Ristić: Skepticizam o održanju sporazuma s Iranom opravdan je jer je protivan interesima moćnika

Unatoč skepticizmu mnogih promatrača oko održivosti sporazuma postignutog između Irana i SAD-a prošlog tjedna, čini se kako taj sporazum (tzv. Memorandum o razumijevanju) pokazuje znakove da bi mogao potrajati. Svaki je skepticizam oko trajnosti tog sporazuma opravdan, jer je puno onih kojima taj sporazum ne odgovara, ali upravo to čini Trumpov pokušaj tim značajnijim i zanimljivim za promatranje, piše Borislav Ristić za Večernji list.

Ova situacija, istovremeno, ima ogledni karakter, jer nam omogućuje da vidimo kako stvari i inače funkcioniraju u američkoj vanjskoj politici. Glavna pogreška je promatrati američku vanjsku politiku kao monolit. A to je, na žalost, upravo optika kojom nam većina medija predočava i tumači zbivanja oko ovog sporazuma. Zbog toga sve u svezi s tim i djeluje tako karikaturalno, površno i kaotično.

Sporazum s Iranom

Prije svega, važno je skrenuti pažnju na to kako glavnu riječ u vanjskoj politici SAD-a nema predsjednik, već Pentagon i njegovi politički produžetci u Kongresu. Zato je u ovoj situaciji Trumpova pozicija toliko slaba, a sve što on dogovori, bez odobrenja Kongresa, stoji na klimavim nogama. Ako želimo znati što Pentagon misli o Iranu, važnije je slušati što govori Marco Rubio, nego Trump.

Ovih dana se u to možemo uvjeriti i slušajući izjave kongresmena iz obje glavne stranke. Sporazumom s Iranom kao da im je netko stavio soli na rep, pa stoje u redu kako bi se obrušili na slabosti i navodne opasnosti koje ovakav sporazum donosi Americi. Najglasniji su, što bi neke moglo iznenaditi, ljudi iz republikanskog tabora, koji su do jučer, dok su padale bombe, Trumpa hvalili kao velikog vođu.

Njihov gnjev, naravno, nije rezultat neke produbljene analize situacije, već stav Pentagona i financijera kojima je ovim sporazumom iz ruku izbijena mogućnost ogromne zarade, kakvu svaki rat donosi onima koji od njega i za njega žive. Čak je i Miriam Adelson, velika Trumpova obožavateljica i financijerka, poslala poruku kako je mogao ostati upamćen kao veliki predsjednik, ali da je tu šansu sada izgubio.

Naravno, ni mirotvorci s lijeva nisu ostali bez kamena kojim bi se bacili na Trumpov mirovni sporazum. Tako je Adam Schiff sporazum jednostavno nazvao “kapitulacijom”. Toliko o djeci “djece cvijeća” i njihovoj principijelnoj agendi širenja mira i demokracije u svijetu.

Uostalom, svjedoci smo kako je ova ekipa, dok su padale bombe, organizirala je “No kings” prosvjede, ali se jako pazila da se sa tih prosvjeda ne šalju antiratne poruke.

>Ristić: Trumpov Versailleski mir

Trump je u rat ušao s “figom u džepu”

Vidimo kako je Trumpova mirovna inicijativa među američkom političkom elitom dočekana “na nož”, i kako tu nema razlike između demokrata i republikanaca. Kada tom taboru dodamo Izrael i arapske zemlje, lakše nam je razumjeti koji su ogromni otpori ovom sporazumu, te da je svaki skepticizam oko njegovog održanja sasvim opravdan. Ne zato što je taj sporazum loš, nego zato što je protivan interesima mnogih moćnika.

Kada to imamo u vidu, možda nam jasnije bude i zašto Trump možda nije mogao ni izbjeći ući u ovaj rat. Ali, on je u njega ušao s “figom u džepu”, opstruirajući planiranu kopnenu invaziju, za koju se čekao trenutak da krene. Ona je ovim možda samo odložena, do poslije izbora, ali teško će itko, pa ni Trump, moći zadržati ove jake silnice da krenu u totalni obračun jednom kada se politička situacija slegne, a izbori za Kongres prođu.

Dotad imamo možda bar toliko vremena da se malo pojačamo sa zalihama koje će nam svima zatrebati jednom kad glavna igranka krene.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr/Večernji list