Ako bismo se pitali postoji li riječ koja bi mogla poslužiti kao oznaka privlačne moći tzv. Zapadne civilizacije, kojom je ona za sebe privukla svu slavu i moć, vjerojatno bi kao kandidat u najužu skupinu ušla riječ “prosvjetiteljstvo”. Prosvjetiteljstvo je oznaka za oduševljenje čovjeka znanjem. Stari Kant je za njezino geslo proglasio krilaticu Sapere aude, “usudi se znati”, budi slobodan koristiti vlastiti razum, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.
I doista, mogla bi se braniti tvrdnja kako su iz tog jednostavnog oduševljenja čovjeka znanjem, iz njegovanja prirodne gladi za novim spoznajama, potekle sve one lijepe stvari kojima se Zapad i danas ponosi – od znanosti, inovacija i otkrića, pa sve do demokracije, ljudskih prava i slobode tiska. I danas je vjera u ove vrijednosti ona razdjelnica kojom smo skloni dijeliti civiliziranog čovjeka od barbara.
A opet, ako pažljivije pogledamo oko sebe, ako analiziramo procese koji se odvijaju na samom Zapadu, velika je vjerojatnoća kako ćemo uvidjeti kako je su ta riječ i te vrijednosti postale samo šuplje riječi, obične floskule. Čak štoviše, ta riječ i te vrijednosti zadobile su potpuno izvrnuto značenje. Znanost, inovacija, demokracija, ljudska prava i sloboda riječi, danas se moraju uzimati “sa zrnom soli” – postale su nekako bljutave.
S pandemijom korone smo vidjeli kako znanost jako lijepo može zanemariti svoju primarnu ulogu zaštite i unaprjeđenja zdravlja ljudi i poslužiti za provođenje totalitarnih mjera globalne kontrole stanovništva. Demokracija je, također, postala samo parola kojom se elite rado služe kada treba braniti vlast od zahtjeva “odozdo”. Ljudska prava postala su parola novih ratova i provođenja masovne imigracije onih čije smo zemlje tim ratovima uništili.
Sloboda
Još od Obamina vremena i “slučaja Assange” kreće frontalni napad zapadnih vlada na slobodu medija. Mediji više nisu oni koji služe potrebi ljudi za informacijom, već se počinju dijeliti na one koji lansiraju “provjerene informacije” i one koji su označeni kao “širitelji lažnih vijesti”. Medijska riječ više nije slobodna, regulirana jedino istinom, već strogo kontrolirana od strane vlasti. Važnije je tko lansira neku vijest, nego je li informacija točna.
Politika masovne imigracije u ime ljudskih prava također je jedno od omiljenih sredstava elite za kontrolu stanovništva. I malom djetetu je jasno kako nekontrolirana imigracija može voditi samo u građanski rat, naznake čega već možemo vidjeti u zemljama zapadne Europe. Trik je u tome da elite već računaju s negativnom reakcijom domaćeg stanovništva i jačanje desnice. Tako već možemo svjedočiti kako kontrola imigracije postaje izlika za kontrolu domaćeg stanovništva.
Ironija je u tome da ovaj novi oblik totalitarne kontrole dolazi kao plod ere liberalizma. Doba njegovog trijumfa koincidira s procvatom interneta i novih tehnologija. Internet je informaciju učinio dostupnom svima i činilo se kako će ta tehnologija oduzeti svaki monopol vlasti na istinu. Međutim, kao u nekom tragikomičnom skeču, internet revolucija vrhunac doživljava s tzv. umjetnom inteligencijom, koja ne potiče glad za istinom, već želi umjesto nas i misliti.
Čuvena filmska replika kaže kako je evoluciji trebalo nekoliko tisuća godina da od majmuna napravi čovjeka, a komunizmu samo pedeset godina da od čovjeka napravi majmuna. Prije trideset godina svi smo slavili pad komunizma i trijumf liberalizma i slobode. Točno toliko je, izgleda, liberalizmu trebalo da se danas svi pomalo osjećamo kako visimo s neke grane, a u stvari obješeni o naše gadgete, bez moći da se i zamislimo nad svojom sudbinom.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa