“Napadi kojima je posljednjih tjedana izložen mađarski premijer Viktor Orbán (a u Hrvatskoj sličan se linč vrši nad Nikolom Grmojom) ukazuju na to da Europska unija ulazi u viši stupanj identitetskog ludila i dekadencije. To je znak pomućene pameti”, piše Davor Dijanović u svom komentaru za HKV kojeg prenosimo u cijelosti:
Europski parlament na prošlotjednoj je plenarnoj sjednici usvojio izvješće o starenju Europe u kojemu je pozvao Komisiju da pokrene pilot-projekte za kvalitetnu skrb o starijima i podrži države članice u provedbi politika skrbi za starije. Danas je 20 posto stanovništva EU-a starije od 65 godina, a predviđa se da će do 2070. u toj dobnoj skupini biti oko 30 posto stanovništva. Na demografske probleme prije odlaska s mjesta predsjednika Europske komisije upozorio je i legendarni Jean-Claude Juncker.
U listopadu 2019. Juncker je istaknuo da Europa slabi demografski, ekonomski i politički. „Mi smo najmanji kontinent. Većina Europljana to uopće ne zna. Mi smo vrlo mali, kao europski kontinent“, rekao je tada i dodao: „Mi izumiremo. Nećemo nestati, ali bit će nas sve manje. Na početku 20. stoljeća Europljani su činili 20 posto svjetske populacije. Na kraju ovog stoljeća Europljani će činiti samo 4 %. Europljani će izgubiti i ekonomsku moć i za nekoliko godina niti jedna od europskih zemalja ne će biti članica Grupe sedam najrazvijenijih“.
Srećom Europska unija odlučila je doskočiti rješavanju demografskih problema, na dva vrlo djelotvorna i konkretna načina. Imenovanjem Dubravke Šuice za potpredsjednicu Komisije za demokraciju i demografiju i proglašavanjem tzv. LGTB vrijednosti temeljnim vrijednostima EU-a (o kojima su valjda sanjali i Monnet i Schuman i De Gasperi…).
Viši stupanj identitetskog ludila i dekadencije
Sarkazam na stranu. Napadi kojima je posljednjih tjedana izložen mađarski premijer Viktor Orbán (a u Hrvatskoj sličan se linč vrši nad Nikolom Grmojom) ukazuju na to da Europska unija ulazi u viši stupanj identitetskog ludila i dekadencije. Nema jasnijeg simptoma dekadencije nego kad se nešto što je suludo, besmisleno i perverzno brani kao vrhunaravna vrijednost. To je znak pomućene pameti.
Prošli tjedan zastupnici u Europskom parlamentu raspravljali su o „kontroverznom“ mađarskom zakonu, koji je od strane političkog i medijskog mainstreama EU-a ocijenjen kao „homofoban“. Kritičari ističu da taj zakon izjednačava homoseksualnost s pedofilijom i da izravno diskriminira građane EU-a na temelju njihove seksualne orijentacije.
Po čemu je, međutim, taj zakon zapravo sporan? Što toliko smeta dežurne dušobrižnike? To što isti zabranjuje programe seksualnog obrazovanja s tzv. LGBTQI sadržajem i zabranjuje medijske sadržaje koji prikazuju homoseksualnost i promjenu spola osobama mlađim od 18 godina. Drugim riječima, kritičarima ovoga zakona smeta to što se njime želi spriječiti ideološka indoktrinacija djece mlađe od 18 godina. Umjesto postavljanja određenih zakonskih ograda, jahači kulture smrti, djeca postšezdesetosmaške revolucije, zalažu se za agendu hiperseksualizacije djece.
Kurikul Wilchelma Reicha i Alfreda Kinseya
Umjesto Orbanova kurikula očigledno se želi progurati kurikul Wilchelma Reicha, Alfreda Kinseya i sličnih. Prvi se, o tome smo pisali već nebrojeno mnogo puta, zalagao za agresivnu seksualnu izobrazbu u najranijoj dobi, a drugi je naučavao da djeca već od četvrtog mjeseca teže seksualnosti i da je jedini nenaravni seksualni čin onaj koji se ne može učiniti te da je svaki seksualni čin dobar (za Kinseya je takav čin i pedofilski) pod uvjetom da zadovolji pojedinca. Nije pritom Kinsey nekakav izopačeni i opskurni marginalac. Dovoljno se prisjetiti da se na njegovu institutu svojedobno školovao i autor 4. modula Zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj.
No ne briga sve ovo dobar dio dičnih parlamentaraca. Ne vide oni ništa sporno u hiperseksualizaciji djece kao plodu otrovne voćke šezdesetosmaške revolucije. Štoviše, i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel i političke grupacije lijevo od centra, ali i neki pučani oštro su kritizirali mađarski zakon zbog navodnog kršenja tv. LGTB prava.
Zastupnik Fidesza Balázs Hidvéghi poručio im je da odbacuje superiorni ton i kolonijalnu aroganciju „koja nas podsjeća na stara vremena”. Ministar vanjskih poslova Slovenije, koja trenutno predsjeda EU-om, istaknuo je da su obiteljski zakon i kurikul u ovlasti država članica. No ni načelo supsidijarnosti ne zanima udarnike kulture smrti kada trebaju provoditi svoje agende. U ovome slučaju poentirao je i novi hrvatski europarlamentarac Ladislav Ilčić koji je poručio kako je zakon kojim se zabranjuju LGTB sadržaji za maloljetnike stvar Mađarske, a ne crvenih, zelenih ili liberala iz Europskog parlamenta.
Iz Brexita nije naučena baš nikakva lekcija
Da je Orban taknuo u osinje gnijezdo pokazuju i prijetnje da će Mađarska biti izbačena iz EU-a. Te su prijetnje, naravno, potpuno bespredmetne jer takva sankcija ne postoji u EU regulativi. Mađarsku će se i dalje optuživati za kršenje EU vrijednosti i prijetit će se člankom 7 i sankcijama, no s obzirom na to da odluku o postojanju kršenja prava Europsko vijeće mora donijeti jednoglasno jasno je kako ne će biti moguće utvrditi kršenje prava niti izreći sankcije.
Osim Poljske na stranu Mađarske stat će barem još Slovenija, a Janša će učiniti sve da iskoristi slovensko predsjedanje EU-om kako bi se zaštitilo Budimpeštu u ovome sporu. U najgorem slučaju, kad bi se svi jednoglasno založili za kažnjavanje Mađarske (zbog Poljske to je nemoguće) sankcija bi mogla biti ta da se tu državu isključi iz odlučivanja u Vijeću ministara.
EU komesari, vidimo, i dalje nastavljaju arogantno docirati suverenim državama i upletati se u njihove unutarnje politike. Iz Brexita očito nije naučena baš nikakva lekcija.
* Davor Dijanović hrvatski je novinar, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist. U Zagrebu je završio studij međunarodnih odnosa. Od 2008. do danas objavio više od tisuću novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova. Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, geopolitika, energetika i globalna sigurnost. Stihovi su mu uvršteni u knjigu “Hrvatsko pjesničko biserje – Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva 2006. – 2016.”. Moderirao je i izlagao na velikom broju tribina, predavanja i književnih večeri. Član je Matice hrvatske, Hrvatskih novinara i publicista, Hrvatskoga kulturnog vijeća, Udruge “Obnova” i Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije. Voditelj je uredništva znanstvenog časopisa za kulturu, društvo i politiku “Obnova” te autor knjige “Hrvatska u žrvnju Jugosfere” (2015.). Oženjen, otac dvoje djece.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa