Sigurnost je jedna od temeljnih ljudskih potreba. Svi teže sigurnosti u obitelji, školi, na poslu, među različitim skupinama ljudi… Opća percepcija je da ona pruža ugodu, predvidljivost, stabilnost, sreću… No, sa sigurnošću se često manipulira, ona je opasna doktrina vladanja masama, a zna sputavati osobni i društveni razvoj.
Sigurnost je rijetko stalna i češće je nestabilna. Ljudi se ne žele se odreći zone komfora odbacuju činjenicu da je ona prolazna. Jer, tko može jamčiti sigurnost u vezama, međuljudskim odnosima, sigurnost (dobivanja) posla, visoka primanja…?
Stvorena je prijevara da ništa ne daje takvu sigurnost kao posjedovanje novca ili nekretnina. “Dobro je imati novac i stvari koje se njime mogu kupiti, no dobro je, također, povremeno provjeriti da niste izgubili stvari koje novac ne može kupiti.” (George Horace Latimer)
Sigurnost nasuprot slobodi
Stvaranje osjećaja općeg stanja beznađa i nesigurnosti je dio strategije upravljanja ljudima. Ograničavanja slobode u svrhu sigurnosti građana svakim je danom vidljivije. U zadnje vrijeme je sve izraženija nesigurnost u školama i kibernetički napadi. Prema scenariju dirigiranog kaosa, sigurnost se nameće važnijom od slobode.
>Mimohod ‘Za sigurnu školu’ prošao Zagrebom: ‘Slučaj iz OŠ Prečko ne smije se ponoviti’
Ljude se svakodnevno zastrašuju opasnostima od međunarodnog terorizma, korupcije, inflacije, gubitka posla, raspada veza, kriminala, klimatskih promjena, migranata… To je matrica ideološke indoktrinacije sa strategijom ograničavanja ljudskih sloboda. Sve, osobito materijalno razvijene države, uvode totalnu kontrolu građana s video nadzorima.
Suvremeni čovjek, trebao bi znati cijenu gubljenje slobodâ na račun (lažne) sigurnosti. Ovdje je zgodno parafrazirati svjetski priznatog pisca i svećenika Normana Vincenta Pealea: “Nekad smo kao lavovi rikali za slobodu, sada kao ovce blejimo za sigurnost.”
Poznato je da su brojni ljudi postigli sjajna postignuća jer su bili spremni na rizike, nisu bilo opterećeni ishodom, a vukao ih je put u nepoznato. Uspijevaju samo oni koji se ne zadovoljavaju postojećim stanjem ili trenutačnom sigurnošću.
Kada bismo nabrojili velikane “ljutog krša” iz siromašne Like, Imotske i Sinjske krajine ili Hercegovine koji su obilježili našu i europsku kulturnu i znanstvenu baštinu, siguran sam da ne bismo pronašli impozantniji skup genijalaca proteklih s tako malenog dijela svijeta i teškim uvjetima života.
Koronavirus, kuga i privid sigurnost
Strategije upravljanja i/ili indoktriniranja ljudima su bile vidljive s orkestriranim kampanjama straha u vrijeme korone. Psihijatar Robert Torre (nešto prije svoje prerane smrti) dao snažno upozorenje: “Prihvatili smo teror sigurnosti, opću karantenu svih protiv svih.
Roman Kuga Alberta Camusa simbolizira zlo koje čovjeka degradira kao osobu. Lik u romanu, izvjesni Cottard, pridaje vrijednost osobnoj udobnosti i materijalnom profitu. Želi da zlo – kuga − potraje, jer mu omogućuje povoljan ambijent za kriminalne aktivnosti. Bolest koja je harala omogućila mu je privid “umirujuće sigurnosti.”
Benjamin Franklin daje mudro upozorenje: ”Oni koji bi se odrekli temeljne slobode, kako bi dobili malo kratkotrajne sigurnosti, ne zaslužuju niti slobodu niti sigurnost.”
Materijalna sigurnost i važnost obrazovanje među zaposlenima
Istraživanja iz sociologije rada pokazuju da zaposlenike masovno frustrira činjenica da nemaju očekivana priznanja za svoj posao. To su glavne tendencije nezadovoljstva zaposlenih u tzv. razvijenim državama svijeta. Materijalna sigurnost nije nužno u korelaciji sa zadovoljstvom s poslom.
Važniji su aspekti upornost, međuljudski odnosi, napredovanje, kreativnost, uvažavanje svakog člana radnog kolektiva… Radnici mogu imati iznimno visoka primanja, biti materijalno osigurani, a visoko otuđeni i depresivni. “Vlasništvo je zamka: ono što vjerujemo da posjedujemo, to posjeduje nas” (Balzac).
Slovenska pedagoginja Ana Krajnc je otkrila zanimljivu činjenicu u svojim istraživanjima da u državama gdje su građani siromašniji i privreda manje razvijenija obrazovanje uživa najviši ugled. Visoko vrednovanje obrazovanja je bila njihova jedina nada za osobno napredovanje, iako težnje za obrazovanjem nisu bile u suglasju s njihovim materijalnim statusom i obiteljskom sigurnošću.
Istraživanje građana u deset tranzicijskih zemalja, iz 1998. godine (Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Češke, Istočne Njemačke, Poljske i Ukrajine), pokazuje da u tim postsocijalističkim zemljama postoji visok stupanj zaokupljenosti pitanjima materijalne sigurnosti.
Sigurnost rijetko nalazimo među ljudima
Da bismo prekinuli ili umanjili svoja razočaranja, trebamo promijeniti uvjerenja da ćemo sigurnost naći među ljudima. Možemo je naći kod pojedinaca, ljudi – ne!
Hrvatski književnik Fran Mažuranić u svom djelu Lišće je zapisao genijalnu misao: „Sve sam ljude nekoć – o kojima ništa loše znao nisam – za poštene držao. Prevarih se često, pak se žalostih. Sada držim svakoga – o kome što valjana ne znam – nepoštenim. I sada se prevarim, samo što se naveselim kada se prevarim.“ Jedan od najpoznatijih američkih književnika Mark Twain je zapisao: “Kada nahraniš gladnog psa, neće te ugristi. To je osnovna razlika između psa i čovjeka.”
Oni koji od ljubavi najviše traže sigurnost, zaboravljaju da je ona najčešće prolazna. Kada nemamo visoka očekivanja od drugih (u ljubavi, prijateljstvu, kolega na poslu…) smanjujemo razočarenja. Oscar Wilde ironično komentira da ljubav “počinje zavaravanjem samoga sebe, a završava zavaravanjem drugih.”
Roditelji koji svojoj djeci nisu bili emocionalno dostupni, razvijaju kod njih lošu sliku o sebi a takvi klinci imaju sliku svijeta kao nesigurnog mjesta.
Taj životni skript se kasnije reflektira na kasnije odnose s ljudima. Kod drugog tipa njeguje se “sigurna privrženost”, gdje djeca svijet doživljavaju kao sigurno mjesto. Kod trećeg stila – helikopter-roditelji kruže oko razmažene djece kako bi ispunili baš svaku njihovu želju. Takvi roditelji svojoj djeci (nakon diplomiranja) nalaze posao, novčano pomažu i kada se zaposle, otplaćuju njihove kredite…
Takvi rezoniraju: “Ako su moje oči bile svega gladne, moja djeca će sada sve imati”! Takvi „bager“ roditelji otklanjaju sve prepreke ispred djece i onda kada ta djeca zasnuju svoje obitelji. U takvom stilu odgoja djeca se nisu sposobna nositi s neizvjesnostima i lošim iskustvima.
Takvi roditelji (kao da) ne žele da njihova djeca odrastu i budu samostalna. I kada ista pređu tridesete glumataju da imaju traume od poslodavca pa sigurnost i razumijevanje vlastitih ludosti traže kod staraca – “hodajućih bankomata”, baka servisa i sl. Takvi paraziti traže zaštitu i razne usluge od roditelja koji su u mirovini. Naravno nikada svoje starce ne pitaju je li njima što treba. Nisu odmaknuli od (dječjeg) “pretkonvencionalnog stupnja razvoja” (Kohlberg), koje prati egocentrično ponašanje.
Zaključno
Uspijevaju samo oni koji se ne zadovoljavaju postojećim stanjem ili trenutačnom sigurnošću.
Sigurnost je rijetko stalna. Ona je češće nestabilna nego stabilna. Da bismo umanjili svoja razočaranja, trebamo promijeniti uvjerenja da ćemo sigurnost naći među ljudima.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa