Na sastanku ministara vanjskih poslova u Minhenu na Valentinovo američki državni tajnik održao je govor koji su mnogi protumačili kao svojevrsnu “ljubavnu poruku” Europskoj uniji. Svakako, nakon poruke koju je JD Vance poslao Europi prošle godine, u kojoj je na račun europskih saveznika isporučio niz optužbi za potkopavanje demokracije i gušenje slobode medija, svaka poruka djeluje kao “poruka ljubavi”, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Europskom je uhu sigurno godilo čuti kako su Sjedinjene Države “europsko čedo” i kako su kroz povijest Europa i SAD uvijek bile “sudbinski isprepletene”. Ali, to je bila mrkva. Batina za europske slušatelje je slijedila nakon tog “ali”. Marco Rubio je podvukao kako je te odnose moguće ponovno izgraditi, ali na temeljima zajedničkog kršćanskog naslijeđa, zaustavljanja neeuropske imigracije i odbacivanja tzv. zelenih politika.
Poruka je to u rukavicama, koja se, kada se te diplomatske rukavice skinu, ne razlikuje mnogo od one JD Vancea, i predstavlja glavobolju za europske liberalne elite – Amerika današnju Europu više ne vidi kao pouzdanog saveznika. Dovoljno je pogledati Strategiju nacionalne sigurnosti, koju je Bijela kuća objavila krajem prošle godine, i otvoriti poglavlje “Europa”, pa je jasno kako taj strateški dokument sadrži isti zaključak.
>Rubio u Münchenu: SAD ostaje čvrst saveznik Europe, ali upozorava na opasnosti masovne imigracije…
Netko bi mogao reći kako je to samo odraz stava trenutne američke administracije, a ne strateška odluka Amerike da se okrene od svojih tradicionalnih saveznika. Netko će u tome, pak, vidjeti poruku ohrabrenja europskoj desnici, kao jedinoj nadi da Europa i Amerika ponovno progovore istim jezikom i ostanu saveznici. No, sva je prilika kako je Europa postala sve manje zanimljiva Americi kao strateški partner.
Američko strateško napuštanje Europe možda se najbolje ogleda u njezinom stavu prema NATO savezu. Znamo kako je NATO savez osnovan ne samo kao europski sigurnosni štit prema Sovjetskom Savezu, već i kao sigurnosna konstrukcija unutar same Europe. Čuvene su riječi prvog glavnog tajnika NATO-a Lorda Ismaya, kojima je iznio strategiju tog saveza: “Držati Ruse izvan, Amerikance unutra, a Nijemce dolje.”
Navikli smo da na ovu formulu gledamo u svjetlu hladnoratovske binarne opozicije Rusija-SAD, zaboravljajući pritom na “treći član” te jednadžbe – Njemačku. Američko prisustvo u Europi, osim sovjetske prijetnje, bilo je rješenje za europsku sigurnosnu konstrukciju, čiji su disbalansi doveli do dva svjetska rata u prošlom stoljeću. Držati Nijemce dolje bila je formula pacifikacije same Europe.
‘Europa više nije centar svijeta’
S Amerikancima kao pacifikatorima Europe, Francuzi, Englezi ili Poljaci nisu morali graditi vlastite sigurnosne strategije. To je i glavni razlog panike koja polako obuzima Europljane dok gledaju Amerikance na izlaznim vratima. Američko prisustvo u Europi kroz NATO bila je glavna sigurnosna strategija Europe. S Amerikancima izvan NATO-a ta se sigurnosna strategija raspada.
Kada danas slušamo ratoborne pokliče europskih lidera zbog ruske invazije Ukrajine, moramo stoga u tome čuti i europske strahove od Njemačke. Putinova invazija Ukrajine traje već duže nego Staljinov obračun s Hitlerom, a nisu stigli ni do Dnjepra. Svakom s pol grama mozga je jasno kako Rusi nisu sigurnosna prijetnja Europi. Glavna sigurnosna prijetnja Europi je mogući američki izlazak iz NATO saveza.
>Ristić: Trump se u kaosu snalazi odlično, ali iz njega nikad ne izvlači korist. A ni svijet
Pucanje “veze” između SAD i Europe na Valentinovo glavni razlog panike europskih elita. Europski dom izgrađen je bez sigurnosne zaštite od potresa. Potres o kome je riječ je geopolitički – Europa više nije centar svijeta. Europa za Ameriku više nije prioritet. Taj se centar premjestio na Daleki istok, što je jako daleko od nas.
Glavni zadatak koji stoji pred europskom elitom bit će izgradnja nove sigurnosne arhitekture. “Ruska prijetnja” tu može doći kao zgodan izgovor, jer je zajednički neprijatelj uvijek dobrodošao, ali rješenje neće doći iz pozicioniranja prema Rusiji, već prema moćnoj i uvijek neugodnoj Njemačkoj.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa