Izborni šok doživjela je elita američke Demokratske stranke na (stranačkim) predizborima za Kongres u New Yorku. Sve troje kandidata koje je otvoreno podržao njujorški gradonačelnik Zohran Mamdani pomelo je svoju stranačku konkurenciju, piše Višnja Starešina u kolumni za Lider.
Od ukupno 14 njujorških izbornih kongresnih okruga, demokratski socijalist (kojeg politički suparnici kvalificiraju i kao neokomunista) i prvi musliman na čelu New Yorka ciljano je odabrao otvoreno poduprijeti samo troje ‘svojih’ kandidata, nasuprot kandidatima stranačkog establišmenta, a kako bi testirao svoj stranački utjecaj. I ostvario je stopostotnu pobjedu!
Dovoljno da se upali alarm u stranačkom establišmentu. Jedan od najpoznatijih stratega Demokratske stranke James Carville upozorio je da bi, nastavi li stranka skretati ulijevo ubrzo mogla postati manjinska stranka prepustivši upravljanje SAD-om republikancima.
Pitanja koja definira duboka država
No ni na drugoj, republikanskoj strani političkog spektra ne cvjetaju ruže, već samo bojazan od gubitka birača na sljedećim izborima ima drukčiji pojavni oblik. Čitav niz podcastera i influencera koji su bili Trumpova presudna potpora u izbornoj pobjedi postali su više ili manje otvoreni kritičari njegovih politika, poglavito vanjske politike i prije svega bliskoistočne politike i rata protiv Irana: od Tuckera Carlsona i Megyn Kelly do Joea Rogana i Thea Vona.
Jedan od najgorljivijih i na mrežama najpraćenijih Trumpovih podupiratelja u izbornoj kampanji Tucker Carlson pretvorio se u dragoga gosta i putujuću promidžbenu figuru istočnih autokratskih režima – od Rusije do Irana – i postao najoštriji kritičar Izraela uz neskriveno antisemitske poruke.
Fenomen jačanja ekstremnih političkih opcija u SAD-u nadrasta važnost njujorških stranačkih predizbora ili podcasta medijskih influencera. On se tiče budućega političkog upravljanja SAD-om i njegova geopolitičkog pozicioniranja. A na taj utjecaj ni Europa ni Hrvatska nisu imune.
Naime, krajnje lijevi i krajnje desni izazivači političkog establišmenta susreću se i suglasni su oko pitanja o kojima politička margina najmanje znade i obično se njima najmanje bavi – oko vanjske politike i geopolitike. Zbog njihove kompleksnosti ta pitanja definira duboka država.
Već viđen film na europskom tlu
Sličan smo film s geopolitičkim angažmanom i suglasjem lijevih i desnih političkih ekstrema već vidjeli i gledamo i na europskom tlu – od Njemačke i Francuske do Hrvatske.
Svekoliko progresivni, internacionalni ultraljevičari baš kao i izolacionisti i suverenisti s ultradesnog spektra zajednički imaju razumijevanja za Putina, indiferentni su prema Xiju, suosjećaju s iranskim režimom, apsolutno podržavaju palestinsku političku agendu uključujući i Hamasovu, promoviraju ‘globalnu intifadu’, a izvor problema vide u Izraelu, NATO-u, američkoj vanjskoj politici…
Aktualna američka ultraljevica nastala je u političkom krilu Demokratske stranke i mainstream medija kao posljedica njihovih politika (buđenja, otkazivanja, uključivosti, otvorenih granica), a aktualna ultradesnica nastala je kao najoštrija oporba demokratskim politikama i mainstream medijima.
I onda, vidi čuda: u ključnim geopolitičkim pitanjima su suglasni. Sljedeća su im poveznica nejasni izvori financiranja. U SAD-u, primjerice, tek stidljivo zbrajaju koliko je novca iz suparničkih država i autokratskih režima (npr. Kina, Katar…) u posljednja dva desetljeća službeno ušlo na njihova sveučilišta ili u medije, koji su postali jezgra za formiranje nove ultraljevice, a zasad se tek nagađa koliko su iz sličnih ili istih izvora nagrađeni ultradesni influenceri i tko im sve podupire klikove.
Sličnost obaju političkih ekstrema je i u tome što je u njihovim geopolitičkim svrstavanjima aktivizam uvjerljivo pobijedio meritokraciju. Razlika je što krajnja ljevica gradi sustav i organizaciju unutar Demokratske stranke i administracije, a za ispunjenje misije odmetnutih ultradesnih influencera dovoljno je oslabiti pokret MAGA i Republikansku stranku.
Međuizbori kao test
Uporište za djelovanje, kao i svi izazivači, pronalaze u slabostima establišmenta – demokrata i republikanaca, kao i Trumpove administracije, koji zasad nisu pokazali pripremljenost na taj izazov. Međuizbori za Kongres i izbori u saveznim državama u studenome bit će velik test.
Postanu li geopolitički istočno svrstani ekstremi najava novog odnosa snaga izvan tradicionalnog dualizma demokrati-republikanci, bit će to neugodna poruka svima koji vjeruju da SAD može ostati predvodnik zapadnog svijeta, svim izazovima unatoč, zaključuje Višnja Starešina.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa