Uz propovijed gradišćanskog biskupa Egidija Živkovića
Pojedini mediji, od onih koji su pozornost posvetili propovijedi gradišćanskoga biskupa Egidija Živkovića u nedjelju 3. rujna u Ludbregu, od brojnih poruka izvukli su npr.: »Ne bavite se više kamenim i limenim pločama i sekularizmom, nego bavite se ljudskim srcima i optimizmom« te: »Kanite se prljave prošlosti, živite sadašnjost i borite se za budućnost« interpretirajući ih kao poziv da se treba okrenuti budućnosti, a ne baviti se prošlošću. Ta parola o nužnosti okretanju budućnosti bez bavljenja prošlošću vrlo se često čuje i inače u hrvatskom javnom prostoru pa zaslužuje makar djelomičan osvrt.
Jasno je da mediji često ne mogu prenijeti baš sve važne naglaske javnih istupa političara ili drugih javnih govornika, pa tako ni biskupa kad propovijedaju. Ipak nije primjereno novinarskomu zanatu da se jedino usputnim riječima dadne važnost, a da se glavna poruka ili glavne poruke zanemare. U dijelu medija upravo se to dogodilo u njihovim informiranjima o propovijedi gradišćanskoga biskupa u Ludbregu.
Što je prešućeno u biskupovoj propovijedi?
Prešućene su tako, odnosno nisu javnosti prenesene, npr. sljedeće riječi biskupa Živkovića: »Ako zidovi ne šute, zašto vi, narode, šutite? U našem su narodu ubijene tisuće nevinih ljudi, a odgovorni jedva sramotno progovore koju riječ. Braćo, na govor nas obvezuje krv mučenika, plač nevine djece, jauk silovanih žena i ubijenih majka, krik mučenih vojnika koji su samo branili svoju domovinu. Prođe jedan rat i ništa. Komunisti šute jer su im krvave ruke, ali prođe i drugi rat, a humanisti sad šute. Dokle ćemo tako ići? Vodite se načelom praštanja, a vi koji ste mučili i ubijali sunarodnjake počnite pokajanje!«
Isto tako zanemarene su riječi: »Svaka krv križa i patnje nevinoga čovjeka mora konačno doživjeti svoju pravdu te biti proglašena bar mučeničkom. Ta je krv u zemlji, jamama i rijekama, ali ona je i u zidovima logora i zatvora. Braćo, ta krv je još na rukama i dušama živućih ubojica. Ljudi krvavih ruku koji su proizvod okrvavljene ideologije ne mogu voditi časno ovaj narod i Hrvatsku. Recite im: Stop, stop! Europa je to davno rekla. Dajte se voditi onima koji su čistih ruku! Dajte mladima priliku, dajte mudrijima politiku, ma dajte siromašnijima od sebe bogatstvo ove zemlje!« Na javni odjek nisu naišle ni sljedeće biskupove riječi: »Političari i odgovorni u društvu, pitam vas kao neutralan europski čovjek: Kada ćete imati hrabrosti staviti lustraciju pred oči Hrvatske i lice Europe? Ne možete živjeti i raditi u trajnom neprijateljstvu. S pravom vas narod i branitelji smatraju odgovornim za podjele u ovoj zemlji. Ljudi opravdano sumnjaju da štitite one koji imaju krvave ruke i prljave prste. Nema pravoga mira i pomirenja bez kršćanskoga i ljudskoga načela pravde i istine!«
Biskupove riječi – snažan krik o neraščišćenoj prošlosti
Navedene riječi biskupa Živkovića nikako ne dopuštaju da se njegovu propovijed prikaže kao jeftin poziv da se zanemari prošlost i da se sva pozornost posveti budućnosti i svaki medij koji je u tom duhu interpretirao ludbrešku propovijed zapravo je manipulirao i biskupovim riječima i svojim konzumentima. Navedene biskupove riječi upravo su snažan krik o neraščišćenoj prošlosti i nužnosti da se ona raščisti, i to isključivo u duhu pravde i istine. A samo oni koji ni pod koju cijenu ne žele raščišćavanje bolne hrvatske prošlosti u duhu pravde i istine takve poruke ili prešućuju, ignoriraju ili falsificiraju da bi im pridali značenje koje one ne mogu imati.
Nitko imalo uravnotežen ne može ne željeti da se i u Hrvatskoj na svim područjima društvenoga života gleda u budućnost, tj. da se postavljaju realni ciljevi i da se svim legalnim i legitimnim sredstvima i snagama ti ciljevi i ostvaruju. A sasvim je drugo i potpuno neprihvatljivo kad se prizivanjem gledanja u budućnost potiče i na neki način prisiljava na zaborav sadašnjega povijesnoga trenutka, tj. na nemarenje za sadašnje stvarno stanje na različitim područjima društvenoga života, jer djelovanje u sadašnjosti bitan je preduvjet da bi se išta promijenilo, da bi se išta pokrenulo nabolje. Npr. je li slučajno za većinu medija na početku školske godine 2017./2018. najvažnija vijest da će u školskoj godini 2018./2019. u školama biti uveden pilot-projekt kurikulne reforme?
Manipulacije
U jednoj godini, koja je između sadašnjosti i vjerojatnoga ostvarenja te najave, može se doista iznimno mnogo toga dogoditi, pa i nešto takvoga da taj naum o tom pilot-projektu bude neostvariv. Nije li očito da netko svjesno manipulira i cjelokupnom javnošću i cijelim sustavom školstva koje postoji, živi i djeluje u svojim sadašnjim okolnostima i sa svojim stvarnim sadašnjim poteškoćama i nadama?
Slična se manipulacija događa i kad se priziva na gledanje u budućnost da bi se odvratio pogled od neraščišćenih zločina revolucionarne komunističke prošlosti u Hrvatskoj u kojoj je ta prošlost posebno krvava i zločinačka. Pozivanjem da se gleda u budućnost odvraća se smišljeno pozornost od onih koji su činili zločine, od onih koji su uživali neviđene povlastice na račun većine drugorazrednih građana, od svih takvih koji žele svoje povlastice zadržati i u sadašnjoj Hrvatskoj ne mareći ni za pravdu ni za istinu. Oni koji tako manipuliraju prizivanjem gledanja u budućnost ne libe se konstruirati ni povijesne ideološke neprijatelje i akte neprijateljstva, jer to, vjeruju, jamči nedodirljivost komunističkih revolucionara i njihovih jataka.
Nije li organiziranje nedjeljnoga prosvjeda pred Srpskim narodnim vijećem u Zagrebu upravo jedna od takvih konstrukcija? Oni koji ne žele dobro Hrvatskoj, očito, sve su spremni učiniti da Hrvatska i njezini građani žive bilo koje vrijeme samo ne sadašnje, a samo u sadašnjem se može nešto učiniti, promijeniti nabolje.