se raspiše natječaj za sina optuženog profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku Vlade Belaja. Dobro, rista, veli frend, toga ima svugde. Kaj još nudiš?
Uz predsjednički, postoji i stranački nepotizam, korupcija i mimozakonske radnje.
Činjenice: (8) Tako je Biljana Borzan (SDP) urgirala da se njezina šogorica Željka Kulenović primi na VEVU što je i učinjeno i to u svojstvu asistenta, no izabrana je i u predavača, ali bez da je odradila asistentski staž. (9) Dekanica je također na nepostojeće mjesto Zamjenika pročelnika studija fizioterapije imenovala Nebojšu Nešića čiji je asistent Stefan Bošković priveden na utakmici u Borovu naselju gdje je vikao „Ovo je Srbija!“ nakon čega mu je na dva mjeseca prekinut angažman, ali je, gle čuda, ponovno vraćen na mjesto asistenta.
Postoji i cijeli niz recimo to tako „malih činjenica“ koje možete istražiti i sami, kao primjerice: (10) tko vodi studentsku kantinu ili što je po struci Voditelj studentske službe ili (11) je li tajnica dekanice zaposlena uz suglasnost MZOS-a i gdje je radila prije toga? Itd. Ne znam, ne znam.
Čak i ako su ovo izolirane i uzročno-posljedično nepovezane činjenice sljedeća i ujedno posljednja je globalna. (12) U samo godinu dana postotak zaposlenih Srba na VEVU s 40% popeo na nevjerojatnih 70%. Svi ti silni stručni Srbi zasigurno su se povlačili po zavodima za zapošljavanje dok mudra dekanica nije odlučila otpustiti manje stručne i, gle čuda, Hrvate ili nepodobne Srbe kako bi zaposlila puno stručnije i, gle čuda, podobne Srbe! Ne trebate to nazivati zavjerom, ali okupacijom svakako smijete. Ti miša! Ovo je ozbiljno.
The horror, the horror!
Postoji li, dakle, zavjera o pretvaranju VEVU u SVEVU? Ovo su samo izolirani slučajevi, Krkač ti si lud! Istina, prvih 11 od 12 gnjevnih činjenica su samo pojedinačni slučajevi. No, čak i kao takvi, kako bi kazao poznati filozof John Henry Newman, konvergiraju k točki mirne okupacije i pružaju praktičnu izvjesnost i štoviše malo je toga ako i bilo što divergentno. Dvanaesta je globalna i govori o rezultatima i stoga slutim ne samo okupaciju, nego štoviše zavjeru. Naime, novonastalo SVEVO ima poseban status i to je dodatni argument.
Većina veleučilišta u RH ne može dobiti niti jedno radno mjesto od nadležnog ministarstva zbog „nedostatka novca“ ili „proračunske štednje“, ali dekanici Bujišić ministar Jovanović odobrava petnaestak novih radnih mjesta. Zašto? Ne znam, no nacionalna struktura je promijenjena i ne može biti vraćena na početno stanje bez kaznenog progona, a veliko je pitanje hoće li se kazneni progon uopće i pokušati provesti u bližoj ili daljnjoj budućnosti? Dobili smo dakle prvo Srpsko veleučilište i to ni manje ni više nego baš u Vukovaru. Je, rista, veli frend, priznam ti, ovo smrdi na zavjeru i okupaciju. I tako je moj jedini porotnik poput ključnog lika u filmu 12 Angry Men (S. Lumet, 1957.), na koncu promijenio mišljenje.
Napuštajući grob preminulog prijatelja, groblje i kvart pitam se – za kaj si se ti boril stari moj, za koga, zbog čega? Ne odgovara, a ja se prisjećam razloga kojeg je pukovnik s početka ove priče naveo na koncu svog briljantnog monologa: „These men who fought with their hearts, who had families, who had children, who were filled with love, but they had the strength, the strength, to do that. If I had ten divisions of those men, our troubles here would be over very quickly. You have to have men who are moral and at the same time who are able to utilize their primordial instincts to kill without feeling, without passion, without judgment, because its judgment that defeats us.”
*Prof. dr. sc. Kristijan Krkač predaje kolegije Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost i Uvod u filozofiju na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, kolegij Analitička filozofija i druge na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i kolegij IntroductiontoEthicsandCSR na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu Lille 2. Autor je više od 70 članaka i ostalih znanstvenih, stručnih i popularnih publikacija iz područja filozofije i poslovne etike u domaćim i svjetskim časopisima, devet autorskih knjiga iz područja filozofije i su-autor, urednik i su-urednik još pet iz područja filozofije i poslovne etike. Kontakt: kristian.krkac@gmail.com
Tekst se nastavlja ispod oglasa